Za očekivati je da su se nogometaši Rijeke otrijeznili od »totalnog pijanstva«, pobjede nad slavim Milanom u igri koja je oduševila i njihova stratega, Matjaža Keka, što nije čest slučaj… Jer, ne bi bilo dobro da čekaju nekakav preparat iz kolekcije koprivničanskih »farmaceuta« na bazi – koprive. Dovoljno je, naime, na Rijekinu tijelu (i Kekovom!), opekotina. Koprivničanci su tradicionalno tvrda kost na kojoj Riječani lome zube kada su im bodovi ili prolaz u Kupu, jednostavno rečeno pobjede, najpotrebnije.

Rijeka na kraju kalendarske godine treba dvije domaće prvenstvene pobjede (Slaven i Rudeš) i prolaz u polufinale Kupa u Zaprešiću. Tri utakmice u sedam dana koje mogu ublažiti gorčinu jesenske rasprodaje bodova i nenadoknadiv zaostatak za Dinamom. Sedam poraza nitko nije očekivao, a najmanje trener Matjaž Kek. Utakmica i igra iz susreta s Milanom zalog je optimizmu, ali bilo je tako i nekih ranijih dobrih predstava… Zato oprez, i pamet u glavu.

Nakon Željka Kopića, s Hajdukom je svladao Keka, sada na Rujevicu sa Slavenom stiže novi trener, Tomislav Ivković. Prvi je čestitao Keku za način na koji je spalio milanske vragove. U dobrim su odnosima, draži su mi u svađi… Dok je Ivković vodio Lokomotivu. Gennaro Rino Gattuso najbolje je oslikao igru Rijeke, kazavši da njegovi igrači nisu imali ni prostora ni zraka u igri prema naprijed, da su suparnici grizli kao de je riječ o finalu Lige prvaka. Gattuso je osvojio dvije s Milanom, zna kako se bori za čast i slavu svoga kluba. Nisu pokazali njegovi igrači na Rujevici, za razliku od Matjaža Keka.

Kek nije imao pola momčadi (ozljede i kartoni) i otkrio je dobitnu momčad. Od onoga što mu je preostalo… Večeras zbog kartona ne mogu igrati Gorgon, Pavičić i Zuta, neki su ozlijeđeni (Heber), drugi nisu zdravi. A tko će istrčati u prvoj postavi jamačno ne zna ni sam trener. »Milanisti« bez Pavičića i Zute, vraća se Mišić, a za bekovske pozicije uvijek je tu – Vešović…

Jasno je da Rijeka večeras na Rujevici mora napasti Koprivnčance, nametnuti se, pokazati tko je prvak države i gazda na terenu. Kek je nakon pobjede nad Milana potencirao disciplinu, odgovornost, zajendištvo i – uske linije… Kako bi lijepo bilo da se to može kupiti u supermarketu, a ne da Kekova taktiva ovisi o raspoloženju igrača. Više mentalnog nego tjelesnog ove sezone… »Previše smo bili uvjereni da se možemo sa svakim nadigravati u Europi…«, reče Kek nakon Milana. Bio je to trijumf Kekove filozofije.

Četirima pobjedama Rijeka mora zaključiti najuspješniju kalendarsku godinu u povijesti. Prvog asa mora okrenuti večeras protiv Slavena. Nije bitno tko će, nego kako će igrati…

Matjaž Kek, budite sigurni, ne vjeruje Ivkoviću ni kada čestitke donosi. Za pobjedu nad Milanom, božićno-novogodišnje. A susret s Milanom je obrazac igre. Zbog toga su igrači nebitni. Sustav, a ne sastav.