Komentar

Igor Bišćan bi se poput Matjaža Keka mogao naći u rascjepu ambicija i mogućnosti

Marko Cvijanović

Matjaž Kek i Damir Mišković za sretnih zajedničkih dana/Foto Arhiva NL

Matjaž Kek i Damir Mišković za sretnih zajedničkih dana/Foto Arhiva NL



Nogometaši Rijeke počeli su pripreme za novu sezonu koju će u najvećoj mjeri odrediti tekući prijelazni rok. Pogotovo u kontekstu činjenice da se strategija samoodrživosti riječkoga prvoligaša od »osamostaljenja« Damira Miškovića na čelu kluba temelji na izlaznim transferima. Postoji, naravno, i mogućnost stvaranja »dodane vrijednosti« eventualnom zaradom od igranja u UEFA-inim natjecanjima, ali u vremenima financijske oskudice sve je teže pronaći idealnu simbiozu ovih dvaju modela. Formule uspjeha u teoriji izgledaju vrlo jednostavno: nekoliko pravih pojačanja + postojeći kadar = plasman u EL, igrači + EL = viša cijena transfera, EL + unosni transferi = godišnji budžet. Naravno da je u stvarnosti stvar puno kompleksnija.


Kao prvo, za igračima Rijeke ne vlada pomama u onolikoj mjeri koliko bi to na Rujevici htjeli, a kao drugo taman da do prvih euro-ispita ove sezone momčad ostane na okupu i angažira nekoliko provjerenih pojačanja, čak ni to ne može biti jamstvo plasmana u EL. Nitko, naravno, ne može apriori tvrditi da Rijeka i s postojećim kadrom ne može izboriti EL, ali sve kazuje da je baš tako. Evo i zašto:


Pobjedom nad Dinamom u finalu Kupa u velikom je stilu okončana najturbulentnija sezona u novijoj povijesti riječkoga prvoligaša koju je obilježilo (pre)rano ispadanje iz Europe, odlazak Matjaža Keka i naposlijetku trofejna završnica Igora Bišćana. Pritom je indikativno da su u neočekivanom ispadanju od Sarpsborga i senzacionalnom osvajanju Rabuzinova sunca sudjelovali igrači koji su u oba slučaja činili okosnicu momčadi (Sluga, Župarić, Punčec, Kvržić, Gorgon, Pavičić, Čolak). Stanovite kadrovske razlike nisu u značajnoj mjeri utjecale na kvalitetu dviju podjednakih momčadi. Različitosti jednoga podbačaja na početku i neočekivanog uspjeha na kraju sezone očituju se jedino u činjenici da se Kekova momčad nije uspjela odhrvati vlastitim slabostima, a Bišćanova uspjela nadmašiti objektivne mogućnosti. Nisu slučajno isti igrači na početku sezone zapeli na prvoj euro-prepreci, a na kraju za Dinamom zaostali 25 bodova.




Na potezu su čelnici Rijeke koji se moraju odrediti prema prijelaznom roku da se Bišćan, poput Keka, ne bi našao u rascjepu (ne)realnih klupskih ambicija i (ne)mogućnosti momčadi.