Simon Rožman/D. KOVAČEVIĆ
U Puli i Varaždinu Rijeka je izgledala jako dobro. Pritom posebno raduje nova osovina zadnjih veznih igrača Halilovića i Lončara s kojima momčad ima ofenzivniji potencijal
A prije samo petnaest dana sve je izgledalo sasvim suprotno. Pomalo beznadno. Nakon domaćeg remija s Hajdukom, trećeg u nizu, kao da su svima potonule lađe. Letargija na travnjaku, letargija u klupskim prostorijama. A sve je počelo još s ispadanjem od Genta s kojim se ni dan danas mnogi nisu pomirili. Potrošilo je to dosta energije na Rujevici, one iste koju momčadi nastoji udahnuti Rožman.
Ambiciozni Slovenac kojeg mnogi poistovjećuju s Matjažom Kekom, od prvog se trenutka uhvatio posla znakovito ustvrdivši »ne volim previše mikrofone, više volim pričati na travnjaku«. Oni koji ga bolje poznaju, tvrde da je 24 sata zaokupljen nogometom. I to s posebnom, znakovitom filozofijom u kojoj je sadržaj na terenu najvažniji. Svi igrači startaju od nule, svi će dobiti prigodu, tvrdi Rožman koji očekivano u Varaždinu nije htio puno eksperimentirati. Rijeka je kao i na Drosini zaigrala gotovo u istom sastavu kao i kod Bišćana, izuzev Tomečaka koji će zbog istegnuća iznad kuka na prisilnu stanku od desetak dana.
U Puli i Varaždinu Rijeka je izgledala jako dobro. Pritom posebno raduje nova osovina zadnjih veznih igrača Halilovića i Lončara s kojima momčad ima ofenzivniji potencijal. I sam Rožman je pritom odao priznanje svom prethodniku na stanju u kojem je zatekao momčad. Pod dva trenera »bijeli« su jako dobro reagirali u posljednjih sedam dana. Ostaje pitanje gdje su nestale energija i reakcija protiv Osijeka, Intera i Hajduka? Dojam je da su tu ipak zakazali igrači… Oni isti koji po potecijalu predstavljaju sasvim sigurno drugu momčad lige.
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU
