Mate Parlov, Puljanin iz Sinja, olimpijski pobjednik iz Münchena prije 45 godina, prvak svega i svačega, Europe i svijeta, za amatere i profesionalce… bio je boksač umjetnik. Da se slučajno bavio nogometom, bio bi »desetka«. Ili kako bi rekao Michel Platini – 9,5… Gol igrač, strijelac i vezni s nevjerojatnim osjećajem za prostor i loptu… Franko Andrijašević iz šampionske Rijeke! Parlov je inteligencijom nadmudrivao »razbijače«, na poene, jednim udarcem u bradu. Njegov je boks bio ples ruku, raskoš pokreta, izvor maštovitosti i brzine.. Kao i igra Rijeke prošle sezone. Ali, da je Mate boksao spuštenih ruku, doživio bi sudbinu Rijeke iz susreta s Dinamom. Teturala je Rijeka konopcima na svom ringu na Rujevici. Neprepoznatljiva Rijeka u odnosu na prošlu sezonu. Spuštenih ruku, daleko od suparničkih igrača s, kako je priznao Kek, »presporim i netočnim zadnjim pasom, bez ulazaka u kazneni prostor u situacijama jedan na jedan, s bočnim igračima daleko od igre, bez okomitosti, premalo kretnji prema naprijed…« Preuzeo je odgovornost za dva uzastopna poraza, iako od lošeg drveta ne može preko noći napraviti lijep namještaj. Na tragu Rijeke iz prošle sezone. Jer, viđeno u susretu s Dinamom nema nikakvih dodirnih točaka s »rijekom poezije« koja je, poglavito u prvom djelu sezone, tekla Rujevicom.

Rijekin trener protiv Dinama nije imao 38 golova iz prošle sezone (Andrijašević 16, Gavranović i Bezjak po 11 golova), ali niti 17 asistencija (Vešović 9, Ristovski 8 lopti za gol…), nema više one paklene ofenzivne četvorke – Vešović, Andrijašević, Gavranović i Gorgon – zaštitnog znaka riječkog visokog presinga. Napadali su loptu i suparnika kao bijesni terijeri. Protiv Dinama smo gledali Rijeku »spuštenih gaća«! Poglavito u prvom poluvremenu, kada su Jelić i Matei bili daleko od momčadi, Bradarić i Mišić nisu bili u stanju nacrtati akciju. Nisu se uspijevali nametnuti agresijom zbog nedostatka suradnje ostalih igrača. Svako je udarao po svojem probušenom loncu. Takav je bio i koncert u prvom poluvremenu. Dinamo nije blistao, ali bio je dovoljno organiziran, kaznio dvije greške riječkih igrača i arhivirao utakmicu. Nastavak je bio pokušaj ranjenog očajnika da napravi preokret.

Dobra je procjena trenerskog vuka Ilije Lončarevića, koji tvrdi da je »Rijeka i dalje najbolja momčad, a Dinamo je tu da to postane«. Zbog toga je šteta što su do odmora izgledali kao lavovi koji ispred supermarketa reklamiraju hranu za mačke… Jadno, bespomoćno. Kaos im je bio u glavama. Od poraza u Osijeku, od prepucavanja njihova bivšega suigrača Ristovskog, i kluba… Mišković, Kek i Juričić (vjerojatno i Mance) čuju se svaki dan. Barem tako tvrde. Čudi zbog toga da hine zbunjenost časne sestre na bračnom putovanju. Otišao je Ristovski, otići će i… Onaj koji prvi dobiju pravu ponudu, a Rijeka zaradi da bi nastavila živjeti od svog rada.

Dinamo je pobjegao četiri boda, ispred Rijeke je i Hajduk s bodom više, a poravnati su bodovno Rijeka, Osijek i Slaven Belupo. Prvenstvo je tek počelo, nakon prvog kruga, devet kola, imat ćemo prvu sliku mogućnosti. Poglavito poslije obračuna Rijeke i Hajduka. Matjaž Kek je nakon četiri i pol godine izgubio dvije utakmice zaredom (od Splita i Lokomotive), nakon što je startao s četiri pobjede. U jedanaest utakmica vodio je Rijeku prve sezone (treći krug) i doveo je do Europe. Do Stuttgarta! Počeo je stvarati svoju petu Rijeku. Rijeku koja želi pokušati obraniti naslov, i koja u srijedu igra jednu od najvažnijih utakmica svoje povijesti. »Play off« Lige prvaka protiv Olympiakosa u Pireju. Katastrofičari bi rekli rekli da ima šanse kao crv na udici, ali citirat ću Diega Simeonea: – Nikad ne gubite vjeru! A to je ono što je nedostajalo Riječanima u susretu s Dinamom. Valjda su se otrijeznili.

Riječani moraju dignuti glavu, pogledati se u zrcalo, a onda jedan drugome u oči. Zajedno se pobjeđuje, ali i gubi… Vidjeli smo jednu i drugu stranu Rijekine medalje. Trenutačno je u potrazi za svojim novim identitetom, stilom i načinom igre. U Pireju će trebati srca i pameti.