Ganski napadač

Maxwell Acosty: Velika je žal za propuštenim, ali dok se igra nećemo odustati

Ivan Volarić

Foto I. Tomić

Foto I. Tomić



RIJEKA Reakcija nije bila baš u maniri vrhunskih golgetera, ali simpatični Ganac Maxwell Acosty definitivno je bio čovjek čiji ulaskom se mnogo toga promjenilo u igri riječke momčadi na San Siru. Brzonogi napadač natjerao je u 85. minuti iskusnog braniča »Milana« Leonarda Bonuccija na početničku pogrešku, a onda uz malo sreće matirao vratara Donnarummu u najavi šokantne završnice utakmice. Kada je dolazio na Rujevicu znao je da će to biti posebna utakmica za njega i njegovu talijansku obitelji. Bivši igrač mlade momčadi »Fiorentine« i niza talijanskih drugoligaša i prvoligaša dočekao je trenutak kojega mogu samo sanjati brojni mladi nogometaši na »čizmi«: zabiti »Milanu« na San Siru…


– Osjećaj je bio prekrasan osim u trenutku kada smo dobili gol – govorio je 25-godišnjak iz Accre nakon utakmice. – Mislili smo do tog trenutka da nosimo kući bod koji je bio važan i vrijedan za nas. Šteta, stvarno je velika šteta zbog tog pogotka kojeg smo primili, moramo vidjeti gdje smo pogriješili da bismo idući put bili bolji.


Dobri potezi


Nakon drugoga gola »Milana« činilo se da je utakmica gotova, no niste se predavali?




– Rekao bih da je trener povukao dobre poteze. Mi vjerujemo u naš projekt, u igru koju gajimo i dok sudac ne svira kraj nećemo odustajati. Možemo gubiti i dva razlike, ali uvijek ćemo tražiti način kako se vratiti u igru. Ovoga puta smo to uspjeli, ali na žalost dobili smo gol zbog kojeg je stvarno velika žal.


Jeste li zahvalili Bonucciju na asistenciji?


– Ha, ha… Nisam. Uostalom, taj pogodak bio bi bitan samo da nismo izgubili.


Dobro ste iskoristili minutažu koju vam je trener pružio?


– Mislim da jesam. U klubu sam mjesec i pol dana, moram se još bolje uklopiti i uigrati sa suigračima, prihvatiti sve što trener traži u našoj igri jer ima razlika od onoga što sam igrao u Italiji. Trener mi daje priliku, dozira mi minutažu, najbolje zna kada moram, a kada ne trebam igrati. Hvala mu na tome, ja ću nastaviti raditi.


Je li vam ovo najvažniji gol u karijeri?


– Mislim da je iako na kraju ispada da nije bio važan.


Ali, predstavljat će veliku motivaciju za dalje?


– Naravno, lijep je to osjećaj, daje ti veliki motiv i nadam se da će biti još golova.


Još u igri


»Rijeka« je nakon poraza od AEK-a pokazala da nije rekla sve što je imala ove sezone u Europi?


– Tko god je na našem putu mi pokušavamo igrati svoju igru. Protiv »Milana« smo odigrali dobru utakmicu, remi bi bio realan, ali na žalost u nogometu ima trenutaka u kojima treba stisnuti zube, natopiti dres znojem i pokušati pobijediti iduću utakmicu. Ne trebamo klonuti jer smo odigrali dobru utakmicu protiv suparnika kakav je »Milan«. Možda moramo biti malo lukaviji kada nam se ukaže ovakva prilika. Osvojiti bod u Milanu ne bi bila mala stvar, morali smo bolje iskontrolirati stvari nakon što smo zabili za 2:2, ali događa se… Emocije su jake u tim trenucima, možda ni ne stigneš razmisliti o tome što imaš. Ali nema sada vremena za plakanje, idemo dalje. Nadam li se novoj prilici uskoro? Na raspolaganju sam treneru, pet ili 90 minuta. Uvijek ću dati sve do sebe, hvala mu na prilici i kad god me bude trebao dat ću sve što mogu za momčad.


Ide vam u prilog što su »Austrija« i AEK odigrali 2:2?


– Odmah nakon utakmice smo vidjeli taj rezultat, još smo u igri, nećemo odustati i ako nastavimo igrati ovako rezultati će doći. Negdje će nam se vratiti… Dvije utakmice protiv »Austrije« mogle bi biti odlučujuće, nadajmo se najboljem – rekao je Acosty.