Atmosfera na derbiju

DEGUTANTNO Kada vidi Torcidine poruke, čovjeku bude drago što je Riječanin

Kristian Sirotich

Foto: V. KARUZA

Foto: V. KARUZA

Atmosfera na tribinama ni po čemu nije odavala dojam velike utakmice, onog pravog Jadranskog derbija ili one atmosfere kakva bi na ovakvim utakmicama mogla biti i kakva je znala biti.



RIJEKA – Igrala se 30. minuta i gostujući navijači, smješteni u za njih nepopularnom “kavezu”, već su pomalo utihnuli, baš kao što su utihnuli i navijači Rijeke.


Tih nekoliko trenutaka, minutu, dvije, zatišja prekinuo je povratnik na Rujevicu.


Maestralno izveden ubačaj Stjepana Lončara i još ljepši pogodak igre željnog Franka Andrijaševića izazvao je erupciju oduševljenja na tribinama riječkog stadiona, podsjetivši pritom na ona Rijekina izdanja iz ne tako davne prošlosti, kada je upravo Franko Andrijašević igrao jednu od glavnih uloga na putu do šampionskog naslova.




Na žalost po domaće nogometaše, taj trenutak nije dugo potrajao pa “bijeli” nisu uspjeli u potpunosti materijalizirati odličnu igru u tom periodu i još ponekim pogotkom u mreži gostujuće momčadi ostvariti toliko željenu pobjedu protiv velikog rivala s juga Jadrana.


Jednostavno, atmosfera na sinoćnjem Jadranskom derbiju, bez obzira što se okupilo više od sedam tisuća gledatelja, po malo čemu se razlikovala od one kakva već neko izvjesno vrijeme vlada na ostalim utakmicama bijelih na Rujevici, a tek povremeni i očekivano nesinkronizirani impulsi s domaćih tribina nisu bili dovoljni da probude domaću momčad, koja je u nastavku utakmice na terenu djelovala pomalo uspavano i bez prave reakcije, što su gosti, iako to možda igrom na travnjaku nisu zaslužili, preko Tonija Teklića došli do rezultatskog poravnanja i za njih ipak velikog boda.



Atmosfera na tribinama ni po čemu nije, dakle, odavala dojam velike utakmice, onog pravog Jadranskog derbija ili one atmosfere kakva bi na ovakvim utakmicama mogla biti i kakva je znala biti.


Naravno, posebna su priča oni momci, odreda odjeveni u crne majice, koji su iz riječkog “kaveza” pokušavali bodriti svoj klub, a uglavnom se zadržavali na onom uobičajenom repertoaru uglavnom sastavljenom od degutantnog vrijeđanja Riječana i naravno, koga drugoga, Srba.



Pritom su na ogradu stadiona izvjesili i dva transparenta, “sloboda navijačima” i “neprijatelj broj 1” bili su upućeni, a kome drugome, nego Riječanima. I još jedan mali “detalj”, neukusno su se na kraju obračunali s Frankom Andrijaševićem, na onoj istoj nacionalnoj osnovi.


Na trenutke su zvučali toliko degutantno da čovjek na tribini zaista bude sretan što je Riječanin.