Analiza? Čemu analizirati utakmicu kad je nakon prve četvrtine tajnik Saveza Drakšić iz dvorane rezervirao avio-karte za povratak reprezentacije, a igrači su na poluvremenu iz svlačionice slali mamama ili suprugama sms-ove s molbama da im za danas naprave omiljeni ručak, recimo filane paprike? Čemu, kad su počeli nešto igrati tek kad im je iz stražnjica u glave, a u košarci je taj put dugačak, došla čemerna istina da u London mogu ići samo u shopping na Oxford Streetu ili na neki mjuzikl na West Endu, i da do idućeg Eurobasketa u Sloveniji 2013. za njih na reprezentativnom planu vjerojatno postoje samo smiješne kvalifikacije protiv Austrije, Madžarske i Luksemburga?

Svi koji su po službenoj dužnosti u Litvi, od prvog do zadnjeg, nisu ni svjesni što su učinili hrvatskoj košarci – ogadili su je svim ljubiteljima sporta, i srozali su je za dodatne tri stepenice u nacionalnoj sportskoj obitelji. To je zločin prema košarci, i to je taj organizirani kriminal o kojem svi u ovoj državi govore, a nitko ga nije uspio detektirati. Pa gledali smo organizirani kriminal pet dana na televiziji! Savez je napokon došao do savršenstva kojem teži posljednjih petnaest godina – košarka će se i dalje igrati u Hrvatskoj, klubovi će plaćati kotizacije i članarine, uzimat će se provizije od prodaje igrača, zaposlenicima će se dijeliti plaće, sucima će se plaćati takse, glasat će se po diktatu, a da ama baš nikoga to više neće zanimati. Sad konačno, neopozivo i definitivno mogu raditi što god žele, nikoga nije briga.

Jučer sam spominjao ostavke, ne, to nije dobro. Trebaju svi ostati na svojim pozicijama, od predsjednika, preko Stručnog savjeta do izbornika, to bi im bila najveća kazna za ovaj genocid nad košarkom. Najlakše se sad povući, i prepustiti cijeli sport nekom drugom, nekom naivcu, sad kad je na dnu dna, na najnižoj točki u posljednjih dvadeset godina. Makar nikad nije tako loše da ne bi moglo biti i gore, pa neka košarku srozavaju i dalje, ako se i to može.

Posebno mi je drago da se konačno otkrilo kako novinari nisu crne mačke košarkaške reprezentacije, da zaokružimo onu priču s početka turnira, problem je ipak negdje drugdje. Agonija je završena, sad možemo uživati u pravoj košarci na Eurobasketu. U svakom zlu i nešto dobro.