Zaokret

Kek piše najljepše stranice povijesti kluba: Prije pet godina “Rijeka” se borila za ostanak, danas za titulu

Orlando Rivetti

snimio Denis LOVROVIĆ

snimio Denis LOVROVIĆ

Kek je nadmašio sve trenere, a svoj najveći rezultat mora tek ostvariti. Kek i ova momčad doveli su se u situaciju da osvoje sve. Ispišu povijest za sva vremena



Jesen 2011. godine. Robert Komen je nakon deset kola HNL-a klupu prvoligaša s Kantride ponudio Srećku Juričiću, budućem sportskom direktoru i kreatoru politike kluba s Rujevice. Odbio je Srećko iz »trenerske solidarnosti«, iako su razlozi bili mnogo dublji, slojevitiji… Budućnost kluba je, naime, bila – mračni tunel.


Ivo Ištuk (11 utakmica) vodio je momčad na zimske pripreme u Međugorje s posuđenim gorivom u autobosu na dug. Prije pet godina, kada se prvi puta oglasio Gabriele Volpi. A Damir Mišković ukazao 20. ožujka… Trebalo je ostati u HNL-u. Nakon Horvata i Ištuka klupu je dobio Skočić, a na kraju, za posljednja dva kola, kada je ostanak bio osiguran, Elvis Scoria.


Rivalstvo


Scoria (treći mandat) bio je četvrti trener u jednoj sezoni, ali i za budućnost… Kratko je trajao. Jesen i dvije proljetne utakmice, dok nije stigao Matjaž Kek.




Rivalstvo Rijeke i velikog Hajduka, kluba čije se ime izgovaralo s velikim poštovanjem zbog svoje povijesti, ali i sadašnjosti, najbolje oslikava zbivanja u pet Miškovićevih godina koja su ostala za nama. Ali najljepše, dvostruka kruna je konačni cilj ove sezone, još treba doći. Mišković nikada neće zaboraviti svoju prvu utakmcu, na drugoj strani je bio Hajduk. Na semaforu 0:3. S potpisom trenera Balakova. U sljedećih 18 utakmica (osamnaest, slovima), Rijeka nije izgubila od Hajduka. Matjaž Kek je okrutan sa svojim splitskim kolegama. U 16 utakmica deset pobjeda i šest remija!


Čak osam trenera su Splićani poslali na Keka – Krstičevića, Tudora, Poklepovića, Vučevića, Vukasa, Burića, Pušnika i sada Carrilla , ali ga nitko nije uspio svladati. Rijeka je danas ono što je nekad bo Hajduk. Uvjerlivo drugi (pardon, prvi!) hrvatski klub, zajedno s Dinamom. Od minus 16 bodova na kraju prve Miškovićeve sezone (2012. Hajduk 54, Rijeka 38), do četiri godina zaredom u plusu. Od jedan do 26 bodova (ukupno 63)! Jedno treće (iza Dinama i Lokomotive) i tri druga mjesta.


Za povijest


Statistika su samo brojke, ali u njima se zrcali učinak jednog kluba. Rijeke i Hajduka. Za Kekove vladavine, trenera koji je postavio visoke kriterija kvalitete i rada. Na Rujevici više ništa nije kao nekada na Kantridi!


Rijeka je na »plus četiri« u odnosu na Dinamo. Nakon što je prije pet godina bila zaleđena na »minus 37«! Na kraju prošle sezone »minus 8«. Sve to govori koliko je u današnja vremena bitna uloga trenera, kao svjetionika stručnog rada. Ali i sportskih direktora (Juričić, Mance). Dovesti jeftino i kvalitetno, a prodati skupo… Godinama to uspijeva Miškovićevoj »tvornici« nogometa. Na stvaralačkom putu Kek i suradnici, oni na terenu, osuđeni su na – pobjeđivanje. Osvajanja Kupova i sada naslova prvaka.


Kek je nadmašio sve trenere, a svoj najveći rezultat mora tek ostvariti. Kup Hrvatske, Rabuzinovo sunce, prije njega osvajali su Scoria i Skočić, Kup maršala Tita, Spasojević i Brnčić. Po jedan trofej su izgubili Vranković i Juričić. Kek i ova momčad doveli su se u situaciju da osvoje sve. Ispišu povijest za sva vremena. Na kraju Miškovićeva petogodišnjeg puta…


matkek1