Duga je i bogata povijest prvaka Hrvatske, pa se večeras ipak ne igra najvažnija nogometna utakmica u Rijeci, ali je svakako povijesna, jer se nikad ranije nije dogodilo da samo 90 minuta dijeli Rijeku od ulaska u elitu europskog nogometa. Uostalom, ovisit će to o ishodu, jer najveće utakmice, one uistinu povijesne, traže povijesne uspjehe, dakle prolaz Rijeke preko višestruko bogatijeg, trofejnijeg i moćnijeg grčkog kluba. Olympiakos je favorit, a Rijeka u ulozi Davida protiv Golijata. Barem na papiru.

Najbolje je to objasnio trener grčke momčadi Besnik Hasi nakon prve utakmice na Karaiskakisu kad je ustvrdio da je njegova ekipa trebala pobijediti 4:1 i stručno procijenio kako je Rijeka razinu niže od Olympiakosa, i to nakon što je do pobjedničkog gola stigao duboko u sudačkoj nadoknadi. Dakle sve je jasno i očito je jedini problem što nitko jedinom Brazilcu u riječkom dresu nije objasnio kako ne smije onako podmuklo vozati protivničkog stopera i onda okrutno bušiti grčkog golmana. Jer nije na njihovoj razini.

Još uvijek šampionska

Koliko stvarno vrijedi prekrasan gol Hebera i može li himna Lige prvaka u Rijeci zasvirati još koji put ove jeseni? Odgovor stiže nešto prije ponoći. Stadion je praktično rasprodan, preostalo je tek iščekivanje, naravno bez bahatosti i lažne prepotencije među riječkim navijačima, tim više što se priča o ogledu bogatih i siromašnih vrti i ponavlja od trenutka kad je ždrijeb spojio najbolje klubove u Grčkoj i Hrvatskoj.

Ne igra novac nego igrači, ne navija publika za plaću, već zbog ljubavi i odanosti prema svom gradu i klubu, ali činjenice svejedno govore kako su grčki igrači četiri puta skuplji od riječkih, kao i to da Rijeka ne može platiti cijenu niti onog zadnjeg igrača s grčke klupe. Oni su već igrali među najboljima, ne tako davno tukli su i jednog Juventusa, Arsenala ili Atletico Madrid. Pa opet, tim je izazov veći.

Večerašnja utakmica kruna je šampionske sezone Rijeke. Kluba kojem su jesenas predviđali kako će pasti pod pritiskom. Zimus se naveliko proricalo kako Dinamo neće izgubiti ni jednu jedinu utakmicu na proljeće, provociralo da ne treba graditi novu tribinu za Ligu prvaka, unaprijed računalo na osvajanje kupa nakon »pijane« proslave titule na Maksimiru. Sve je palo u vodu, ali danas ide još gore potcjenjivanje s neukusno prepotentnim bahatlukom o sezoni »koju smo gledali sad i nikad više«.

Poanta je da klub kao što je Rijeka u ligi kakva je HNL mora biti od malo tvrđeg materijala da bi osvojio naslov prvaka Hrvatske. Ta ekipa više nije identična. Okrnjena je, ali je ove subote pokazala da je još uvijek šampionska i čudesno, na volju i mišiće, okrenula Lokomotivu. Večeras objektivno nema što izgubiti, mora istrčati i dati sve što ima u sebi kako bi nošena navijačima pokazala koliko stvarno može u jednoj povijesnoj utakmici. Pa da vidimo koliko vrijedi riječka šampionska priča u ogledu s najvećim grčkim klubom, koji spada i među najbolje i najtrofejnije u Europi.

S. JEŽINA

Iznad pojedinaca

Jednako treba vjerovati kako večeras zamjenski stadion na Rujevici može doživjeti dosad neviđeno navijanje u kojem više od 8.000 riječkih navijača predvođeno Armadom, može pokazati kako se na potencijalno najmanjem stadionu u Ligi prvaka stvara čak i bolja i paklenija atmosfera od one u kojoj uživaju europski velikani na arenama za 30, 50 ili više tisuća ljudi. Tako da svi na kraju s ponosom možemo reći: »Ovo je Rijeka«.

Dakle bez nepotrebnih iskakanja i incidenata. Bez onog seljačkog hukanja pojedinaca prema protivničkim igračima, bez neprimjerenog skandiranja bilo koje vrste, jer to naprosto nije i ne treba biti identitet Rijeke. Ako ni zbog čega drugog, a onda zato što je Rijeka klub u kojemu se dva puta mora okrenuti svaka kuna prije ulaganja i ne treba nikome davati opravdanje za izricanje bilo kakvih kazni i stvaranje nepotrebnih troškova. Rijeka je institucija iznad svakog pojedinca, a navijači temelj te institucije, koji itekako može i zna stvoriti glasni i uzavreli pakao na Rujevici od kojeg će možda i grčkim igračima zaklecati koljena.

Primaran sportski motiv

Večeras je i Matjaž Kek u ulozi svojevrsnog čarobnjaka, koji još jednom mora pokušati sakriti činjenicu da je zasad prijelazni rok odrađen u neskladu s klupskim ambicijama. Zasad, jer će se crta ipak tek podvući 1. rujna kada će konačno biti poznato s kojim će kadrom Rijeka dočekati zimu i ući u ključno razdoblje europskih utakmica i HNL-a. I tu ipak ne bi trebalo biti presudno hoće li se igrati Europska ili Liga prvaka, neovisno o dodatnih 9 milijuna eura koliko bi mogao donijeti eventualni prolaz u najelitnije europsko natjecanje.

Foto: R. BRMALJ

Trener Rijeke je apsolutno u pravu kad kaže da je primaran sportski motiv, a plan za utakmicu sasvim jednostavan. Izvesti homogenu i čvrstu ekipu, gdje se svaki pojedinac hrabro bori i žrtvuje za suigrača nošen hukom tribina u lovu na gol zaostatka iz prve utamice.

Nevažno je pritom tko bi mogao ponoviti potez Hebera iz prve utakmice, Gorgon, Gavranović, Vešović, netko četvrti, možda i Kvržić, ukoliko doista bude u stanju odigrati barem dio utakmice. Ako se dogodi pobjeda i prolaz, bit će to doista sjajan sportski podvig.

Ukoliko David ovoga puta ne sruši Golijata, pamtit će se himna Lige prvaka u gradu koji ima šampione. A to je velika satisfakcija za sve koji su desetljećima sanjali i čekali titulu. Zvuči nestvarno, Rijeka je večeras na pragu elite, među najvećima. Spektakl počinje. Preostaje tek obući dresove, šalove i naštimati glasnice za navijanje na najjače.

Kako god završilo, vrijedit će i dalje Rijeka. Doista, najbolje od svega.