SVE JE POČELO NA KARAISKAKISU – Heber nakon uspješne poljudske ezgekucije / Foto H. JELAVIĆ/PIXSELL
Nakon utakmice u Ateni se promijenio moj život u »Rijeci«. Postao sam puno mirniji, puno sigurniji od tog trenutka. Sve se promijenilo u pozitivnom smislu – kaže 26-godišnji Brazilac
RIJEKA – Uposlenik klupskog Odjela za odnose s javnošću Marko Babić doveo ga je pred novinare u press centar na Rujevici nakon treninga odrađenog jutro poslije jadranskog derbija u kojem se prometnuo u jednog od junaka. Heber Araujo Dos Santos, za suigrače i trenere »Hebi«, ugradio je dva pogotka u još jednu rutinsku pobjedu »bijelih« nad rivalom iz Splita. Postigao je svoj peti prvenstveni (u devet kola), odnosno ukupno šesti (u 16 nastupa) pogodak u dresu »Rijeke« te istaknuo kandidaturu za prvoga strijelca lige u konkurenciji Alžirca Soudanija, austrijskog suigrača Gorgona i jedinog Hrvata među vodećim strijelcima lige – Marka Pervana (Cibalia). Prvo je trebalo razbiti – jezičnu barijeru.
Može na hrvatskom?
– Ne razumi… Malo pričam, na terenu… Leđa, sam… – odgovorio je 26-godišnji Brazilac i nastavio na solidnom engleskom. – Sigurno da je lijep osjećaj nakon pobjede u Splitu. Vrlo sam sretan što sam zabio pogotke za pobjedu koja je vrlo važna za sve nas i za naše navijače.
Ostvarili ste prvu pobjedu na Poljudu iz trećeg pokušaja?
– Dvaput sam tamo igrao sa »Slaven Belupom«. Jednom smo izgubili 0:4, a drugi put smo odigrali 1:1. Sigurno da je uvijek lijepo pobijediti u takvoj utakmici i u takvom okruženju. Poljudski stadion i ambijent me uvijek podsjeti na utakmice u Brazilu.
Ostvarili ste važnu pobjedu nakon poraza od AEKA-a?
– Naravno! Važno je da smo se vratili pobjedama nakon AEK-a, ali i da smo se s nova tri boda učvrstili na drugom mjestu te zadržali korak s »Dinamom«. »Modri« nisu daleko, a pred nama je još puno utakmica. Trebamo ići korak po korak kroz prvenstvo, nastojati svaku iduću utakmicu dobiti kao što smo to učinili u Splitu.
Ajmo raščistiti jednu dvojbu: jeste li dešnjak ili ljevak?
– Dešnjak! Ali, zabio sam više golova s lijevom nego s desnom nogom. Kada igraš na poziciji napadač onda vrlo često nemaš pravo na drugi dodir, moraš stvari riješavati iz prvoga dodira. Zbog toga moraš trenirati da možeš jednako kvalitetno igrati s obje noge.
Osim same pobjede može vas veseliti i igra koju ste prikazali na Poljudu?
– Važnije je da smo igrali dobro jer to donosi veliko samopouzdanje. Što se mene osobno tiče, što sam duže s momčadi to se bolje osjećam u igri. Sve mi je lakše jer svakim treningom i utakmicom sve bolje mogu prepoznati što trener traži od mene, kako se u igri ponašaju moji suigrači. Prilagodba je vrlo važna.
Stalno dokazivanje
Prošle sezone, kada ste stigli u »Slaven Belupo«, postigli ste prvi gol u devetom kolu, sada ste već na pet pogodaka nakon devet utakmica?
– Igračko okruženje u »Rijeci« je ipak drugačije. Da se razumijemo, »Slaven Belupo« je imao dobre igrače prošle sezone, ali »Rijeka« ipak ima kvalitetniji kadar. Osim toga, »Rijeka« igra puno ofenzivnije. Kao napadač moraš odraditi puno posla u defanzivi, ali, s druge strane, dobivaš puno lopti i ulaziš u dosta šansi.
Koliko je Matjaž Kek utjecao na vaš igrački napredak?
– I prošle sezone u »Slaven Belupo« sam imao dosta obrambenih zadaća, ali dobivao sam manje lopti. Kod Keka je glavna značajka što u svakom treningu ili utakmici traži od tebe stopostotni angažman. Ako ne pružiš sto posto, onda ne igraš! Inzistira na dokazivanju svakoga pojedinca u svakom trenutku.
U »Rijeku« ste dovedeni kao pojačanje, a niste u prvim kolima uspjeli poentirati?
– Nije bilo lako, ali to su normalne stvar u nogometu. Trebalo je neko vrijeme da se adaptiram na novu sredinu. Mislim da sam u svakoj utakmici izgledao sve bolje.
Puno novih igrača stiglo je u »Rijeku« ovoga ljeta, posebno u zadnjim danima prijelaznog roka?
– Sve su to dobri igrači, međutim trebaju malo vremena da bi pokazali što mogu kao što je i meni trebalo određeno vrijeme. Dva, tri mjeseca su minimalni period za adaptaciju.
Puno toga je kod vas krenulo na bolje nakon pogotka »Olympiakosu« u Pireju?
– Nakon te utakmice se promijenio moj život u »Rijeci«. Postao sam puno mirniji, puno sigurniji od tog trenutka. Sve se promijenilo u pozitivnom smislu.
Rekli ste da u Rijeci ima dobrih restorana, koje hrvatske specijalitete najviše volite?
– Veliki »paper« s mesom unutra i pire krumpirom.
»Paper« bi bila paprika – mislite dakle punjene paprike?
– Da, tako je – paprika s mesom! Zatim ono malo meso, kao prst… Ćevapčić? Da – ćevapčići! Naravno i sve riblje specijalitete. Sviđa mi se i okus hrvatskog kruha, volim i razne juhe…
U Rijeci živite sami?
– Da, ali često mi dolaze prijatelji.
Nemate djevojku?
– Ne.
Dakle možemo staviti naslov da se traži djevojka koja zna spremati punjene paprike?
– Ma ne, ha, ha…
Zašto ne, vaš sunarodnjak Eduardo da Silva je oženio Hrvaticu?
– Dobar igrač za kojega iskreno nisam čuo prije nego što se vratio u Brazil i zaigrao za »Flamengo«. Sada ga svi u Brazilu poznaju kao dobrog igrača.
Možda biste i vi mogli jednog dana zaigrati za Hrvatsku?
– Imate već dosta Brazilaca ha, ha… Zar nije i Sammir Brazilac koji je igrao za Hrvatsku?
U »Rijeci« je ne tako davno duboki trag ostavio vaš »zemljak« Moises?
– Ne poznajem ga osobno, ali znam da je kada se vratio u Brazil zaigrao za »Palmeiras« i to vrlo dobro. Bio je proglašen najboljim veznjakom u ligi kada su prošle sezone postali prvaci. Dobar igrač!
Pogodak na »Karaiskakisu« postigli ste baš u brazilskom stilu?
– Gavranović mi je dodao loptu, suparnički branič je bio ispred mene, a ja nisam unaprijed planirao što ću napraviti. Sve se dogodilo jako brzo, instinktivno sam se reagirao onako kako to činim kada s prijateljima igram nogomet na ulici u Brazilu.
Brazilski gol
Za razliku od utakmice s »Olympiakosom«, protiv AEK-a na Rujevici niste najbolje reagirali u sjajnoj prilici na otvaranju utakmice?
– Gavranović mi je dao odličnu loptu, ali suparnički branič mi je brzo dolazio u blok. Nisam imao vremena za štopanje lopte jer bi mi zatvorio udarac, pa sam pucao iz prve. Nažalost nisam pogodio.
Kada igrate za »Rijeku« onda morate biti svjesni da ćete stalno biti pod povećalom i da će se pisati i govoriti o svakom pogotku ili svakom promašaju?
