Kolumna

“Pod riječkom urom” Orlanda Rivettija: Nakon prijelaznog roka spremni za Dinamo

Orlando Rivetti

arhiva NL

arhiva NL

Matjaž Kek ne priča, barem ne previše u posljednje vrijeme. Press konferencije su folklorne predstave u kojoj su rečenice umotane u celofan, za dnevne potrebe. Obaveza. Štajerac je uzeo rukavice i čekić i počeo oblikovati svoj novi komad mramora. Svoju desetu Rijeku u pet godina. Ali nikada, kao ove sezone, nije bilo toliko novih imena



Predsjednik HNK Rijeka odaslao je televizijsku poruku: »Otvaramo novi petogodišnji ciklus u kojem je cilj imati u prvom sastavu pet igrača iz omladinskog pogona. Naših igrača. Postepeno u pet godina…«. Začepio je usta svim dežurnim kritičarima, uglavnom zavidnima na uspjehe Rijeke, koji stalno traže kruha preko pogače. Zašto ne igraju naša djeca? Damir Mišković je čovjek od riječi. (Ot)kupio je klub od Volpijeve zaklade Social Sport da bi krenuo novim putem, u godini u kojoj je osvojio dvostruku krunu. U prvih pet godina, od Stuttgarta i prvog od tri nastupa u skupnoj fazi Europske lige, sa Srećkom Juričićem (kasnije i Ivanom Manceom) i Matjažem Kekom, stvorio stroj za proizvodnju radosti. Prvenstvo, dva Rabuzinova sunca, Superkup… Kantridom i Rujevicom prodefiliralo je više od stotinu igrača. Neki su ostavili duboki trag, drugi su zalutali, bili tek prolaznici…


Heber, Gomelt, Kvržić, Punčec, Mavrias, Đoković, Jelić, Puljić, Acosty, Davidson, Pavičić… Ljetos. Raspopović, Čolak, Capan, Božinov, Grahovac, Leovac, Escoval, Dangubić… Ove zime. Nije to telefonski imenik stanovnika Pehlina i Rujevice, mnogi od tih imena, uostalom, promijenili su adresu. Otišli negdje na posudbu. Dvadesetak igrača dovela je Rijeka od kolovoza do siječnja, u nekoliko mjeseci. Razdoblja u kojem su mnogi svoje znanje unovčili u inozemstvu i donijeli nešto novaca za život u klupske blagajne. Jedino je Gavranović, kojemu su iz usta stalno ispadali bomboni moralnosti i poštenja dok je u džepu imao ugovor s jedinim voljenim klubom – Dinamom, otišao za nula kuna (u zamjenu za Pavičića). Nakon osvajanja titule otišli su: Andrijašević, Ristovski, Kulušić, Šofranac, Matić, Čanađija, Tomasov, Ajayi, Totić, Martić, Vešović, Elez, Mišić, Maleš…


Rijeka, kako reče Ivan Mance, pet godina radi na specifičan način. Mijenjati dosta igrača politika je kluba koja se dosad, rezulatski i financijski, pokazala pogođenom. Rijeka je pet godina imala ovce i novce… Ponovit će Mance Miškovićeve riječi kako predstoji razdobolje afirmacije svojih igrača. Ali ne na uštrb rezultata. Rijeka je postala elitna destinacija. Nije Liga petice, ali Božinov, povratak Leovca, a posebice dolazak Grahovca, najbolja su potvrda. Prije dvadesetak dana Damir Mišković je tvrdio da na »udici« ima igrača koji igra Europsku ligu, samo da čeka zeleno svjetlo struke – Juričića i Mancea te blagoslov Keka. Naravno bio je to Srđan Grahovac, Banjalučanin koji je u Rijeku stigao preko Beča i Astane. Žrtvovao proljetni izlet u Europu s kazahstanskim klubom (jučer su poraženi od Sportinga 3:1 u Astani), da bi s Rijekom trčao za svojim snovima. Mjestom u reprezentaciji BiH i naravno nekim atraktivnijim ugovorom. Siguran da je Rijeka bolja opcija od – Astane.




Matjaž Kek ne priča, barem ne previše u posljednje vrijeme. Press konferencije su folklorne predstave u kojoj su rečenice umotane u celofan, za dnevne potrebe. Obaveza. Štajerac je uzeo rukavice i čekić i počeo oblikovati svoj novi komad mramora. Svoju desetu Rijeku u pet godina. Ali nikada, kao ove sezone, nije bilo toliko novih imena. Teško je reći koliko će mu trebati da bi isklesao novog riječkog Davida sa svim atributima. Poput onoga kojemu se u svibnju prošle godine divila cijela Hrvatska. Sadašnjih 15 bodova razlike između Dinama i Rijeke najbolje svjedoči o grandioznosti Kekova podviga osvajanja dvostruke krune.


Sutrašnje gostovanje u Osijeku je veoma bitno za Rijekinu priču. Koliko je spremna i u kojem će smjeru krenuti nova momčad u očekivanju da svi budu spremni za nastup. Naravno, Grahovac, Leovac i Božinov najveće su zagonetke. U kakvom su stanju, ali i kako će se uklopiti u kolektiv. Kek je jamstvo da će Rijeka biti – bujica!


A nakon Osijeka počinje zabava, dva susreta s Dinamom. Prvi na Rujevici za bodove, a onda, tri dana kasnije u Maksimiru za Kup (polufinale). Jesu li prebrzo došle prave utakmice ili su prekasno stigli novi igrači koji bi trebali biti pojačanja? Na jedno i drugo se nije moglo utjecati. Jer, Rijeka živi od svoga rada i može djelovati na tržištu u najpovoljnijem trenutku… Ipak, za Dinamo, bit će spremna.