Filip Braut/Foto R. BRMALJ
Tko može biti u mom koridoru? Vjerojatno Oršić. Kvalitetan igrač, nezgodan, puno zabija, asistira. Međutim, ako budem igrao, bit ću spreman zaustaviti ga, nema straha. Ni najmanje! - kaže Filip
RIJEKA Jutarnji trening taman je završio, a ostaci bure na trenutak odagnali oblake pa je s Rujevice pucao savršen pogled prema Krku… Zlatnom otoku odakle je sve počelo prije deset godina kada je mali Filip snivao svoje prve nogometne snove. Dio njih ostvaren je u srijedu kada je na toj istoj Rujevici, ali dva kata niže, potpisao svoj prvi profesionalni ugovor.
– Velika je to stvar za mene, presretan sam. Drago mi je da se klub okrenuo mladima koji u Rijeci vide svoju budućnost. Međutim, svi mi koji smo dobili priliku ne smijemo na tome stati. Kada dobijemo priliku, moramo dokazati da vrijedimo. Nećemo igrati ako ne zaslužimo, bez obzira što se klub okreže igračima iz vlastitog omladinskog pogona.
Neee, uvjeren sam da me profesionalni ugovor neće nimalo promijeniti. Nastojat ću ostati čvrsto na zemlji – kaže Filip Braut, sedamnaestogodišnji učenik trećeg razreda Salezijanske gimnazije u Rijeci i najmlađi debitant Rijeke u HNL-u. Kada je u posljednjem kolu prošle sezone debitirao za prvu momčad u Koprivnici protiv Slaven Belupa, Filip je imao 16 godina, 11 mjeseci i 20 dana!
Trent i Andy
– Nogomet sam počeo igrati u vrtiću, u okviru kojega je postojala škola nogometa, ali već sam kao sedmogodišnjak došao u Rijeku. Doduše, prvih godina sam trenirao na Krku i samo odlazio na utakmice, ali s vremenom sam povećavao broj odlazaka na treninge u Rijeku. Nisam bio sam, s Krka su u Rijeku putovali i Lazar i Babić. Nitko me nije doveo u klub, upisao sam se u otvorenu školu HNK-a Rijeka i s vremenom napredovao.
Filipu je puno pomogla činjenica da je, uz nogomet, paralelno trenirao i atletiku. Upućeni kažu da je Filip na testovima redovito bio najbolji i da se ništa nije promijenilo niti kad se priključio seniorskoj momčadi riječkoga prvoligaša.
– Nogomet mi je bio zanimljiviji pa sam se više posvetio njemu, ali atletika mi je puno pomogla u mom nogometnom napretku, pogotovo kad su u pitanju koordinacija i izdržljivost. Bio sam i sprinter, ali i dugoprugaš, sve to je bila nadogradnja u mom nogometnom odrastanju.
Nogometni uzori u najranijim danima očekivano su bila dva najbolja igrača današnjice…
– Messi i Cristiano Ronaldo. Klasika! Međutim, kako sam odrastao, sve više sam shvaćao da je njih dvojicu nemoguće dostići pa sam se okrenuo nekim drugim idolima. Danas sam oduševljen igrom Trenta Alexandera-Arnolda i Andyja Robertsona, dvojice bekova Liverpoola, koji stvarno igraju fenomenalno. Tako su mladi, a igraju tako zrelo i donose prevagu na terenu. To što rade je fascinantno, koliko kao bekovi doprinesu uspjehu momčadi.
A zanimljivo, Trent ima jednu od najmanjih plaća u Liverpoolu. Pa kako!?!? Bekovi u HT Prvoj ligi? Sviđa mi se kako igra Štefulj, riječ je o napadačkom, modernom beku, jednako tako trebe istaknuti i Leovca, koji također igra napadački. Obojica su lijevi bekovi, ali nema veze, oni igraju po mom guštu.
U reprezentaciji je znao igrati na objema stranama u obrani, a zanimljivo je da je počeo igrati na poziciji desnoga krila.
– U reprezentacije je uvijek najbitnije da igraš, nije mi bilo bitno igram li na lijevoj ili desnoj strani, ali nije mi bilo strano igrati na kontra strani, jer sam kod Ede Flege igrao na lijevom beku i u tom smislu mi je to puno pomoglo. Iskreno, sretan sam što su me treneri s desnog krila spustili na beka. Kada igraš krilo, moraš i zabijati golove, asistirati, dribllati, biti više u igri. Na beku je to puno jednostavnije, držiš se linije i to je to, ha, ha, ha…
Ove sezone debitirao je protiv Gorice u trenucima kad je Rapopović morao napustiti igru uslijed grčeva, ušao je u igru u 74. minuti i suvereno odigrao posljednjih petnaestak minuta.
U Maksimir na pobjedu
– Naravno da na početku imaš malu tremu, ali čim sam u prvom kontaktu s loptom bio točan, sve je poslije bilo puno lakše. Doduše, i da prvi pas nije točan, moraš biti jak i prebroditi to u glavi, zaboraviti, ići dalje. Dobro je da smo u toj utakmici svi mi igrači iz obrane dobro obavili posao i još jednu utakmicu završili bez primljenog gola. Općenito gledajući, u fazi obrane u posljednje vrijeme sve izgleda jako dobro, uostalom već četiri utakmice za redom nismo primili gol. Promijenili smo način igre, sada igramo u sustavu 3-5-2 što pogoduje nama bekovima, jer možemo biti ofenzivniji s obzirom da imamo osiguranje iza naših leđa.
Rijeku u subotu očekuje još jedan veliki ispit u proljetnom dijelu sezone, gostovanje u Maksimiru protiv najvećeg rivala i najbolje hrvatske momčadi. Među putnicima za Zagreb bit će, naravno, i Filip Braut.
– Što ako zaigram protiv Dinama? Svi se mi igrači na treninzima pripremamo kao da ćemo igrati, ali trener je taj koji na kraju odlučuje. Uvijek, naravno, postoji mogućnost da zaigram, nikad se ne zna, igrač uvijek mora biti spreman zaigrati od prve minute. Tko može biti u mom koridoru? Vjerojatno Oršić. Kvalitetan igrač, nezgodan, puno zabija, asistira. Međutim, ako budem igrao, bit ću spreman zaustaviti ga, nema straha. Ni najmanje! Općenito govoreći, ne dočekujemo utakmicu s Dinamom s mišlju »Bit će što bude«.
Idemo u Maksimir dati maksimum, pokazati sve što možemo i, naravno, na pobjedu. Zašto ne? Ne idemo u Maksimir ne izgubiti, idemo u Maksimir pobijediti! Filipova razmišljanja su na mjestu, pogotovo u kontekstu činjenice da su »modri« u nastavku sezone ranjiviji nego jesenas. Uostalom, momčad je značajno oslabljena odlaskom najboljeg igrača Olma, ali i nestalnom formom nekih stožernih prvotimaca.
– Nogomet se ne može igrati na osamdeset posto, uvijek moraš biti na sto posto. Možda su se igrači Dinama malo opustili s obzirom na veliku bodovnu prednost u prvenstvu, ali protiv nas će sigurno imati motiv više. Ipak smo im prošle sezone u Puli uzeli trofej, a i nedavno smo ih izbacili u četvrtfinalu Kupa. Međutim, naš je motiv jednako izražen, želimo nastaviti seriju dobrih rezultata, a već smo pokazali da možemo biti dobri protiv Dinama. Vjerujem da će tako biti i u subotu protiv Dinama – zaključio je Filip Braut.
