RIJEKA Mario Gavranović ponovo je bio »spiritus movens« riječke igre. Ništa novo. Svi koji prate »Rijekine« igre u posljednjih šest mjeseci znaju da je Hrvat sa švicarskom putovnicom srce »bijele« momčadi koja je pomalo nesretno drugu godinu za redom zaključila svoju europsku epizodu nakon prve prepreke. Riječani su nakon istanbulskih 0:0, u riječkom uzvratu dvaput imali rezultat koji ih vodi u play-off Europske lige, no olako su prosuli teškom mukom stečeno vodstvo i na kraju pognutih glava napustili rujevički travnjak. Utjeha može biti pljesak s tribina, gotovo šest tisuća navijača, iako razočarano rezultatom i novim europskim posrtajem, znalo je honorirati silan trud riječke momčadi.

– Jako smo tužni jer mislim da smo odigrali dvije jako dobre utakmice – započeo je nakon utakmice asistent kod oba riječka gola. – Bili smo pametni, koncentrirani, imali smo u obje utakmice puno šansi za još poneki pogodak. Moramo biti ponosni na ono što smo napravili.

Iskustvo

Što je presudilo?

– Naši suparnici su u onim važnim trenucima bili konkretniji. Zabili su nam dva gola nakon našega vodstva. Igrali su na svoje iskustvo, krali vrijeme, provocirali kada je to trebalo. Nije u finišu više bilo puno vremena za preokret. Nedostajalo nam je i malo mirnoće ispred našega gola da zatvorimo utakmicu ranije. Imali smo vremena i situacija da kod 1:0 zabijemo drugi gol, odnosno kod 2:1 treći pa se ne bismo doveli u situaciju da moramo u završnici utakmice juriti treći gol. Znali smo da su opasni s dugim loptama na njihovog visokog napadača. Na žalost, ovaj put smo ispali.

Mislite li da je prilika propuštena u Istanbulu gdje igrači »Istanbul Basaksehira« nisu bili u optimalnom tjelesnom stanju, za razliku od uzvrata na Rujevici?

– Sigurno da su kvalitetnija ekipa, ali mislim da smo mi bili bolji u 180 minuta. Pokazali smo više nego oni u obje utakmice. Moram čestitati svojim suigračima, nikada u karijeri nisam bio u jednoj ekipi koja igra s toliko srca i želje za prolaskom. Borili smo se za svaku loptu, a publika nas je još dignula, međutim nedostajalo je malo sreće da zabijemo i treći gol. Razočarani smo, ali moramo biti zadovoljni onim što smo napravili.

Puno dobroga

Sada vam preostaju jedino domaća natjecanja?

– Idemo dalje, u nedjelju je sljedeća utakmica. Treba nastaviti tamo gdje smo stali u prvenstvu.

Pokazali ste da ipak možete funkcionirati na visokoj razini što je ohrabrujuće uoči nastavka prvenstva i serije od tri pobjede?

– Pokazali smo dosta toga dobroga, ali morat ćemo sačekati još jednu godinu da bismo se iznova dokazali u Europi. To je ono što boli, jer zaslužili smo proći na temelju prikazanog u dvije utakmice s Turcima. Treba vidjeti ono što je bilo dobro, ali i izvaditi ono što nije bilo dobro i ispraviti za nastavak sezone te dignuti cijelu momčad na još veću razinu kako bismo možda odigrali još bolju sezonu nego što je bila prošla.

Ostajete li u »Rijeci« neovisno o ispadanju iz Europe?

– To ćemo vidjeti… U nogometu se nikada ne zna, ne mogu to tvrditi sto posto. S glavom sam ovdje, miran i koncentriran i uvijek ću dati sve od sebe.

Jeste li zadovoljni svojom igrom?

– Zadovoljan sam igrom, nisam zadovoljan što nisam iskoristili onu priliku na početku utakmice. Sigurno bi bilo puno lakše da smo poveli 1:0 ili 2:0. Sveukupno sam zadovoljan svojim nastupom i svojom tjelesnom spremom.

Postali ste ključni čovjek »Rijekine« igre?

– Neću to ja reći jer mislim da su svi igrači važni za ovu ekipu. Pokušavam staviti svoje kvalitete u službu momčadi. Znam da imam kvalitete, pokušavam ih dovesti na maksimalnu razinu za klub, ali nikada ne bih volio isticati se ispred ekipe.