Rupljani i gosti iz Rijeke u veselom raspoloženju čekaju prijenos utakmice iz Atene
Kad bi po modelu Rupe na utakmice aktualnog prvaka dolazilo više od deset posto stanovništva, uvijek bi bio ispunjen stadion od 30 tisuća mjesta, a predsjednik »Rijeke« Damir Mišković tada ne bi imao velikih glavobolja po pitanju zatvaranja financijske konstrukcije
RUPA – Statistički nešto veće mjesto s tristotinjak stanovnika. U naravi prava riznica zanimljivih ljudi i događaja.
Rupa, najsjevernije naselje jedne on najbogatijih hrvatskih općina, Matulja. Ona je i teritorijalno gledano jedan od 21 mjesnog odbora te općine, a uz činjenicu da je oduvijek bila tranzitni prostor na kojem su poslovale dobre gostionice, svi ćemo se rado sjetiti »Rozalije« koja je svoje zvjezdane trenutke doživljavala u godinama hrvatskog i slovenskog osamostaljenja, Rupa je danas i jedan od najfrekventnijih graničnih prijelaza.
Ona je naprosto poput turističke burze: vrijednost dionica hrvatskog turizma ovisna je o broju ulaska stranaca na toj crti razdvajanja Hrvatske i Slovenije.
Ništa bez bakljade
Mada, kad je konkretno Rupa u pitanju, ta granična crta je ona koja spaja, a ne razdvaja. Rupa je jedno od rijetkih hrvatskih mjesta koje je sačuvalo i svoju slovensku stranu jer ako ste iz Rupe, tamo ćete živjeti, no svoje ćete dane nakon smrti provesti u – slovenskim Jelšanama.
Tamo se oduvijek i zauvijek nalazi rupljansko groblje, ma kako se kroz povijest crtale granice. Za taj dio priče zaslužna je Crkva koja je mnogo puta kroz povijest pokazala kako su njezini kanoni jači od poteza pojedinih državnih birokracija.
Privlačna za život
A osim što je jaka po broju iznajmljivača soba ili pokoja, odnosno pokoya, kako bi to rekli sve brojniji nam Česi, Slovaci ili Poljaci, ugostitelja i obrtnika svake vrste, to je naprosto mjesto visokog standarda vidljivog ne samo po lijepim kućama nego i po njihovim okućnicama.
Uostalom, otkako je popisa stanovništva, gotovo dva stoljeća, Rupa prema zadnjem iz 2011. godine bilježi najveći broj stanovnika. I ne samo to, porast broja stanovnika između dva je skoro deset posto, što apsolutno potcrtava dojam kako je Rupa itekako privlačna za život. Konkretno, danas ima 349 stanovnika i 304 birača.
Rupa je i mjesto istaknutih ljudi. Jedan od njih je i proslavljeni motociklist Vinko Surina, ujedno i vlasnik jedne od najintrigantnijih zbirki starodobnih motocikala. Njemu u čast, a uskoro će proslaviti i 90. rođendan, Miroslav Krpan je nedavno napisao zanimljivu biografiju kroz koju se jako lijepo zrcali i karakter same Rupe i većine njezinih stanovnika: pošteni, vrijedni, susretljivi i otvoreni, antifašisti koji poštuju i vjerske civilizacijske tekovine. S nama i Vinkov unuk Marko Surina kojeg bi se, kao i njegove prijatelje, moglo nazvati i ljudima koji su izrazito odani karakteru Primorsko-goranske županije, njezinim tradicijskim vrijednostima.
Armadine obljetnice
Jedna od njih je i silna privrženost »Rijeci«. Riječ je dakako o nogometnom klubu koji u zadnje vrijeme živi svoje ponosne i plodonosne godine. Pa je tako Rupa mjesto gdje redovito Armada obilježava svoje godišnjice, ali i mjesto iz kojeg postotno dolazi najveći broj njezinih navijača. Prema neslužbenoj, ali poprilično pouzdanoj statistici, više od deset posto stanovništva Rupe ima godišnje pretplatničke karte, odnosno na utakmice »Rijeke« uvijek odlazi predstavnik svake treće obitelji iz Rupe!
Kada bismo to slikovito prebacili na područje Županije, i to na jedan krajnje realan način u kojem bismo reducirali otoke Lošinj i Rab gdje su navijači »Rijeke« ipak u manjini, kao i neke dijelove Gorskog kotara, ostalo bi nam oko 270 tisuća stanovnika.
Kad bi dakle, po modelu Rupe, na utakmice »Rijeke« dolazilo više od deset posto stanovništva, uvijek bi bio do posljednjeg mjesta ispunjen stadion od 30 tisuća mjesta! A kad bi tako bilo, ni predsjednik »Rijeke« Damir Mišković ne bi imao baš nekih velikih glavobolja po pitanju »zatvaranja financijske konstrukcije«.
Uz harmoniku
– Kad god je prilika, u ovim našim društvenim prostorijama organiziramo gledanje važnih utakmica »Rijeke«. Nakon Salzburga, Milana i Beča, znali smo, bez obzira na zabrane, kako se neće putovati u Atenu pa smo svima vama unaprijed najavili da se AEK gleda u Rupi, pojasnio nam je Raul Gregorović koji rijetko propušta utakmice »Rijeke«.
A unutra, napeta atmosfera. Veliko projekcijsko platno. S golemog roštilja svako malo stižu ćevapi i ostale delicije. Priprema se vatra za kotlić u kojem se gulaš od divljači, po kojoj je Rupa i pripadajući joj okoliš poput klanjske općine također poznata, uz povremeni nadzor sam može krčkati. Glavni kuhari su Luka Simčić, Karlo Surina i Josip Bernetič. Pa erupcije oduševljenja sa svakim golom »Rijeke«.
I rezignacija drugim poluvremenom. Dvojbe o Kekovom, koji u Rupi ima poseban kultni status jer riječ je o pograničnom mjestu u kojem ima i dosta hrvatsko-slovenskih brakova, postavljanju igre u zadnjih 45 minuta. I harmonika koja je uvijek tamo gdje su važni događaji. Maestralno riječke hitove na njoj izvodi Dino Stanić.
– I jeste li bili zadovoljni – bilo je pitanje glavnog logističara, skrbnog i gostoljubivog Predraga Trbovića upućeno povećoj riječkoj ekipi. Odgovor koji se već dobrano iza ponoći mogao čuti, značio je – Rupjani, savršeni ste domaćini. Vidimo se na Rujevici, a ako bude prilike, rado ćemo se vratiti.
