Pod riječkom urom O. Rivettija

Kako je Čačić častio CR7, a Portugalac sirijsku djecu

Orlando Rivetti

Snimio Denis LOVROVIĆ

Snimio Denis LOVROVIĆ

Napušta nas 2016. godina velikih uspjeha hrvatskog sporta. Nikad takva olimpijska godina! Uživali smo. Ovo je ujedno i posljednje poglavlje »sportske psihijatrije«. Ponekad sam i sam bio pacijent... Do iduće godine. Za nekoliko dana. Zar ima nečeg ljepšeg i plemenitijeg od sporta?



Nestaju posljednji listovi s kalendara, napušta nas još jedna godina. Hrvatski i riječki sport pamtit će je po vrlo dobrim rezulatima. Deset medalja (pet zlata) na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru, uz pet odličja na paraolimpijadi, ponos su Hrvata. Političari su spremni dočekali slikanje s pobjednicima. Da su tako brzi kada je riječ o zalaganju u zatvaranju financijske konstrukcije sportaša koji žive poput crkvenih miševa, vjerojatno bi »brazilska gozba« plemenitih metala bila još veća. Možda i ne bi, jer nema ništa jače od inata. Uz konstataciju da samo gladne ptice lijepo pjevaju…


Dok godina trčećim korakom odlazi u povijest, političarima još uvijek ispadaju bomboni iz usta slatkih obećanja. U zbroju medalja na Oimpijskim igramamu Rio de Janeiru nedostaje mi jedna, ona Snježane Pejčić. Sara Kolak, atletski nepoznata i anonimna, hitnula je koplje do zlatnog mjeseca, Snježana, u ulozi favorita, službeno najbolja na svijetu, pucala je ćorcima. Nitko joj ne može uzeti brončano odličje iz Pekinga, prvu hrvatsku žensku medalju na ljetnim igrama. Snježana, glavu gore. Draž sporta, druga strana medalje, kada na glavu padne olovni oblak »psihologije«. Pritisak sprži koncentraciju i najiskusnijima.


Argentina je prvi put osvojila Davis Cup, trijumfirala je na hrvatskom parketu, Leicester je osvojio Premierligu što je za Engleze sportski podvig stoljeća. Senzacija, naravno, neće biti ako Rijeka uzme naslov prvaka Dinamu. Zapravo sačuva prednost od šest bodova u proljetnom nastavku HNL-a. Mnogi su iznenađeni, drugi šokirani bez razloga zbog toga što je naš nogometni izbornik Ante Čačić osvojio sedmo mjesto u anketi Međunarodnog instituta za nogometnu povijest i statistiku (glasalo je više od 56 zemlja…), u kategoriji izbornika. Dok je Diego Simeone ispred Zinedinea Zidanea na ljestvici klupskih stručnjaka. Zidane je s Realom pokorio Europu i Svijet, ali… Nikada ne bih platio ulaznicu za Simeonovu utakmicu. Ali, svijet voli i priznaje male i skromne koji su u stanju mudrošću i željeznom disciplinom zauzdati raskošni talent suparnika. Atletico Madrid je sada u silaznoj putanji…




Cristiano Ronaldo osvojio je četvrtu Zlatnu loptu zahvaljujući Atletico Madridu, pogodio je odlučujući kazneni udarac u finalu Lige prvaka, i Čačićevoj Hrvatskoj! Portugal je osvojio svoj prvi naslov prvaka Europe nakon to je sretno prošao Hrvate, bolje rečeno trener Fernando Santos žednog je preko rijeke preveo našeg izbornika Čačića. U 117. minuti Quaresima je donio pobjedu Portugalcima i prolaz među osam. Sva su vrata bila tada otvorena. U oba slučaja, na milanskom San Siru 28. svibnja i u finalu na pariškom Saint Denisu 10. srpnja, Cristiano Ronaldo bio je više kapetan (Real i Portugal), nego igrač odluke…


U Dubaiju je Cristiano Ronaldo još jednom pokazao da ima dušu i veliko srce, demantirao sve koji su uvjereni da je narcisoidni napuhani puran… Na Globe Soccer Awardsu dobio je još jednu zlatnu loptu i posvetio je djeci Sirije. Jer, tvrdi CR7, oni su istinski junaci našeg doba! Inače, na toj je arapskoj predstavi šeika Fernando Santos najbolji trener, Real Madrid najbolji klub, Clattenburg najbolji sudac, a Mino Raiola najbolji agent igrača. Raiola je onaj menadžer koji je inkasirao 25 milijuna eura za transfer Pogbe. Njegova je zlatna koka i – Ibrahimović.


Hrvatska je pred sobom, nakon pobjede nad Španjolskom, imala autoput do finala Europskog prvenstva. Igrala je najljepši nogomet, svijet se divio, Čačić je proglašen najboljim trenerom prvog kruga, ali se nakon stopila kao sladoled na suncu. Portugalskom CR7. Bojali smo se prazne puške. Santos je taktičkom mudrošću Čačiću iščupao srce momčadi. S Modrićem kao zaštitnim znakom. Bojim se da se nikada više neće ukazati takva prigoda. Bili smo tako blizu, a zapravo nevjerojatno nemoćni u portugalskom živom blatu defenzive. Portugalci su igrali glavom i otišli su do kraja. Mi smo još uvijek uvjereni da smo bolji… U tome i jest bio problem.


Napušta nas 2016. godina velikih uspjeha hrvatskog sporta. Nikad takva olimpijska godina! Uživali smo.


Ovo je ujedno i posljednje poglavlje »sportske psihijatrije«. Ponekad sam i sam bio pacijent… Do iduće godine. Za nekoliko dana. Zar ima nečeg ljepšeg i plemenitijeg od sporta?