Imali su Riječani »plus devet« nakon što je Gorgon realizirao kontranapad početkom nastavka. Mogli su se vratiti na »plus devet« da je Bradarić, jedan od najboljih igrača, pogodio mrežu minutu prije kraja regularnog dijela. Imao je »meč-loptu«, mogao je pitati Livakovića gdje da mu pošalje loptu… Otišla je pored gola. S nožem u zubima Riječani su obranili remi u sudačkom vremenu od šest i više minuta. Na krau je ostao status quo! Rijeka u posljednja dva kola (Split i Istra) ulazi s dosadašnjom prednošću nad Dinamom – »plus 6«! U Maksimiru su Kekove trupe izdržale tešku bitku protiv nekoliko protivnika (inače su u sportu na drugoj strani – suparnici, pa tko će bolje…), prije svih sudačkog terora. S Osječaninom Vučemilovićem u naslovnoj ulozi, ali i vjernim suradnikom – pomoćnim sucem, Borutom Križarićem, koji je čuvao Soudanija kao kap vode na dlanu… Rijeka je mogla i drugi put dobiti utakmicu (Bradarić), ali vrijeme je iscurilo i ostalo je – svakom po bod. Rijeci su po jedan oteli Vučemilović i – Dinamo.

Dvadaset minuta igrali su Riječani s desetoricom, jer je Gorgon dobio isključujući drugi žuti nakon starta zbog kojega Pivariću, nešto kasnije, nije dosuđen niti prekršaj. Mutna slika Vučemilovića kriterija, suca koji je uništio utakmicu. Nije dorastao derbiju prvenstva, ogledu dvaju najboljih hrvatskih klubova. Nećemo o detaljima, jesu li za kazneni udarac bile »ruke« Bradarića i Šituma… Činjenica je da se čovjek izgubio nakon što je Rijeka neplanirano došla u vodstvo. Otišla na plus devet! U drugom poluvremenu, naime, suđenje je bilo skandalozno. Vučemilović je sudio, bolje rečeno svojim zvižudcima ubijao Rijeku, pucao po igračima u bijelim dresovima u stilu pijanog revolveraša na Divljem zapadu. Spasio je Dinamo od poraza, Riječanima iz džepa ukrao dva boda…

Matjaž Kek nije prvi put u prvenstvenoj utakmikci pobijedio Dinamo isključivo zbog toga što mu nije dozvolio Vučemilović. Rijekin je trener maestralno sastavio i pripremio momčad bez Andrijševića, Gavranovića i Mateija. Rijeka je u Maksimiru istrčala kao lider, odmah pokazala, u prvih dvadesetak minuta, zbog čega je uvjerljivo prva i igra najljepši, ali i taktički kameleonski nogomet.

U taktičkom smislu Kek je u mali džep nekoliko puta tijekom utakmice strpao svog kolegu izbornika (Kek je vodio Sloveniju, a Petev Bugarsku). Najprije je desnog beka Martića poslao na lijevo krilo, a ovaj se dvaput u dvadesetak minuta pojavio na desnoj strani, uplivao u prazan prostor između linija, i na nozi imao loptu za pogodak. Riječani su otvorli utakmica tako da su se branili – napadajući. Najopasniji su bili kada su brzo vraćali izgubljenu lopte.

Martić je otišao lijevo, jer Kek nije htio razbijati osovinu Ristovski – Vešović, dva igrača koje je nemoguće čuvati. Obojica su još jednom odigrali dojmljivu utakmicu u službi kolektiva. Bugarin Petev ponovio je eksperiment sa Šitumom, klasičnim napadačem po boku, kao »desnim bekom«, ali naletio je na – gorostasa Martića. Dok se Zuta mora hrvati sa snažnim Soudanijem. Pola sata je Rijeka igrala, lopta je išla kao po špagu, a onda je pala u crnu rupu krize.

Za Andreja Prskala je svojedobno Srećko Juričić, sportski direktor, rekao da je najbolji vratar u HNL-u. Jučer je Labinjon to i potvrdio. Prevarili su ga, na kraju, samo suigrači, kod primljena pogotka…

Napunio je Petev sredinu terena sa četvoricom igrača (Jonas, Kneževć, Gojak, Ćorić), ali nije dobio dominaciju. Maleš, Bradarić i Mišić, uz pomoć Vešovića, koji je igrao sve, i beka i krilo i veznog…, kontrolirali su ključni prostor na terenu. Dok se igralo prema naprijed i početkom nastavka kada je Rijeka postavila novu taktičku zamku Petevu, postigla gol iz kontranapada. Nije to bila utakmica za uživanje. Previše grča i nervoze. A sudac je izgubio konce… Nije mogao obaviti »savršeno ubojstvo«. Rijeka je bila mudrija, taktički uigranija i kolektivnija. Bila je – momčad. I kada je primila gol.