Prvu verziju pjesme s najavne i odjavne špice u originalu je napisao Ronnie Hezelhurst 1981. godine, a konačnu verziju potpisao John Sullivan, tvorac kultne serije BBC-a »Fools and horses«, na ovim prostorima, naravno, puno poznatiju pod imenom »Mućke«.

Odavno su već u naše domove ušetali i nikad iz njih nisu izašli vječni junaci iz radničkih nebodera londonskog Peckhama, »Trotteri« i braća iz žute trokolice Delboy i Rodney, njihov simpatični djed, kasnije i ujak Albert, pa Boycie, Brzi i ostali kompanjoni iz puba »Kobilja glava«. Prepjev Hezelhurstove i Sullivanove pjesme odnedavno se pjeva i među navijačima Rijeke. U prvom redu zahvaljujući Vrbenčaninu Nikoli Felkeru i njegovoj ekipi iz Armadinog OFC-a, koja je dan uoči Stare godine u krčkom studiju Mamut snimila pravi navijački hit koji je u kratkom razdoblju preplavio društvene mreže.

– Zašto baš »Mućke«? Došlo mi je spontano, na našim se programima stalno vrte reprize »Mućki«, a melodija te pjesme jednostavno uđe u uho. Pjesma je, ono, baš živa zaraza, pozitivna, vesela. Eh sad, budući da smo mi uvijek naginjali lakrdiji, to je bio prirodni odabir. Kad sam jednom čuo tu stvar na televiziji, zabrijao sam i počeo sklapati stihove. Onda sam skužio da mi fali kraj, nisam mogao provaliti što staviti na kraju, koje stihove. I onda uđem u neku priču s našim frendom iz OFC-a, Antonijom Pribanićem, pitam ga da mi pomogne s tih nekoliko završnih stihova. I? Drugi dan mu na viber pošaljem ono što sam sklepao do tada, a majstor k'o iz puške razvali pjesmu do kraja. To je bilo to, zajedno smo još sve malo dotjerali, ja napravio snimku na gitari, poslao u grupu i tako se zakotrljalo sve to... Ozren Fućak Fudo je počeo navaljivati da se pjesma snimi i eto, dogodilo se – kaže Nikola Felker, koji je u društvu Dejana Božića, predsjednika Kluba navijača Armada i svog »suborca« iz OFC-a (Over forty crew), jedne od najutjecajnijih podskupina među najvjernijim navijačima Rijeke, jučer rado pozirao pred čuvenim grafitom na Krnjevu, među najpoznatijim likovima iz »Mućki«. Gdje drugdje...

Zabavno na snimanju 

Božo i Felker nastavili su priču o pjesmi koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. Ovako je to bilo dan uoči Stare godine u studiju Mamut.

– Okupilo se nas petnaestak iz OFC-a... Glazbu mi je pomogao snimiti saksofonist Ivan Dminić iz Vrbnika, obojica smo bili suglasni da pjesmu obradimo u našem, primorskom štihu. Ono... Armada style. Kad nas već neki pogrdno nazivaju da smo »cigani s limenom glazbom i harmonikom«, onda smo odlučili to isforsirati do kraja. A kako je bilo na snimanju? Uuu, jako zabavno. Uglavnom, svi smo pjevali, nije bilo diskriminacije u smislu da oni koji imaju manje sluha samo otvaraju usta, ha, ha, ha... Prva dva »takea« su bila – drito u mikrofon, s obje strane mikrofona po jednom, poslije toga smo dvaput pjevali leđima okrenutim mikrofonu, pa dvaput s prekrivenim ustima, da se stekne dojam kao da smo u nekakvoj birtiji, autobusu ili kombiju. Nismo htjeli stadionsku verziju pjesme, cilj nam je bio da pjesma ima doživljaj gostovanja, čak smo se zafrkavali da smo u studio trebali donijeti krov od nekakvoga kombija i tući po njemu da bismo dočarali tu atmosferu mlataranja po krovu dok se vozimo na gostovanja. Uglavnom, bila je dobra zaj.......a. Mali Mina i ja došli smo u studio ujutro, snimili instrumentale, on na saksofonu, Kristijan Vasilić na bubanj, ja na bas gitari, solo gitari i harmonici. Tjedan uoči snimanja uzeo sam u ruke harmoniku od svog starog i uspio doslovno nabosti ta dva akorda, ha, ha, ha...

Globalni hit 

Ima li šanse da pjesma postane globalni hit? Misliš ono, Croatia Music Channel i te fore? Pjesma za prvi ples, ha, ha, ha... Vidjet ćemo kako će rasti ta pjesma, ali ona je nastala u prvom redu za naš gušt. »Mućke« su uvijek »Mućke«, tko god drži do humora pogledao je tu seriju, ne jednom, nego sto puta. To je ono što povezuje mog starog i mene, »Mućke«, crtani »Gustav« i takve »old school« gluposti. »Mućke« su ono... Kult. Kad god bih pričao s Englezima i, općenito, svim Britancima i spomenuo im »Mućke«, oni su se čudom čudili kako mi to »pušimo«. Imali smo sreću da je prijevod bio odličan, a i kod nas je ista spika, u ovom našem kraju, svi su u nekim kombinacijama, krpaju kraj s krajem, svi nešto »muljaju«...

Spot? Mislili smo raditi dvije verzije s obzirom da postoji duža verzija pjesme u kojoj sam ponovio sve stihove još jednom. Radi se duža varijanta u kojoj će biti i titl da se ljudi ne muče s tekstom, a može jednoga dana poslužiti i kao predložak za karaoke, ha, ha, ha... Tko zna, možda jednoga dana tu pjesmu budu pjevali i Japanci. Šalim se malo. Smisao te pjesme je da se pjeva na stadionima, a pjevat će se prije ili kasnije. Možda ne sutra ili preksutra, ali jednog dana ćemo i mi riješiti svoje probleme.

Fudo, Badbeat i spot 

Na njegovu žalost, Ozren Fućak Fudo nije mogao biti sa svojim pajdašima na Krnjevu, obiteljske obaveze u Zagrebu spriječile su ga da vikend provede u svom gradu. I njemu u svakom slučaju pripadaju zasluge što je pjesma »ugledala svjetlo dana«.

– Zanimljivo je da ta pjesma ima svoju povijest. Pjevala se ona u nekoj verziji puno prije svečane promocije, u danima dok smo se s Felkerom vozili na gostovanja u njegovoj »žutoj munji«, čuvenom poštarskom kombiju. Kombiju koji je i policiju znao zavarati, jer je mislila da se u kombiju voze poštari, a ne navijači, ha, ha, ha... Da, ima simbolike, ona žuta trokolica iz »Mućki« i njegov žuti kombi. Kaže Felker da sam ja zaslužan za spot? Ako on tako kaže... Nema pjesme bez spota, to je opće poznato. Puno je pomogao i Badbeat, rekao sam mu da imamo dobru stvar i da složi neke video isječke u jednu cjelinu. Htjeli smo da imamo nešto prije nastavka prvenstva. I dobili je. Čim sam video što je Badbeat složio, rekao sam: To je to! Ja sam napravio kratku najavu na našoj OFC-ovoj Facebook javnoj grupi kad ono... Već prvi dan je bilo deset tisuća pregleda, drugi dan već četrdeset tisuća... A kad je Badbeat stavio na YouTube postala je hit. Izvorna pjesma ima anglosaksonski stil, british music pop, mi smo htjeli da u našoj verziji ima primorskog štiha. Mislim da smo uspjeli – kaže Fudo.

Kad se voli Rijeka

Nanana...

Na dvije strane dijeli se svijet

Il' si za Rijeku ili ne

A kad se voli Rijeka tebi nema lijeka

Vjeruj ona, ti je sve

'Ko zna, možda mi se posreći

Pa danas slomim kičmu nekom 'ko nas ne voli

Zato spusti glavu i budi tih

Kad čuješ »Mi smo Armada, sami protiv svih«

Nananana....

Nove obrade 

Budući da Felker, Božo, Fudo i ostali OFC-ovci ne misle stati samo na jednom hitu, uskoro valja očekivati nove ulaske u studio.

– Planiramo obrade dva, tri stara navijačka hita i jedan novi. Svidjelo nam se u studiju, shvatili smo da to više nije neki bauk, shvaćamo to kao neki teambuilding. Uostalom, kad smo sve to snimili otišli smo do Vrbnika, prošetali, otišli kod Šunde u oštariju, popili par pivica, pojeli prasića... Bilo je baš super.

Iskreno, nismo mislili da će ta pjesma tako odjeknuti u javnosti, mi smo to htjeli napraviti za svoj gušt, na kraju je ispalo da su pjesmu svi super prihvatili, ljudi iz drugih država i drugih navijačkih skupina vidjeli su tu stvar kao lijepu. I još nešto, nije ta pjesma nastala zbog nas iz OFC-a, pjesma je nastala za cijelu Armadu. Kažemo to zato što se u posljednje vrijeme potenciraju nekakve priče o Armadinim frakcijama, a one su postojale i ranije, samo su se zvale Krnjevo, Turnić ili Škurinje. Naravno da se mi stariji ne možemo družiti s klincima od dvadeset godina, oni imaju svoj stil života, a mi svoj – rekoše Felker i Božo uglas.