– Igranje u »Rijeci« je kao kada sam igrao u Brazilu. U svakoj utakmici moraš igrati dobro, u svakoj utakmici moraš pobijediti! U »Belupu« nema toliko pritiska jer nema puno navijača, nema visokih ambicija, bitno je svake sezone izboriti ostanak u ligi. »Rijeka« se ipak bori za naslov prvaka i naravno da je i moja želja da iz svake utakmice izađem kao pobjednik. Taj mentalitet je vrlo bitan.
U Koprivnici ste zabili deset golova u 30 nastupa što nije loša statistika. Da li ste ispred sebe stavili neke golgeterske ciljeve ove sezone?
– Ne volim pričati o golovima kroz brojke…
Volite ih samo zabijati?
– Da, ha, ha… Moja glavna preokupacija je u svakoj utakmici odigrati dobro, na svakom treningu pružiti maksimum, a kao posljedica takvoga pristupa doći će i golovi.
Zabili ste pet golova u devet kola što znači da ćete nakon 36 kola zabiti barem dvadeset pogodaka?
– Ha, ha… Vi za to kažete »matematika« – zar ne? Naravno da se nadam se da ću zabiti puno golova, ali ne želim reći neku egzaktnu brojku, jer ako ne zabijem, onda ćete doći i pitati zašto nisi zabio toliko golova.
Kako ste uopće završili u Koprivnici, odnosno HNL-u nakon što ste odigrali vrlo solidnu sezonu u armenskom »Alashkertu«?
– Jedan menadžer vidio je moju statistiku iz Armenije i doveo me u »Belupo«. Kada sam dolazio nisam znao ništa o Hrvatskoj ili Koprivnici. Međutim, Koprivnica me brzo osvojila, jer me je podsjetila na moj rodni grad Colorado do Oeste. To su dva vrlo slična gradića, mirna za život. Međutim, nemaš u takvim sredinama puno toga raditi u slobodno vrijeme.
Opatijske šetnje
Kako provodite slobodno vrijeme u Rijeci?
– Volimo puno šetati uz more, posebno po dugoj opatijskom šetnici. Igrao sam u Brazilu u prvoligašu »Figueirensesu« koji je iz grada Florianopolisa. Riječ je o turističkom gradu na otoku, na moru, dakle vrlo sličnom Rijeci. Osim toga, u Rijeci ima dobrih restorana, ima i Brazilaca s kojima se mogu družiti i razgovarati na portugalskom, što je za mene vrlo bitno. Moj engleski nije najbolji, osim toga kada možeš s nekim razgovarati na svom jeziku, onda je to nešto posebno.
U »Rijekinoj« svlačionici nemate s kim razgovarati na portugalskom, osim ako vratar Prskalo nije proširio svoje široko znanje stranih jezika (španjolski, talijanski…)?
– Prskalo zna španjolski, a Jason Davidson govori portugalski, jer je tamo igrao. S ostalim suigračima sporazumijevam se na engleskom. Najviše se družim sa Žutom i Mateijem. Tu su i Acosty, Jason, Brada, Miške, Maleš…
Žuta vam je sjajno asistirao za prvi gol na Poljudu?
– Svaka mu čast kako se borio za tu loptu. Mislim da je bio prekršaj na njemu, ali sudac nije sudio. Bolje da je tako jer da je bio faul, ne bi zabio gol. Hvala sucu što nije sudio prekršaj, ali i Žuti što je bio tako uporan i što nije stao.
I vama svaka čast što ste pravoremeno utrčali na prvu vratnicu i zabili ne baš lagan gol!
– Tek kada sam vidio kasnije na videu ponovljeni snimak tog pogotka uvidio sam koliko je bilo teško zabiti.
Nakon gostovanja u Koprivnici slijedi gostovanje na »San Siru«.
– Top utakmica!
Najveća u vašoj dosadašnjoj karijeri?
– Sto posto! Međutim, prvo moramo misliti o kup utakmicu u Vrbovcu, zatim o »Slaven Belupu«, a onda ćemo o »Milanu«.
