Ni Europe ni transfera

NEGATIVNI TRENDOVI Riječki prvoligaš nakon zlatnih godina bilježi vidan pad na planu izlaznih transfera

Denis Frančišković

Andrej Kramarić ostao je najbolja Rijekina investicija/Foto R. BRMALJ

Andrej Kramarić ostao je najbolja Rijekina investicija/Foto R. BRMALJ

Tržište igrača je neumoljivo, posljednje dvije sezone olakih ispadanja iz europskih natjecanja koje donose promociju, rast cijena igrača i ono najvažnije, novac, očekivano su smanjili i zanimanje za Rijekine igrače

RIJEKA Koliko god se o njemu dugo šuškalo, posljednji Rijekin izlazni transfer, onaj Darija Župarića u američki Portland Timbers brzo je dobio završne obrise. Iza, u javnosti predstavljenog »blitz« transfera ustvari se krije praćenje Župarića posljednjih godinu dana pri čemu su novi poslodavci itekako zadovoljni angažmanom Rijekinog stožernog stopera. Po povratnim informacijama na račun Župarića od strane Amerikanaca dolaze samo pohvale i superlativi. Onih istih koje Dario s Rijekom baš i nije doživljavao u posljednje vrijeme na Rujevici. Podosta je bio na meti kritika. I na travnjaku i van njega. I opravdano i neopravdano. No, to je sad završena priča, ne bude li velikih promjena u slaganju sastava Simona Rožmana dokapetan »bijelih« odigrat će za Rijeku još pet utakmica i pozdraviti se sa suigračima nakon sudara s »modrima« u Maksimiru 18. prosinca.Ono što je puno važnije za klupsku operativu je koliko je Rijeka dobila, a koliko izgubila anagažmanom Župarića koji se svojedobno dovodio u vezu s Anderlechtom, Fulhamom, Shefieldom… Financijski se više očekivalo, a odrađeno je po principu »uloženo-vraćeno«.

Na sličan način je ove zime s Rujevice transferiran i Brazilac Heber u New York City. Tada je to bio završni čin trakavice i okolnosti u kojima su svi znali, ali nitko javno nije htio progovoriti zašto Brazilac ne igra. Za Hebera je Rijeka utržila 2.5 milijuna eura, oko Župarića se još kalukulira s cijenom, neslužbeno je ona 850 tisuća eura, no ne treba sumnjati da će detalji transfera biti obljavljeni u skladu sa strogim financijskim ograničenjima MLS-a.


Najnoviji odlazak primjer je očekivane silazne putanje Rijekinih izlaznih transfera u posljednje vrijeme u vrijeme dok je klub dobro posložio Damir Mišković. Tržište igrača je neumoljivo, posljednje dvije sezone olakih ispadanja iz europskih natjecanja koje donose promociju, rast cijena igrača i ono najvažnije novac, očekivano su smanjili i zanimanje za Rijekine igrače. Sve se niti približno ne može uspoređivati sa »zlatnim vremenima« kada se po sezonama zarađivalo desetak, dvanaest, petnaest milijuna eura… I kvalitetno punio budžet, a samim tim otvarao manevarski prostor za nove kupnje i stvaranje novih vrijednosti.


Stabilnost najvažnija


– Kako kotira Rijeka na tržištu? Sve je to povezano, pojedinačna kvaliteta igrača, kvaliteta momčadi i rezultati. Rijeka nije u dva navrata bila u Europi i normalno je da dođe i do neke krize. Možda su sada i financijske mogućnosti manje nego kada je tu bio Volpi. No, Damira Miškovića treba gledati kroz jedan duži period, od vremena kad je uzeo Rijeku pa do danas. Klub je malo pao s rezultatima, ali što je najvažnije i dalje je stabilan – kaže Marko Naletilić, jedan od najpoznatijih hrvatskih menadžera i dobar poznavatelja nogometnog tržišta igračima.




Rijeka je dosad ostvarila dvije prodaje u SAD, ali zarade su ispod očekivanja.


– Po meni prodaja Hebera i Župarića su unatoč tome super potezi. Jer riječ je o igračima koji nisu pretjerano atraktivni. A američko tržište obično uzima igrače s već stvorenim imenom. Te transfere gledam kao izuzetno dobar potez kluba. I za klub i za igrače. Tržište je tamo u ekspanziji, ali nikad neće doći na razinu kineskog tržišta. Tamo se drugačije gleda nogomet, zanimanje za njega je veće zbog latino i južnoameričke populacije, ali zna se koji su sportovi u prednosti – dodaje Naletilić.Rijeka je klub osuđen na kupnju i prodaju. Po Naletiliću i kad je lošije bitna je stabilnost. A nju Rijeka ima…

– Mislim da Rijeka radi dobro u okviru sadašnjih mogućnosti. Znam da su navijači Rijeke u posljednje vrijeme navikli na visoke domete, ali dođu i lošiji trenuci. Rijekina titula prvaka je sama po sebi čudo, ne znam koliko ona vrijedi Dinamovih naslova. No, Miškoviću treba skinuti kapu, ipak je puno napravio i najuspješniji je predsjednik Rijeke. Uvijek treba polaziti i od toga kod kritika. Nije lako držati na životu klub u privatnom vlasništvu. To treba cijeniti – tvrdi Naletilić.


Što govore brojke i Rijekina bliža povijest po pitanju izlaznih transfera? Rijekin je menadžment najbolju, povijesnu prodaju ostvario u sezoni 2014./15. prodajom Andreja Kramarića u Leicester za devet (plus naknadni milijun bonusa) milijuna eura. Za hrvatske prigodne fantastičan iznos. Gotovo cijeli Rijekin godišnji budžet! Od ostalih transfera strše oni Filipa Bradarića u Cagliari i Franka Andrijaševića u Gent, u iznosu od pet milijuna, odnosno 4,2 milijuna eura. Doduše, u Frankovu slučaju treba napomenuti kako je Rijeka odštetu podijelila s Dinamo u odnosu 50:50.


Povijesne sezone


Kako sve izgleda po sezonama? U onoj 2013/14. »bijeli« su inkasirali 1,45 milijuna eura, milijun od odlaska Leona Benka u Dalian Aerbin, 450 tisuća eura od prodaje Damira Kreilacha, sada također člana MLS-a, u Union Berlin. Nakon toga počela je sezona u kojoj klub bilježi bitnu uzlaznu putanju u zaradi, povijesnom Kramarićevom transferu treba dodati još 400 tisuća eura dobivenih za Adisa Jahovića od Krila Sovjetov i 100 tisuća za Ivana Borasa od zagrebačkog Dinama.


U sezoni 2015./16. Rijeka je najviše utržila od odlaska vratara Ivana Vargića u Lazio, 2,6 milijuna eura. U ukupnoj zaradi od gotovo sedam milijuna eura treba dodati transfere Marina Leovca (PAOK, 1,3), Moisesa (Palmeiras, 1), Ivana Tomečaka (Dnjipro, 1), Mislava Oršića (Jeonnam Dragons, 750.000). Anasa Sharbinija (Osmanlispor, posudba 200.000) i Josipa Ivančića (Sheriff, 100.000).


Uslijedio je potom veliki financijski uzlet uoči povijesne sezone i osvajanja duple krune. Rijeka je silno ulagala u dovođenje igrača, te profitirala kako na sportskom tako i financijskom planu. U ljeto uoči ili na neposrednom početku šampionske sezone Rijeka je uprihodila rekordnih 15-ak milijuna eura od prodaje igrača. Najizdašniji bili su transferi Mateja Mitrovića (Bešiktaš, 4,2), Ivana Močinića (Rapid Beč, 2), Romana Bezjaka (Darmstadt, 2) i Bekima Balaja (Terek Grozny, 2). Svakako treba spomenuti i transfere Marka Leškovića (Dinamo, 1,5) i Mirala Samardžića (Henan Jiynye, 1,3). Nešto slabiji bili su oni Vedrana Jugovića (Jeonnam Dragons, 500.000), Odise Roshija (Terek Grozny, 500.000), Josipa Brezovca (Sheriff, 250.000) i Damira Zlomislića (Buyuksehir, 50.000).


Nakon osvajanja duple krune Rijeka je također dobro poslovala. Josip Elez je odlaskom u Bundesligu donio 3, Franko Andrijašević u Belgiju 4,2, odnosno Rijeci 2,1 milijuna eura. U Sporting su otišli Josip Mišić (2,75) i Stefan Ristovski (1,1), a Rijeka je nešto zaradila i od transfera Marka Vešovića (Legia Varšava, 400.000).I prošlogodišnja sezona iz sadašnje perspektive može se samo sanjati. U klupsku kasu slilo se također oko devet milijuna eura za što je svakako najaslužniji Filip Bradarić čija je prodaja u Cagliari klubu donijela pet milijuna eura. a Heber je donio 2.5 milijuna. Tu su još plasmani Tomasova (Astana, 500.000), Mateija (Al Ittihad, 430.000) i Žute (Konyaspor, 300.000).

Kada se u obzir uzme samo šampionska generacija onda je Rijeka od transfera tih igrača uprihodovala oko 19 milijuna eura ili gotovo dva godišnja budžeta! Rijeka je aktualne sezona prodala i posljednje ostatke šampionske supstance, braniča Daria Župarića, te prije njega Simona Slugu u Lutton Town za ukupno 2,5 milijuna eura. Naime, teško je očekivati da će na Rujevici nešto zaraditi od eventualnih odlazaka vratara Andreja Prskala i Alexandera Gorgona koji su zašli u poznije igračke godine.