Nogometno ogledalo

Izgubljeni u šampionskoj šumi: Rijeka i Kek Gavranovićevi taoci

Orlando Rivetti

Gavranovića u subotu nije bilo na terenu, iako je nastupao, a onda je odlučio i izvesti kazneni udarac i normalno – promašio. / arhiva NL

Gavranovića u subotu nije bilo na terenu, iako je nastupao, a onda je odlučio i izvesti kazneni udarac i normalno – promašio. / arhiva NL

Ova Rijeka, bez Gavranovića, može osvojiti drugo mjesto i uzeti utješnu nagradu, Rabuzinovo sunce, dovoljno nakon ovogodišnjeg čuda, ali mora početi igrati.



Bravo, Hajduče! Splićani su na Rujevici došli do senzacionalne pobjede. Bez pola standardne momčadi, koja u punom sastavu Riječanima ne bi trebala, barem u ovom trenutku, biti do koljena. Ljepota nogometa. Na radost i veselje navijača Hajduka (čestitke, posebice onima s riječkog područja…), tuge i žalosti Riječana koji su doživjeli sedmi prvenstveni poraz (?).


Razumljivo je bilo slavlje hajdukovaca na Rujevici, jer ostvarili su pobjedu nakon što im to nije pošlo za rukom u prethodnih dvadeset utakmica. Trebao im je deseti trener (Kopić), treći predsjednik (Kos), četvrti sportski direktor (Branco) u Kekovih četiri i pol godine da bi ga svladali. Matjaž Kek je poslije utakmice navukao masku, ali odalo ga je ponašanje… Riječi je trebalo izvlačiti klještima. Rekao je nekoliko rečenica, proklinjao sreću i razdoblje »kada se sve okrene protiv tebe«, i nestao u noć…


Kek je poentirao: Treba to izdržati. Kako? Pitanje za sve nas u klubu…« Još jedna znakovita poruka »okruženju«.




Nakon što je sve počelo tako što je, poslije poraza od Osijeka na Rujevici, stao pred novinare i preuzeo odgovornost, predsjedniku i novinarima ponudio prsa: – Pucajte!


Hajduk je pobijedio jer to Rijeka jednostavno nije znala. Mario Gavranović mjesecima zatočenu drži cijelu momčad i trenera. Rijeka i Kek Gavranovićevi su taoci!


Otkako je potpisao za Dinamo (900.000 eura po sezoni!) posljednjeg dana prijelaznog roka, pa se onda posuo pepelom poštenja i profesionalnosti, do preseljenja u Maksimir u siječnju. Za mjesec dana. Gavranovića u subotu nije bilo na terenu, iako je nastupao, a onda je odlučio i izvesti kazneni udarac i normalno – promašio. Jer je s glavom u – oblacima. Samo oni koji stanuju u Rijekinoj svlačionici znaju je li Gavranović gnjila jabuka (odakle nered na terenu?), ali je sigurno da, nakon što je propustio susret s Dinamom u Maksimiru zbog zadnje lože, odnosno aduktora, više nije trebao biti u sastavu. Bez obzira na sve zasluge za osvojenu dvostruku krunu. Mentalno nije taj kapacitet. Njegov učinak u susretu s Hajdukom bio je ispod – nule!


Kek je htio maksimalno iskoristiti njegov kvalitet do odlaska, dobio je malo… A najvažnije je da nije »dobio informaciju«, tko od ostalih kandidata za »devetku« (lažnu ili pravu), može pružiti najviše u očekivanja proljetnog nastavka sezone. Gavranović je čisti gubitak.


Hajduk nije pokazao puno, srcem i snagom volje došao je do nevjerojatne pobjede, jer su Riječani uglavnom udarali glavom o splitski zid. Inače, šanse Hajduka u ovoj utakmici bile su one crva na udici… Eh, da je momčad zbroj individualnih vrijednosti pojedinaca, sve bi bilo lako. Ova Rijeka, bez obzira na to što je sve krenulo naopako, orkestar je od čijih glasova odzvanja u ušima i mučno je u želucu. Malo je igrača otišlo iz šampionske momčadi (Ristovski, Bezjak, Andrijašević), ali Matjaž Kek nije uspio u svojoj specijalnosti, stvoriti novu momčad s prepoznatljivim rukopisom. Makar i obrambenim gardom…


Igranje na tri kolosijeka dodatno je zakopliciralo proces stvaranja momčadi, tako da je Rijeka u ovom trenutku, na kraju sezone, jedno veliko gradilište. Valja izdržati još pet utakmica, a onda će valjda »pokeraši« (Mišković, Juričić, Mance, Kek) sjesti za stol i ponuditi strategiju. Ova Rijeka, bez Gavranovića, može osvojiti drugo mjesto i uzeti utješnu nagradu, Rabuzinovo sunce, dovoljno nakon ovogodišnjeg čuda, ali mora početi igrati.


Karlo Letica (201 cm) je junak utakmice, Andrej Prskalo tragičar. Primio je dva smiješna gola. Vratarima se pamte samo greške, strijelcima je sve oprošteno nakon prvog gola… Prskalo je prošle sezone donio naslov, ove ima »šuplje ruke«. Ne vjeruje ni sebi ni suigračima… I obrnuto.


U tome i jest problem cijele momčadi. Ne gine se jedan za drugoga kao prošle sezone. Samo riječima…


Dvije riječi o kaznenom udarcu i sucu Igoru Pajaču, koji je sjajno odradio težak posao i u ovom trenutku je sigurno najbolji hrvatski sudac. Bijelu točku mu je sugerirao »šesti sudac«, Fran Jović, a kako negirati internacionalca?


Neki su me uvjeravali da je »bilo kontakta«, mah, što bi bilo da je dosuđen protiv Rijeke…


Sigurno je samo jedno, Rijeka se izgubila u šampionskoj šumi.