Radno je bilo na jutarnjem treningu košarkaša »Kvarnera 2010«. Nije bilo druge, subota donosi možda i presudni susret u borbi za ostanak protiv »Zaboka« u Bedekovčini. Pogled na ljestvicu samo je mali razlog za zabrinutost, bez obzira na posljednje mjesto s omjerom 2-14. Jer igrači i stručni stožer do sada su učinili sve što je u njihovoj moći. Bolje ne može.

Trener Marijan Mance je dvije sezone radio čuda, izborio jedno polufinale doigravanja i dva polufinala Kupa Krešimira Ćosića, nakon što je njegov prethodnik Vladimir Anzulović dvaput igrao Ligu za prvaka i jedno polufinale Kupa Krešimira Ćosića. No, dalje ne ide.

Previše je kvalitetnih igrača, nositelja igre, otišlo protekloga ljeta, da se to ne bi osjetilo. Želja nije sporna, ali zato jest kvaliteta, bez obzira na tri prinove u prijelaznom roku. Kvaliteta se plaća, a novca – nema. Niti za fizioterapeuta.

Rakova djeca

Riječka košarka je proteklih desetljeća navikla na ispadanja i još jedno ne bi bila tragedija. Međutim, tragičnije je što »Kvarneru 2010« prijeti sudbina njegova prethodnika. Prijeti mu opasnost od – gašenja. Nesuđeni sudionici ABA lige ove sezone su poput Titanika, koji je udario u ledenu santu. I počeo je tonuti. No, Titanik 2010 ne tone samo prema A-2 ligi, već vjerojatno i prema svom kraju. U cvijetu mladosti, sa sedam godina!

Stari »Kvarner« je potonuo pod teretom dugova, a novom »Kvarneru« sada se dugovi gomilaju. Ima igrača koji su od početka sezone primili jednu plaću, neku su primili dvije, a trener Marijan Mance – ni kune.

Brine li članove Upravnog odbora kluba, v. d. predsjednika Roberta Škifića, bivšeg predsjednika Duška Miočića, Zlatana Hreljca, Iliju Šmitrana, Antu Sabalića, Velibora Panjkovića, Darija Lubinu, Milu Perića, Antu Vraješa, Mladena Merlaka i Borisa Babića od čega žive igrači i struka kluba? Možda Škifića, Sabalića, Hreljca, Perića i Miočića i brine, ostali su se članovi uprave razbježali kao rakova djeca. Na vjetrometini je ostao i sportski direktor Marko Šamanić, koji je danas sve u klubu budući da se Škifić vratio u Zadar, a tajnica Martina preselila u Zagreb.

Sve je krenulo nizbrdo kada je krajem travnja prošle godine s mjesta predsjednika Uprave Viktora Lenca morao otići Robert Škifić, koji je bio glavni mecena kluba. Snovi o ABA ligi su se rasplinuli, ali i snovi o solidnoj momčadi. Duško Miočić je dao ostavku na mjesto predsjednika kluba sredinom rujna zbog sukoba interesa, razočaran činjenicom da se moralo odustati od ABA lige. Uoči početka prvenstva napravljen je novi rez jer ionako skresane plaće igrača postale su prevelike za budžet koji je postao mizeran. A-2 ligaški.

Već tjednima igrači slušaju istu priču, na račun kluba trebao bi stići novac, svojevrsno kreditiranje. Time bi se malo stišalo nezadovoljstvo struke i igrača, koji ne mogu ni štrajkati jer bi to značilo samo kazne. Obaveza ima, prava puno manje.

Večera

Andrej Štimac ima »deja vu«. Sve je ovo doživio na početku karijere, u sezoni 2001.-2002. u dresu tadašnjeg »Triglav osiguranja«. Unatoč nastupu u premijernom izdanju ABA lige, cijele je sezone dobio mrvice i slušao prazna obećanja. Manceu je bilo dosta već ranije pa je pobjegao u »Cibonu« 2001. godine… Ni on vjerojatno nije vjerovao da će mu se sve ponoviti, ali kao treneru, kojemu su najbolji igrači tjedan dana uoči sezone dobili raskid ugovora samo da bi otišli, ili su bili potjerani (Špralja) da bi se uštedjela koja plaća. Povrh svega, Štemberger je na njega potegnuo šaku, frustriran smanjenim ugovorom i dugom kluba.

Subota i Bedekovčina nose samo dio odgovora. U slučaju pobjede, Mance će igračima platiti večeru. On je igrao u neka sretnija vremena, dok se moglo zaraditi od košarke. Pobjeda bi značila mali koračić prema ostanku. No, bila bi to samo svirka orkestra s Titanika, Carphatia bi trebala biti jako blizu i – s vrećom love. I s puno pozitivne energije. Jer negativne ima i previše. Kroz desetljeća. Nekadašnjih igrača na utakmicama, s izuzetkom 83-godišnjeg Željka Kosanovića, gotovo i nema. A kuloarske priče su uvijek protiv aktualne garniture… Prokletstvo »Kvarnera«. Kada se krene u visine, uvijek se nađe način da za bolno prizemljenje.