SALZBURG KAO PUTOKAZ – Igrači »Rijeke« nakon dobrog izdanja u Austriji / Foto D. Škomrlj
Odlaskom Stefana Ristovskog u Sporting Matjaž Kek u nedostatku drugih kvalitetnih rješenja mora posegnuti za provjerenom varijantom.
Vešović svojim energetskim i trkačkim kapacitetima može odgovoriti zahtjevnoj poziciji na visokoj europskoj razini. Pritom neće imati laku zadaću s obzirom da se u izravnim duelima mora nositi s Markom Marinom, nedvojbeno najzvučnijim imenom u svlačionici Olympiakosa. Možda to više nije Marin iz najboljih bundesligaških dana, ali njegove igračke kvalitete su neupitne.
Carcela – Žuta
Budući da se Žuta već izvjesno vrijeme odupire učestalim lošim kritikama na račun svoje igre, utakmica u Pireju dobra je prilika da konačno dokaže suprotno. Naravno da europske utakmice od iznimna značaja ne služe za dokazivanje, ali struka »bijelih« nema drugih rješenja. U Žutinom koridoru najveća opasnost prijeti od Carcele koji je u dvjema utamicama tijekom kojih je Olympiakos eliminirao Partizan postigao pogodak i upisao asistenciju. U tom kontekstu Žuta bi veliku pomoć mogao imati u Heberu kojega čeka velik zadatak i u fazi obrane.
Fortounis – Maleš
Kapetan i najskuplji igrač Olympiakosa bio je ključni čovjek u uzvratnoj utakmici protiv Partizana (u prvoj nije igrao). Na poziciji lutajuće špice Fortounis remeti poredak protivničkih obrana u međuprostoru i pritom je jednako opasan kada igra okomito iz drugoga plana i kada treba odigrati zadnji pas. Pod pretpostavkom da će Rijeka igrati zatvorenije no inače, angažman jednog zadnjeg veznog igrača više (uz Bradarića i Mišića) nameće se kao logično rješenje. Mate Maleš u ulozi korektora ispred zadnje linije trebao bi limitirati Fortounisa.
