Krah riječke košarke

Košarkaši Kvarnera 2010. ostali bez Nafte, ali dugovi su ostali…

Kristian Sirotich

Najveći problem nije tko će igrati iduće sezone, nego tko će vratiti dugove, odnosno na koji će se način dugovi sanirati da bi klub opstao



RIJEKA Prije nekoliko dana riječki ljubitelji košarke mogli su na obnovljenom otvorenom igralištu na Zametu uživati u rijetko viđenom spektaklu. S jedne strane Aramis Naglić, s druge Dino Rađa. Nekadašnji suigrači iz najslavnije generacije splitskog kluba i članovi hrvatskog Dream Teama iz Barcelone predvodili su ekipe sastavljene od zvjezdanih imena riječkog sporta, nekih bivših i nekih sadašnjih košarkaških vedeta Grada na Rječini. Malo se kada u Rijeci na jednom mjestu sakupilo toliko europskih, svjetskih i olimpijskih medalja u isto vrijeme slaveći sport i humanost. A košarka? Za sladokusce. Košarka kakva ona zaista jest. Kraljica igara.


Okupljanje na Zametu, ma koliko ono bilo neformalno i zamišljeno tek kao druženje sportskih legendi u humanitarne svrhe, moglo je samo probuditi žal zbog činjenice da košarka u Rijeci tavori na nikad nižim granama, a da se njezin najznačajniji predstavnik (Kvarner 2010) nalazi na prekretnici što bi trebala odrediti sudbinu kluba osnovanog prije devet godina, koji je u tako kratkom razdoblju prošao put od relativno vrtoglavog uspona (dva Final Foura Kupa Hrvatske, polufiinale doigravanja op.a.) do strmovitog pada u najniži postojeći seniorski rang natjecanja (A-2 liga Zapad).


Sudbine Kvarnera


Samo podsjetnika radi, da se netko ne bi prevario, ovaj Kvarner nije onaj Kvarner. Onaj stari ili pravi Kvarner ugašen je pod teretom dugova 2003. godine, ovaj novi Kvarner nastao je 2010. godine fuzijom Jadrana i Torpeda, a naredni će dani pokazati hoće li se u Rijeci ukazati potreba i za osnivanjem nekog trećeg Kvarnera jer bi, baš kao i njegov prethodnik, koji bi ove godine slavio 73. rođendan, i ovaj novi Kvarner mogao doživjeti istu sudbinu. Gašenje pod teretom dugova. Naravno, pod uvjetom da se u narednim danima nešto ne promijeni.




Dakle, Kvarner 2010 ispao je na kraju sezone u A-2 ligu – Zapad, u kojoj iduće sezone neće biti jedini riječki klub. Bude li igrao, naravno. Tu je i FSV, koji se od svog osnutka (jedanaest godina) još niti jednom nije ugasio. Trenutačno najveći problem Kvarnera nije tko će igrati iduće sezone, nego tko će vratiti dugove, odnosno na koji će se način dugovi sanirati da bi klub uopće opstao. Prema procjenama trenutačni dug kreće se negdje oko 700 tisuća kuna, od čega najviše otpada na dugove prema Hrvatskom košarkaškom savezu i bivšem treneru Marijanu Manceu. HKS sigurno nije tako tvrd pregovarač, Mance i ostali pojedinačni vjerovnici žele ono što im je svojedobno bilo obećano. I to je razumljivo.


Skupština


Iako prognoze nisu optimistične činjenica da još uvijek nije pokrenut postupak likvidacije jasno ukazuje da za Kvarner 2010 ima nade, bez obzira što su se u jednom dijelu ovog kriznog perioda ponašali kao pijani milijuneri i bili jedini drugoligaški klub s profesionalnim direktorom. Povrh svega, klubu je oduzeto i upravljanje nad legendarnom Naftom, što je sada u rukama Košarkaškog saveza Rijeke. Nafta više nije ekskluzivno pravo Kvarnera, u njoj su svoje mjesto pronašla i djeca drugih riječkih klubova. Nije svako zlo za zlo.


Prema nekim informacijama sudbina Kvarnera trebala bi se razriješiti u naredna dva tjedna. U pripremi je skupština, nakon koje će se znati u kojem smjeru bi se sve trebalo razvijati. Mogući scenariji? Gašenje kluba sigurno je jedna od opcija, iako bi tada najviše izgubili u omladinskom pogonu budući se suradnja s Kastvom i RiBasketom prošle sezone pokazala kao prilično uspješan model (nije sve tako crno op.a.). Moguće će skupština iznjedriti ljude koji bi u razumnom roku mogli sanirati dugove da klub iznova krene od nule, a moguće je i ugasiti seniorski pogon pa opet u nekom razumnom roku vraćati dugove, ali bi nestanak još jednog seniorskog pogona dodatno naštetio ionako lošem imageu riječkoga sporta, kojega spašavaju tek trofeji s Rujevice. Čeka se, dakle, skupština.