Beskrajno pedantna i jednako toliko tvrdoglava djevica. Ma koliko nam je za jednog razgovora istaknuo kako ga horoskop ne zanima, baš kao ni karakteristike koje se vezuju uz pojedini znak, onaj djevice kao da je oblikovan upravo po njemu. Matjaž Kek, apsolutna trenerska legenda HNK Rijeke, rođen je 9. rujna 1961. godine u Mariboru.

A iako je trenerski ugovor s Rijekom potpisao 27. veljače 2013., upravo je na dan 3. ožujka 2018. godine proslavio svoj peti riječki rođendan. Tog je dana naime kao strateg Rijeke osvanuo na pulskom stadionu. Istina nastup svoje ekipe morao je promatrati s tribina, na klupi je bio sportski direktor Srećko Juričić, no to je i logično. Zbog čega? Pa i za to je »kriva« dakako numerologija jer da bi uistinu sjeo na trenersku klupu morao je pričekati devetku: 9. ožujka je u cjelosti samostalno vodio klub s kojim je četiri godine kasnije u fantastičnoj završnici došao ne samo do toliko željenog naslova prvaka Hrvatske nego i do – dvostruke krune.

Važne devetke 

A da su devetke u njegovom životu jako važne, ma koliko se opirao »čarobiranju«, ukazuje nam još nekoliko neprijepornih činjenica. Igračku je karijeru započeo u rodnom Mariboru 1979. godine, baš kao što ju je u istom gradu i klubu završio 1999. Ima toga još. Uzalud se brani jer Kek od devetki naprosto ne može pobjeći. Njegova možda presudna utakmica u zrelijem dobu trenerske karijere dogodila se upravo na njegov rođendan. Koji? Pa koji bi bio nego 48.! Da, bio je to 9. 9. 2009. godine, kad je u supernabrijanom mariborskom Ljudskom vrtu gostovala Poljska. Slovenija ju je potukla s 3:0. I iz nemoguće situacije za plasman na svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku, došla do doigravanja protiv Rusije. Potom i do svjetskog prvenstva gdje je pružila niz odličnih utakmica.

Toliki uvod s numerološkim zarobljeništvom Matjaža Keka napisali smo kako bismo mnogima, pa i onom malom postotku navijača Rijeke koji ga ne vole, pojasnili od kud ta njegova silna serioznost, zatvorenost, ponekad čak i krutost unatoč činjenici da mu u životu ide tako – dobro.

Ljubav i strah 

Govorimo li o trenerskom pozivu, govorimo i o silnim seljenjima. Bio je tako Kek nakratko trenerom i u Saudijskoj Arabiji, no takve »izlete«, po vlastitom priznanju baš i ne bi više u životu poduzimao.

– Imam osjećaj da ni vama samima nije jasno u kakvom kraju živite. Trenirati Rijeku, živjeti u Opatiji… to uistinu nema cijenu, isticao je često Kek.

Stoga, da i to je jedan jako važni razlog zbog kojeg je Keku u Rijeci – najbolje. Jer, a i to mu je svakako bitno, i Maribor je blizu. Kad nema gužvi i radova na štajerskom dijelu autoceste, za dva sata stiže se do Maribora.

Recimo i to – koliko god u Rijeci bio obožavan, ima i nekih ljudi koji ga se – boje. Jedan od njih je svakako i neuništivi gradonačelnik Vojko Obersnel. Političar koji ne zna broja izborima koje je dobio, strahuje jedino od – Keka. Posebno je Obersnel izražavao zabrinutost prvih mjeseci ove godine. Kek je naime tijekom siječnja i veljače bio u nekim svojim periodično »čudnim« raspoloženjima iz kojih se čak moglo naslutiti kako mu je svega dosta. Posebno stalne Miškovićeve potrebe za rasprodajom ekipe koju on opet, nanovo mora slagati. Iz sezone u sezonu.

Ove se zime to posebno dobro moglo vidjeti tako da je uistinu veći dio navijačkog puka strepio od njegovog odlaska. No, zna li se da je Keku Rijeka grad koji posebno voli, kao i znana Miškovićeva ponuda po kojoj bi Kek mogao postati »riječki Ferguson«, strah se ipak uvukao u gradsku palaču metropole Kvarnera. Lako je naime desetljećima u političkoj areni Obersnel na kraj izlazio sa svojim izbornim ili oporbenim konkurentima. Ali, da se Kek, za kojeg uopće nije bitno koje je političke provenijencije, pojavi na izborima, drugog kruga za Obersnela sasvim sigurno ne bi bilo.

Armada i Viole 

Srastao je Kek s klubom, gradom i navijačima. Ali jednako je toliko srastao i sa svojim čeličnim, tvrdokornim karakterom. Vojničkim naprosto. Jedino tko ga može opustiti i natjerati da pokaže i svoj emocionalni dio bića je – publika. Konkretno, u našem slučaju – Armada. Istina, njegova su vječna ljubav i mariborske Viole, s kojima je pak znao imati i vatrenih susreta, no tako je to u ljubavi. Koliko ga i danas cijene pokazuje i činjenica da legendarni vođa Viola Roman Križnjak kad god može juri na – Rujevicu. Jer »tamo kje je Matjaž, tamo je srce«.

Matjaž, opusti se. Rođendan je. Odradio si na fantastičan način prvu riječku petoljetku. Klubu donio prvu titulu i nevjerojatan niz gostovanja europskih veličina. Stalno smo se sjećali, a to ćemo i dalje činiti, Reala i Juventusa. A onda, u samo nekoliko godina niska – Milan, Olympic, Feyenoord, Olympiakos, Sevilla,… K tome, Rijeka te voli, barem njezina golema većina stanovništva i uistinu nema razloga za brigu. Još manje za nervozu, zatvaranje u svijet svojih beskrajnih kombinacija koje sve redom, ah ta djevica, žele apsolutno precizna dodavanja, optimalno korištenje energije, igru i rezultate koji će uskladiti čeličnu disciplinu i onu tribinama tako dragu lepršavost. Ali, Matjaž – pa to baš nitko na ovom svijetu ne može pomiriti! Idealnog, posebno u nogometu nema.

Prva, ponosna i slavna petoljetka. Uzalud. Sutra je na sceni opet – djevica. Čovjek satkan od devetki, trener koji će, ne bude li sve po njegovim zamislima, biti ljut ko ris. Djevica koja i u suverenim nastupima, pobjedama nalazi mnogo mana. Relaks, Matjaž. Nogomet je ipak samo – igra. Mada… skoro da te i razumijemo jer i nama je to »samo igra« u kojoj uvijek tražimo – pobjede Rijeke.