Mauro Ravnić

Rijekina omladinska škola je nekada davala dosta dobrih igrača i kvalitetnih ljudi

Igor Duvnjak

Mauro Ravnić/D. ŠKOMRLJ

Mauro Ravnić/D. ŠKOMRLJ

Počeo sam kod Ive Šangulina, poslije je tu bio Vlado Prpić, onda Anđelo Žiković, tu još i razni drugi koji su radili u pogonu s mladima, spomenut ću Karla Kruljca ili Nikolu »Lalu« Dušanića. Svi ti ljudi su dali svoj doprinos da mi budemo što bolji, što pošteniji - rekao je nekadašnji legendarni vratar Riječana



RIJEKA U riječkom nogometu legendarna je vratarska loza Ravnića, čiji je Mauro najmlađi i jedini živući izdanak, slavni reprezentativni vratar »bijelih« iz odašnje jugoslavenske reprezentacije, za dana izbornika Ivice Osima. Prethodnici su mu pokojnici, barba Mario, golman Kvarnera i Rijeke iz prvoligaških dana nakon Drugog svjetskog rata, potom nedavno preminuli otac Eugenio Đeni Cobra, čuvar mreže Rijeke za ulazak u Prvu ligu 1958. godine. Mauro je samo nastavio putem slavnih prethodnika, ostvarujući karijeru za pamćenje, premda mu u nogometnom svijetu vratarska uloga nije bila prva.


– Volio sam igrati nogomet, počeo sam kao centarfor. Kada sam bio pionir, išli smo na turnir u Chiasso – vraća se Mauro Ravnić, rođen 1959. godine, u svoje dječje dane. – Tada me je trener Ive Šangulin stjecajem okolnosti postavio među vratnice i tamo sam ostao.


Krenuo je dobro odabranim putem, onim vratarskim, premda se i on, kao i mi mnogi može pitati »što bi bilo da je bilo«.





– U nekim trenucima i jesam požalio na izboru jer mi je zabavnije bilo igrati centarfora, ali poslije se pokazalo da je Šangulinov potez bio uspješan. To mi je na kraju nakon njegove odluke postao posao, koji sam dobro i dovršio.


U to vrijeme na Kantridi je bilo još čitav niz ljudi koji su bili uz mlade, juniore i pionire, ostavili su neizbrisiv trag. Bili su itekako voljeni i cijenjeni među djecom.



– Počeo sam kod Ive Šangulina, poslije je tu bio Vlado Prpić, onda Anđelo Žiković, tu još i razni drugi koji su radili u pogonu s mladima, spomenut ću Karla Kruljca ili Nikolu »Lalu« Dušanića. Svi ti ljudi su dali svoj doprinos da mi budemo što bolji, što pošteniji. Isto tako kao što su se stvarali igrači, stvarali su se i ljudi. Ta Škola nogometa Rijeke, taj pogon, dao je dosta dobrih igrača i kvalitetnih ljudi.


OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU