Pogled iz Splita

Rijeka je bila “rezervni klub” navijača Hajduka, a više Srba je igralo u Hajduku nego u Rijeci

Portal Novilist.hr

Istočna tribina stadiona na Kantridi nerijetko je bila puna navijača Hajduka iz Rijeke i okolice/www.torcida.hr

Istočna tribina stadiona na Kantridi nerijetko je bila puna navijača Hajduka iz Rijeke i okolice/www.torcida.hr

Navijači Rijeke, koja je došla iz Druge lige, nisu bili identitetski formirani kao što je to danas slučaj, i zato je to ponašanje samih Riječana koji su navijali za klubove "velike četvorke", a pogotovo za Hajduk, bilo sasvim logično – objašnjava Kačić Karlin.



SPLIT Poznati splitski sportski novinar Andrija Kačić Karlin ponudio je kolegama iz Slobodne Dalmacije svoje viđenje izjave predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja je Rijeku iz 80-tih nazvala “beogradskim rezervnim klubom”. Tekst prenosimo u cijelosti. 


“Je li aktualna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović govoreći o NK Rijeci kao “rezervnom klubu” lagala? Sudeći po reakcijama javnosti koja se tomu izruguje činilo bi se da je tako, no prije će biti da se radilo o krivoj interpretaciji sportskih prilika u gradu na Rječini osamdesetih godina nego o neistinama.


Naš poznati sportski novinar Andrija Kačić Karlin, autor poznate knjige “Vatreni lakat”, ne samo da desetljećima profesionalno “prati balun”, nego je osamdesetih godina prošlog stoljeća bio aktivni navijač Torcide koji je s Hajdukom odlazio na gostovanja.




Nekoć fanatični navijač Kačić Karlin potvrđuje da je NK Rijeka mnogim Riječanima, naročito prije osnivanja Armade, bila zaista nešto kao rezervni klub.


– To je istina, samo je to Kolinda Grabar-Kitarović izrekla previše paušalno i smisleno jer se radi o tome da je odlučila reći zbogom jednim biračima, a dodvoriti se drugima. Zna da u Rijeci neće dobiti puno glasova, i želi se približiti biračima u Dalmaciji – kaže Kačić Karlin, pa niže činjenice koje idu u prilog izjavi Grabar-Kitarović i mogu se bez problema provjeriti kod aktera navijačke scene iz tog vremena. Pisanih i videotragova ima na sve strane.


‘Torcida Rijeka’


– Rijeka je grad u koji su se ljudi desetljećima doseljavali iz cijele Jugoslavije i ona je kao takva grad različitih identiteta. Tako je bilo onda, a tako je i danas. Zato je bilo nelogično očekivati za nekoga tko je došao iz Šumadije da navija za Rijeku ili Dinamo, ili iz Dalmacije za Rijeku. A kako je Rijeka neko vrijeme bila drugoligaš, Riječani su, s obzirom tko je odakle došao u Rijeku, navijali za klubove velike četvorke, a NK Rijeka im je onda bila nešto kao rezervni klub jer nije imala značajnijih sportskih rezultata – kaže Kačić Karlin.


I potpisani novinar je osamdesetih, kao navijač Torcide, odlazio na gostovanja u Rijeku. I dobro se sjeća da su na tisuće riječkih torcidaša dočekivale Hajduka, a tako je bilo sve do osnivanja Armade koja je “staroj” Torcidi postala rival. Da apsurd bude veći, Armadu su osnovali žestoki hajdukovci koji su s “bilima”odlazili na gostovanja okupljeni u “Torcidi Rijeka”. Tako “Torcida Rijeka” preko noći postaje jezgra novoosnovane Armade, koju je vodio iskusni bivši torcidaš čiji se otac u Rijeku doselio iz Ravnih kotara.


– Čak ni nakon osnivanja Armade, njezini navijači dugo nisu Zvezdu doživljavali kao rivale. Godine 1987., na finalu Kupa u Beogradu, u kojem su igrali Rijeka i Hajduk, s jedne strane je bila Torcida, a na suprotnoj tribini navijači Rijeke i Crvene zvezde. Riječanima su se pridružili zvezdaši i zajedno navijali protiv Hajduka – govori Kačić Karlin.


Uostalom, danas se na YouTubeu sve to da pronaći, a i po navijačkim forumima ima puno priča iz toga vremena koje potvrđuju tezu o “rezervnom klubu”, ali ne na način kako je to u Splitu interpretirala Kolinda Grabar-Kitarović.


Prije osnivanja Armade i početka građenja navijačkog identiteta, na utakmicama s Hajdukom na Kantridi, građane Rijeke moglo se vidjeti sa šalovima Crvene zvezde i Partizana. Zašto? Pa zato jer su im to bili klubovi za koje su navijali, a kad bi Rijeka, klub iz njihova grada, igrala utakmicu protiv Hajduka, onda su kao navijači beogradskih klubova navijali protiv zagriženih rivala – splitskih “bilih”. To svi koji su ranih osamdesetih odlazili na utakmice u Rijeku dobro znaju. I to, za aktere tadašnje navijačke scene, nije bilo ništa neobično.


– Navijači Rijeke, koja je došla iz Druge lige, nisu bili identitetski formirani kao što je to danas slučaj, i zato je to ponašanje samih Riječana koji su navijali za klubove “velike četvorke”, a pogotovo za Hajduk, bilo sasvim logično – objašnjava Kačić Karlin.


‘Zmajčeki’ kontra ‘bilih’


On se sjeća da su u Torcidi osamdesetih na navijače Rijeke gledali kao na “srpsku družinu”.


– I to ne zato jer je NK Rijeka, kao što je rekla Grabar-Kitarović, bila “rezervni klub” Zvezde i Partizana, jer to nije istina, nego zato jer je među riječkim navijačima bilo puno onih koji su u prvom redu navijali za Zvezdu i Partizan. To je činjenica, a ne, kao što je to rečeno, da su u Rijeci igrali igrači iz Srbije. Da, igrali su, pa što; ali ih je možda i više igralo u Hajduku. Otkud su nam došli Pešić, Simović…, o čemu mi pričamo? Tu Kolinda Grabar-Kitarović nije u pravu. Više je jedan NK Osijek u tom smislu bio “rezervni” klub Zvezdi nego Rijeka – kaže Kačić Karlin.


Slično je bilo i s navijačima ljubljanske Olimpije. Ljudi koji su poslom došli u Sloveniju iz Srbije i Bosne, i tu ostali živjeti, dolazili bi na tribine sa “zmajčekima” navijati kontra Hajduka. Na tim bi utakmicama imali navijačke rekvizite Zvezde i Partizana jer im je Olimpija, koja nije postizala osobite sportske uspjehe u jugo ligi, bila rezervni klub.


– Sjećam se kvalifikacija kad je Rijeka ranih sedamdesetih prošlog stoljeća ušla u prvu jugoslavensku nogometnu ligu. A kad živiš u gradu koji ima drugoligaški klub, uvijek navijaš na prvom mjestu za nekoga iz najjače lige. Osnivanjem Armade nogometni klub Rijeka je počeo dobivati na važnosti kakvu zaslužuje jer je i onda i danas Rijeka treći grad po broju stanovnika u Hrvatskoj. I baš zato je bilo čudno da nije imala prvoligaša, pa je i nakon što je to NK Rijeka ostvarila, klub dugo gradio svoj identitet jer nije imao tako nedvosmisleno privrženu publiku kao, recimo, Hajduk. No, Hajduk je dite Dalmacije – Splita, otoka i Zagore, a Rijeka je multietnički grad u koji su se ljudi doselili sa svih strana, i normalno je bilo da se navija za jače klubove iz sredine iz kojih su ti ljudi došli u Rijeku. Ne bi htio ni da vi ni ja ispadnemo, govoreći o ovome, neki “uski ljudi”, jer to nismo, ali stvari su bile takve da je NK Rijeka tek s vremenom dobila među samim Riječanima svoju vjernu publiku kao što je to danas slučaj.


– Rijeka je danas klub s identitetom, jakom navijačkom bazom, lojalnom publikom, klub se izdignuo iz prosječnosti i lijepo je doživljavati takav uzlet jednog kluba, to je za čestitati – dodao je za kraj.”, stoji na portalu slobodnadalmacija.hr.