Fantastično putovanje

36 sati potpunog trijumfa: Bijeli brod na ponos Rijeke i “Rijeke”

Darko Pajić

Foto: S. DRECHSLER

Foto: S. DRECHSLER

Koji trenutak uopće odabrati? Bilo je to 36 sati putovanja u slavu i na ponos Rijeke. Grada i kluba. Ujedno i velika pobjeda Armade i Jadrolinije, jer su uspjeli bez ijednog incidenta odraditi ono što su mnogi smatrali nemogućim. Pokazalo se da je ipak moguće, jer nigdje nema takvoga grada...



To je slika trijumfa. Kad se Bijeli brod vraća u svoju kolijevku, na Molo longo, a na najvišoj palubi gore baklje. Armada se vraća kući. Slika za vječnost. Pa opet, bio je to samo jedan od brojnih trenutaka za pamćenje. Navijački korteo na početku, pa isplovljavanje uz skandiranje i pjesmu na brodu i dolje na obali. Dok gore baklje na Molo longu, a onda i s druge strane kod lansirne rampe Torpeda.


Možda je još ljepši bio dolazak u Split ili je to ipak Bezjakovo slavlje s navijačima nakon gola »Rijeke«. Jest, očekivala se pobjeda, ali je ekipa »Rijeke« s tribina ispraćena na pravi način i skandiranjem: Šampioni! Šampioni! Kao i Kek i Mišković.


Koji trenutak uopće odabrati? Bilo je to 36 sati putovanja u slavu i na ponos Rijeke. Grada i kluba. Ujedno i velika pobjeda Armade i Jadrolinije, jer su uspjeli bez ijednog incidenta odraditi ono što su mnogi smatrali nemogućim. Pokazalo se da je ipak moguće, jer nigdje nema takvoga grada…




Nema smisla išta više napisati o incidentima na Poljudu, upadu navijača s palicom ili prekidu utakmice, puno više vrijedi podsjetiti na ono što se događalo u utrobi Poljuda i trenutku kad se stadion odavno ispraznio i na njemu ostali samo navijači »Rijeke«.


Stajali smo u mraku, na zimi, više od sat i pol vremena, stiješnjeni kao sardine i pribijeni na rešetke čekajući bez ikakve informacije hoće li nas i kada propustiti kroz izlaz širok najviše jedan metar. Moraš trpjeti, a opet ne možeš šutjeti. Pa su krenula dobacivanja. »Što je ovo, pa bolje je bilo u Auschwitzu«. »Puštaj više, nismo tovari«, vikalo se iz mase. Skoro tisuća riječkih navijača bila je doslovno zarobljena. Nit’ možeš naprijed, niti nazad.


Mrak


Onda je nestalo i svjetla, svi smo ostali u potpunom mraku. »Pa uzeli ste nam sve kovanice, mogli ste platiti struju«, vikalo se uzaludno. Poneko bi potpuno izgubio strpljenje i uzaludno se pokušavao raspravljati s redarima i specijalnom policijom. Luda situacija. I opasna. Jer oni u zadnjim redovima ionako ne vide zašto se vrata ne otvaraju, a ako krenu pritiskati svi će završiti pribijeni na rešetke, a najgore proći oni na samoj ogradi.


I onda, kad je već svima dozlogrdilo, a strpljenje skoro sasvim nestalo, netko je u masi zaviknuo: »E sad baš nećemo izaći. Ajmo svi nazad od izlaza i nećemo van«. Masom stiješnjenih riječkih navijača prolomio se gromoglasan smijeh, pa krenulo skandiranje. I to je prava slika o nama. Kad ne možeš drukčije, bolje stvari rješavati zajebancijom nego nasiljem.


Foto: S. DRECHSLER


Foto: S. DRECHSLER



Ova sličica s gostovanja u Splitu samo je jedna od mnogih. Kad je tekma završila, kad smo konačno stigli u utrobu Bijelog broda, nastavilo se slaviti. Koliko je tko mogao, jer mnoge je slomio umor putovanja. Dojmovi su se slijegali, a žaljenja gotovo i nije bilo, većinom je ta nula i izgubljena dva boda doživljena kao realan ishod.


Glasnogovornik Armade Denis Povh naglašava kako je zadovoljstvo potpuno, prije svega zbog toga što su svi navijači stigli u Split, pogledali utakmicu, odlično navijali, dobro se zabavili, a put prošao bez ikakvog incidenta…


– Naš projekt je realiziran u potpunosti, a jedina žalost donekle ostaje zbog izgubljena dva boda. Ideja o angažiranju trajekta za navijačko putovanje pokazala se kao pun pogodak i isplatila se u svakom pogledu. Ovo je i za nas jedno veliko iskustvo, koje će nam biti od velike koristi u svakoj daljnjoj organizaciji navijačkih putovanja – kazao je Povh.


Slična su razmišljanja bila i među navijačima. 


Sve za pet


Rajko Mulac kazao je da je osjećaj tijekom cijelog putovanja bio genijalan i totalno pozitivan.


– Sve je bilo za pet. Očekivanja su bila velika, ali mislim da je ostvareno i više od očekivanog. Teška tekma, Kek i ekipa zaslužuju pohvale za stabilnost i borbu na terenu. Svjesni smo da svi grizu protiv nas, ali imamo još uvijek četiri boda fore, očekujem da ćemo najmanje toliko imati do »Dinama« na Rujevici. To treba dobiti i prelomiti prvenstvo, a onda putovati u zadnjem kolu na Maksimir s titulom u džepu.



Ovim putovanjem sam oduševljen, slavilo se i pjevalo bez ijednog incidenta. Nitko se ni našto ne žali, ništa nije polomljeno ili oštećeno, ozbiljna smo i moćna grupa navijača. Pohvala svima na ponašanju, Rijeka je pokazala kako se voli i navija za svoj klub – govori Mulac dodajući da se više i ne sjeća kad je prvi put gledao »Rijeku« uživo, bilo je to negdje u generaciji Kuleta, Desnice, Radina i ostalih.


Kaže i da mu nedostaje Kantrida, stijene i more, taj poseban ugođaj, iako i Rujevica ima svojih prednosti. Pa ipak, Kantrida je Kantrida, uvijek u srcu.


Veseljko Popeškić iz Lovranske Drage kaže da već desetljećima ide na sve utakmice, prije na Kantridu, a sada na Rujevicu, ide i na brojna gostovanja.


– Od ovog putovanja sam skoro bio odustao, curica mi je bila malo bolesna, ali sam se na kraju ipak javio i u zadnji tren dobio kartu. Ne bih mijenjao ovo ni zašto i sad sam sav naježen od emocija, predivno iskustvo i lijepa avantura. Sve je bilo prekrasno, ljudi, društvo, Armada, bez incidenta, bez ikakvih problema. I tekma je bila dobra, iako je »Rijeka« malo posustala. To prvo poluvrijeme bi bilo bolje da smo napadali uz buru, a drugo poluvrijeme bilo je druga priča.


Falili su Vešo i Risto. Navijanje je bilo vrhunsko, mislim da smo pokazali kako se navija naspram onoga što je radila Torcida, da ne spominjem onaj upad navijača sa šipkom. Katastrofa, da se to dogodilo kod nas policija bi ga odmah privela i zatvorila, a ovdje nitko da reagira – kaže Popeškić, navijač u originalnom koloritu s ogromnom kapom u plavo bijelim bojama.


Kapetan


Tako su pričali poneki od navijača po povratku broda »Zadar«, a naša ekipa imala je na posljednjoj kvarnerskoj etapi putovanja priliku provesti određeno vrijeme na zapovjednom mostu u razgovoru s onim tko je na svojim leđima nosio najveću odgovornost za Bijeli brod, sa zapovjednikom »Zadra«, kapetanom Sandrom Rundićem.


A on je još prije putovanja bio predmet zanimanja dijela medija, iako se u dogovoru s policijom prije polaska broda nije želio otkriti njegov identitet. Na kraju je ipak u Slobodnoj Dalmaciji objavljeno tko je kapetan. Rundića smo zatekli u društvu časnika i zagledanog nad pomorskom kartom u njegovoj kancelariji, a to je impozantan zapovjedni most, koji se nalazi na pedesetak metara visine i s njega puca vidik na cijeli Kvarner.


Veseljko Popeškić


Veseljko Popeškić



– Nije baš ni tako mala ova barka, pita nas sa smješkom, a onda ležerno nastavlja priču o navijačkom putovanju.


– Nije mi bio problem raditi, nisam imao straha. Jedino što je brod prije puta bio u remontu, pa sam malo strahovao hoće li biti sve u redu. Ali nakon što smo uspješno odradili probnu vožnju, sve je bilo lakše. Atmosfera je bila odlična, nisam u to ni sumnjao, ipak smo mi iz Rijeke, kulturni i pristojni ljudi. I ja sam navijač »Rijeke«, doduše kad sam bio mlađi išao sam češće, a sad se nekako opet vraćam na utakmice, idem s klincem, on je četvrti razred osnovne, skoro redovito smo na Rujevici.


Foto: KURTI


Foto: KURTI



Tekmu nažalost nisam gledao, bilo je puno posla i dogovora s policijom, morao sam dogovarati sve detalje, ali gledat ću već neku drugu utakmicu »Rijeke«.


Foto: S. DRECHSLER


Foto: S. DRECHSLER



 Bilo je prije putovanja određenih bojazni kod posade, pa sam obavio jedan pripremni sastanak s njima, umirio ih i objasnio da će sve biti u najboljem redu, da će se riječki navijači dobro ponašati i neće nitko imati problema. Tako je i bilo – kazao je kapetan Rundić dok se pred »Zadrom« pojavljivao svjetionik na vrhu Molo longa.


Na isteku posljednjeg od ukupno 36 sati fantastičnog putovanja Bijelim brodom. Završilo je kako je i počelo. Trijumfalno. I sa željom da se što prije nešto slično ponovi. 


* U utorak 14. ožujka 2017. Novi list donosi veliki prilog o putovanju Bijelim brodom