Ivan Lepinjica
Prioritet mi je sada samo Rijeka, imam ugovor još godinu i pol dana, a poslije ćemo vidjeti. Najvažnije mi je sada da sam tu, da igram i da se dokazujem. Što može Rijeka? Dinamo je sada dosta pobjegao, ali možemo mu se približiti. To bi trebao biti glavni zadatak. A naravno, uvijek je želja da se što bolje prezentiramo na euro sceni - kaže Lepinjica
RIJEKA Rijeka i Igor Bišćan prisiljeni su ove zime vući poteze za koje se činilo da dolaze na red možda tek na početku nove sezone. No, val ozljeda zapljusnuo je Rujevicu u toliko mjeri da su s posudbe vraćena trojica mladih igrača. I dok je vraćanje Mateja Vuka iz Intera bilo drugačije prirode, još krajem prošle godine, kako bi se duplirala pozicija u slučaju odlaska Hebera, Ivan Lepinjica i Milan Ristovski vraćeni su kad se na Rujevici već upalio alarm. U jednom trenutku nije bilo više dovoljno igrača niti na treningu.
Ivan Lepinjica, još uvijek 19-godišnjak, igrač s potencijalom na kojeg na Rujevici najozbiljnije računaju u skoroj i daljnjoj budućnosti, vratio se sa Stanova gdje je u redovima Zadra proveo polusezonu, odigrao 14 utakmica i zabio tri pogotka.
Ivan je debitrao za prvu momčad »bijelih« protiv Rudeša protekle subote, a dva dana kasnije odigrao je jedno poluvrijeme za juniorsku momčad u srazu s Hrvatskim dragovoljecem. Ekspresno, što bi se reklo, s kolosijeka na kolosijek…
– Bio je to moj prvoligaški debi i stvarno sam se dobro osjećao. Lijepo je zaigrati za prvu momčad. Mislim da sam dobro ušao u utakmicu i dobro to odradio. Dobro je bilo i protiv Dragovoljca. Jedino mi još malo nedostaje da se na sve to priviknem, teren i uvjete. Dobro se osjećam, bitno je da sam zdrav i da nema ozljeda – kaže Lepinjica.
Poziv s Rujevice ga je iznenadio na pripremama Zadra.
– Poziv iz Rijeke bio je neočekivan. No, povratak je jedan velik motiv za dalje. Bio sam iznenađen, ali sve je to bilo u pozitivnom smislu.
Prilagodba
U gradu Sv. Donata bio je zadovoljan domaćinstvom, ali i strukom i suigračima sa Stanova.
– Grad je stvarno dobar, a i dečki su me dobro prihvatili. Sve utakmice odigrao sam u punoj minutaži, a to je za igrača na posudbi super. Najbitnije je da igram i da se dokazujem kako bi se s posudbe vratio u što boljem izdanju. Na početku nas je vodio Dragan Blatnjak, potom je došao Krešimir Sunara, a sad je novi mladi trener Mislav Karoglan. Dobro sam se slagao sa svima njima. Liga? Puno je mladih igrača, može se s dosta ekipa lijepo nadmetati. Meni je najvažnije bilo da igram i da se oprobam u seniorskom nogometu. Dosta dobro je išla ta prilagodba.
Ivan je sada na svojevrsnoj »klackalici«, trenira sa seniorima, uskače u igru i za seniorsku i za juniorsku momčad. Koliko mu je to opterećenje?
– Cilj mi je sada prikupiti što više minuta s prvom momčadi, a uvijek mi je bolje odigrati i utakmicu s juniorima nego samo odraditi trening. Svaka minuta mi puno znači. Znam od ranije puno igrača, još prošle godine kad je Matjaž Kek bio trener odradili smo nekoliko treninga s prvom momčadi i odigrali nekoliko prijateljskih utakmica. Tako da znam Kvržića i Župarića, a nove sam već upoznao. Dobro se slažemo.
Popraviti agilnost
S obzirom na situaciju u kojoj su momčad prošarale ozljede svakog trenutka može »u vatru«, uskoro možda i od prve minute.
– Nije mi drago što je puno ozlijeđenih, a s druge strane to je za mene dobra prilika da se pokažem. Glavna pozicija mi je ona zadnjeg veznog, ali mogu i prednjeg kao protiv Rudeša. U srednjem redu mogu igrati sve, a ako zatreba, mogu čak i na stopera! Volim imati loptu u nogama, kreirati akcije, to mi je uvijek bilo najdraže. Recimo ono što igra »desetka«. Volim biti u ulozi razigravača, »playmakera«.
Visok je 190 centimetara, na terenu plijeni sigurnošću i mirnoćom i igri. Što još mora popraviti?
– Moram popraviti agilnost i prvi korak. A to će doći s radom i s puno boljim treninzima u Rijeci. Vjerujem da bi vrlo brzo mogao uhvatiti tu brzinu.
Sada razmišlja samo o Rijeci i kako ostaviti što bolji dojam.
Ivan potječe iz prave sportske obitelji, svi redom su sadašnji ili bivši sportaši. Otac Dragan igrao je u Osijeku i Dinamu, potom u Portugalu.
– Tata mi je čestitao na debiju, rekao mi je da samo tako nastavim. Daje mi podršku i misli da mogu dosta toga napraviti u nogometu. A podrška mi je cijela obitelj, a od oca mogu puno naučiti jer ima puno prvoligaškog iskustva iz bivše države i Portugala. Imam i dva brata, obojica igraju u Pazinki, Marko je stariji, igrao je svuda po Hrvatskoj, bio je čak i u Rijeci i Osijeku, a drugi brat blizanac Igor je također bio samnom u Rijeci. I sestra Ana se bavi sportom, igra sada rukomet za Rudar iz Labina, dok je mama Marinela Foško nekad davno bila prvakinja Jugoslavije u skoku uvis – kaže Ivan.
– Prioritet mi je sada samo Rijeka, imam ugovor još godinu i pol dana, a poslije ćemo vidjeti. Najvažnije mi je sada da sam tu, da igram i da se dokazujem. Što može Rijeka? Dinamo je sada dosta pobjegao, ali možemo mu se približiti. To bi trebao biti glavni zadatak. A naravno, uvijek je želja da se što bolje prezentiramo na euro sceni.
Kao igraču koji preferira igru u veznoj liniji, nije neočekivano ime njegovog uzora. Kao i brojnim mladim igračima posljednjih godina…
– Luka Modrić je napravio čudo. On mi je trenutačno velik uzor. Od ničega dogurao je do najboljeg igrača na svijetu. Luka je pokazao da se sve u životu i sportu može ostvariti. A klub? Volim Real Madrid – zaključuje Lepinjica.
