RIJEKA I to se dogodilo! Prvi put u Rijekinoj povijesti na jednoj prvoligaškoj utakmici zaigrali su blizanci. Hrvoje i Ivan Smolčić Ličani su iz Gospića, rođeni 17. kolovoza 2000. godine. Zajedničku premijeru imali su u visokoj pobjedi nad Interom (7:0), Hrvoje je igrao od početka drugi put nakon Osijeka, Ivan je ušao u završnici susreta kada je zamijenio Roberta Murića. Riječ je o igračima iz omladinske škole »bijelih«, darovitim kao i cijela generacija u kojoj su Matej Vuk, Ivor Pandur, Josip Mitrović, Denis Bušnja, nešto stariji Ivan Lepinjica… Rijekina mladost posljednjih je godina uvijek nekako bila u drugom planu. Matjaž Kek im nije davao previše šanse, a isprva se činilo da neće niti Igor Bišćan. No, nevjerojatan broj ozljeda učinio je svoje. Bišćan je povukao neke igrače s posudbe i silom prilika gurnuo mlade u vatru. Svi su zasad opravdali povjerenje…

– Definitivno smo se nadali da ćemo zaigrati zajedno, pogotovo kad smo vidjeli koji je rezultat. Na kraju i brat je ušao umjesto Murića iako sam očekivao da će umjesto mene – kaže Hrvoje.

– Na kraju smo zajedno odigrali prvi put desetak prvoligaških minuta. Prezadovoljni smo. Nama je ovo velika čast, nadali smo se potajno, ali i sada ostvarili san. Davali smo uvijek maksimum od sebe i hvala Bogu isplatilo se.

Obojica još igraju i u juniorskoj momčadi, Hrvoje na lijevom boku ili mjestu stopera, Ivan na desnom stoperu ili poziciji desnog bočnog.

– Debi i već prva asistencija? Zahvalio bih Bišćanu na ukazanoj prilici. Ubačaj baš nije bio najbolji, ali Puljić ga je iskoristio i zabio. Zadovoljan sam. Drago mi je što sam zaigrao s bratom i što smo prvi blizanci koji su skupili prve zajedničke minute u Rijeci. Vjerujem da nećemo stati na ovome, da ćemo nastaviti u budućnosti igrati zajedno. Naravno, u Rijeci. Moj sokole s tribina? Nešto se čulo kad sam ušao, ali ja nisam najbolje čuo. Bio sam previše uzbuđen. Imali smo podršku najbližih – dodaje Ivan.

Obojica djeluju jako ozbiljni. Jesu li koji put pomišljali da zaigraju jedan umjesto drugoga?

– Nismo dosad zamijenili dresove i zaigrali jedan umjesto drugog. Istina, pričali smo brat i ja o tome, ali bojali smo se posljedica. Zna se kakve su kazne. A da se to dogodi, rijetko tko bi to primijetio, samo oni što nas jako dobro poznaju. Vjerojatno bi nas skužili zbog igre suprotnim nogama, teško po izgledu – tvrdi Hrvoje.

Dobro se slažu i nadopunjuju. Učenici su četvrtog razreda, Hrvoje srednje građevinske, a Ivan medicinske škole…

OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU