Nije išlo...

BOLNI POSRTAJ Murić, Čolak i Puljić nisu bili voljni davati izjave nakon što je propala najvažnija klupska misija

Denis Frančišković

Ivan Tomečak/Foto Arhiva NL

Ivan Tomečak/Foto Arhiva NL

Vjerovali smo da možemo, sad je gotovo, ne možemo vratiti vrijeme. Nije ovo kraj svijeta, tako je to u nogometu, nekad pobijediš, nekad izgubiš. Šteta zbog navijača, došli su i bodrili nas, svi su bili uz nas - kaže Ivan Tomečak.



RIJEKA Nogometaši Rijeke drugi put zaredom ostali su bez europske jeseni, nakon posljednje runde, rujevičkih 90 minuta, nemaju previše za čim žaliti. Iako je to itekako bilo vidljivo nakon bolnog posrtaja. Murić, Čolak i Puljić nisu bili voljni davati izjave medijima, neki od igrača bili su pomalo i suznih očiju. Dojam je da je ispadanje ispraznilo i dušu i tijelo Riječana. Cijelo ljeto bilo je podređeno Europi i toliko željenom ulasku u grupnu fazu Europske lige, a sve je nestalo u trenutku, na uvijek »skliskom« euro kolosijeku. Posebice u play-offu…


Treba se samo prisjetiti znakovite izjave direktora kluba Luke Ivančića uoči starta prvenstva koji je dobro prognozirao rekavši »bit će sve teže i teže ući u skupinu EL-a«. A to je nebrojeno puta ponavljao i Igor Bišćan, svjestan situacije, mogućnosti postojećeg kadra i – okruženja. Nakon toga bio je »prisiljen« promijeniti priču, Europa je odjednom postala najvažnija klupska misija. Koja je završila tako da se Rijeka spotakla na posljednjoj stepenici…


Grupna faza teško je dohvatljiva, pogotovo za klubove poput Rijeke koji nema dodatnog izvora financiranja, živi isključivo od prodaje svojih najvrednijih eksponata. Rijeka teško može ući u tržišnu utakmicu s europskim klubovima »drugog razreda«, ima puno manje vrijednu momčad nego prijašnjih sezona, a Europa ne trpi previše prosječnosti i improvizacije.




S druge strane, Igoru Bišćanu i igračima nema se puno što zamjeriti. Momčad je odigrala u granicama svojih mogućnosti, ne i maksimalnih limita, imala žarku želju, trudila se, ali protiv protivnika koji ima igru i čiji je svaki igrač gotovo uvijek brži na lopti jednostavno nije išlo. Gent je u svemu bio korak ispred…


– Šteta što smo dobili gol jako brzo, da smo izdržali barem do poluvremana pa ih uveli u neke nemirne vode i kasnije uhvatili neku kontru ili nešto slično – kaže Ivan Tomečak – Imam osjećaj da nismo mogli nikako drugačije zabiti gol, jedino da se neka »karambol« lopta odbije. Ostaje žal što nismo bili malo koncentriraniji, ali nije išlo. Gent je bio bolja momčad u dvije utakmice. Teško je nešto pametno reći nakon svega, no možda smo mogli izboriti barem produžetke. Što je, tu je, idemo dalje, ostaje nam prvenstvo i Kup.


Bilo je vidljivo i po Tomečaku da je utakmica psihološki ispraznila momčad.


– Vjerovali smo da možemo, sad je gotovo, ne možemo vratiti vrijeme. Nije ovo kraj svijeta, tako je to u nogometu, nekad pobijediš, nekad izgubiš. Šteta zbog navijača, došli su i bodrili nas, svi su bili uz nas – kaže Ivan.


OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU