Kako se na internetu predstavljaju vodeće hrvatske stranke

Za Hrvatsku demokratsku zajednicu nema povijesti između 1990. i Kosor, za HSS poslije svibnja 1940. godine

Na predstojećim izborima političke stranke zasigurno neće birače mamiti svojom poviješću. Može se to zaključiti pogleda li se što stranke o vlastitoj povijesti pišu na vlastitim internetskim stranicama.

  Iz toga se, pak, može zaključiti da vodeće hrvatske stranke povijest prešućuju, nemaju je ili je naprosto falsificiraju.

  HDZ je svoju povijest sveo na nešto više od pola kartice teksta. Za stranku koja za sebe voli govoriti da je najveća u hrvatskoj povijesti – mizerno. Navodi se da je stranka osnovana 17. lipnja 1989. godine na Jarunu, da je prvim predsjednikom imenovan Franjo Tuđman. Navodi se i da je stranka pobijedila na prvim višestranačkim izborima 1990. godine. I to je gotovo sve. Uz, naravno, jednu rečenicu predsjednice stranke Jadranke Kosor izrečenu na 22. obljetnici stranke.   

Neistine, fantazije i prešućena povijest

Na stranicama HDZ-a nema Sanadera, nema izbornih pobjeda nakon 1990. Ne tako davno odjeljak o povijesti na HDZ-ovoj internetskoj stranici bio je znatno iscrpniji, davao pregled povijesti stranke po godinama, a posebno su iscrpno bile obrađene Sanaderove godine.

  Povijest HDZ-a je, međutim, mnogo opširnija nego povijest SDP-a. Stranka koja bi željela uskoro određivati budućnost, uopće nema povijesti, barem na internetu. To je možda i bolje nego ono što je o povijesti stranke pisalo prije nekoliko godina, još u doba Ivice Račana. Tada je komunističko razdoblje te stranke jednostavno bilo preskočeno, a kao ishodište navođeni su socijaldemokrati Vitomira Koraća s prelaska 19. u 20. stoljeće s kojima današnji SDP nema nikakve veze.

  Odjeljak »Povijest HNS-a« nema veze s poviješću te stranke, ali ima s fantazijama. Dakle, taj odjeljak počinje 1835. godine i Ljudevitom Gajem. Šest godina kasnije, piše u istom odjeljku, počinje osnivanje stranaka u Hrvatskoj, pa tako povijest HNS-a počinje prije nego što su u Hrvatskoj uopće postojale stranke. Inače, HNS otkako je osnovan u listopadu 1990. godine uopće nema povijesti, barem ne na svojoj mrežnoj stranici.   

Niske strasti

Povijest HNS-a na webu završava trenutkom njenog osnivanja. Tekst vrvi netočnostima i za stranku koja na kraju svoje službene internetske povijesti ambiciozno navodi da »prvim predsjednikom stranke postaje dr. Savka Dabčević-Kučar, a u uže rukovodstvo stranke ulaze: Miko Tripalo, Dragutin Haramija, Srećko Bjelić, Krešimir Džeba, Ivica, Vrkić, Slavko Meštrović, Radimir Čačić i sav ostali značajniji dio hrvatske inteligencije« vrvi neznalaštvom. Odjeljak »1969. – 1974. – Hrvatsko proljeće i masovni pokret« ne samo da vrvi promašenim interpretacijama, nego je toliko aljkavo napisan da čak niti funkcije političara koji se spominju (Savka, Haramija, Tripalo) nisu točne, nazivi onodobnih dokumenata su netočni, a novost je i da je Hrvatsko proljeće skršeno vojnom silom. Autor tog dijela povijesti HNS-a nije uspio zatomiti niske strasti i osvetoljubivost prema Miki Tripalu koji je 90-ih ponajprije djelovao kroz ASH, a ne HNS. On masovni pokret ne vodi (to rade važni članovi HNS-a 90-ih godina i Pero Pirker), nego mu tek daje »svesrdnu podršku«.

  HSS ima vrlo iscrpnu povijest koja iz nepoznatih razloga završava 19. svibnja 1940. godine općinskim izborima za seoska općinska vijeća u Banovini Hrvatskoj. Zašto je, kad je već dotadašnja povijest stranke (uklopljena u šira povijesna zbivanja) iscrpna, prešućeno posljednjih više od sedam desetljeća te stranke, nije znano. Povijesni odjeljak ima i HSP. No, u tom odjeljku povijest uglavnom ne stanuje. Tek se može pročitati ne baš dobar tekst o Anti Starčeviću, a ničega više iz stranačke povijesti, uključujući i Antu Pavelića, jednostavno nema.