Miroslav Ambruš-Kiš: Robot-vozilo napravljeno u Istri istraživat će Mjesec

Vozilo je napravio inženjer Krešimir Mogoroš iz Kaštelira »iz vica«, kako bi zabavio djecu. Sve je totalno neizvjesno, i uzbudljivo, usput ćemo oboriti sve rekorde! Što se tiče znanja, nećemo se sigurno osramotiti

Dugogodišnji novinar, zaljubljenik u nove medije i računalnu tehnologiju, putnik i pustolov, Miroslav Ambruš-Kiš voditelj je Synergy Moon Teama, grupe od 150 stručnjaka iz 18 zemalja, pri čemu njih dvadeset iz Hrvatske, koji će do kraja iduće godine, u konkurenciji 29 timova iz cijeloga svijeta, pokušati osvojiti Googleovu Lunar XPrize, nagradu »tešku« 30 milijuna dolara.

  Tim koji ju želi osvojiti mora na Mjesec uspješno spustiti robot-vozilo koje će po izrazito zahtjevnom terenu, mjesečevoj prašini, odvoziti najmanje pola kilometra, a onda natrag, »kući« na Zemlju, odaslati tv-signal visoke rezolucije. Ekipa Synergy Moon Teama svoju će opremu lansirati iz Tonge, pacifičkog otoka – kraljevine na kojoj se nalazi svemirska luka Interorbital Systemsa, američke tvrtke koja stoji iza Synergy Moon Teama. Još dugoročnije, kaže Ambruš-Kiš, ambicija je na Mjesec slati rudare, a u orbitu – turiste.

  Drugim riječima, Googleova nagrada samo je uvertira u nešto daleko značajnije i, dakako, profitabilnije – crpljenje Mjesečevih ruda i slanje turista u orbitu. Iza Synergy Moon Teama stoji tvrtka Interorbital Systems, privatni kapital koji jedini smije biti uključen u utrku za Googleovu nagradu, i koja će vas »opskrbiti« raketom kojom će vozilo i sateliti za slanje tv-slike stići na Mjesec?

  Mike Vucelić, 81-godišnji inženjer hrvatskog porijekla koji je 1970. godine spašavao Apollo XIII, a danas je savjetnik vašeg tima, ispričao vam je zanimljivu, javnosti nepoznatu anegdotu vezano uz taj spasilački poduhvat?

  – Amerikanci do 15. travnja svake godine moraju predati svoje porezne prijave. Koliko im je to važno, svjedoči priča koju mi je Vucelić ispričao. Apolo XIII poletio je 13. travnja no ubrzo nakon polijetanja, na putu prema Mjesecu, dogodila se nesreća jer je zapovjedni modul ostao bez dviju od tri električne baterije, zbog čega je počeo istjecati plin. Posada je ostajala bez kisika, bio je to njihov put u smrt, no u svoj toj histeriji jedan se član sjetio da nije kod kuće predao poreznu prijavu! Houstonu je diktirao elemente svoje prijave, koje je Houston uredno u tom ludilu zaprimio, a umjesto potpisa je zavedeno da čovjek »nije u zemlji«. Porezna prijava na kraju je predana, a posada spašena.

  – A prije toga, kao uvertira u svemirski turizam, ja, najvjerojatnije u prosincu ili siječnju, letim u svemir u kapsuli za dvoje, zajedno s Nebojšom Stanivojevićem, Tuzlakom koji je, u velikoj mjeri i pješice, obišao svijet, a sad je i dio našeg velikog međunarodnog tima. Za Interorbital Systems, koji dugoročno ima namjeru baviti se svemirskim turizmom, ja sam odličan »maneken«, koji treba pokazati da i ekipa mojih godina može turistički u orbitu.

   Kako ste pak, prije orbite, završili u Synergy Moon Teamu i postali njegovim voditeljem, i kako ste se našli u utrci za veliku nagradu?

  – Kad je Google raspisao svoj natječaj 2007. godine, zanimalo me koji su timovi, tada njih dvadesetak, u igri, a onda sam naišao na tim unutar kojeg je puno prezimena završavalo na »ić«. Između ostalih, primijetio sam ime Mikea Vucelića, čovjeka rođenog u Garešnici, koji je sudjelovao u spašavanju Apolla XIII 1970. godine. Htio sam o svima njima napraviti priču, na kraju sam im se, spletom okolnosti, i pridružio.   

Home-made

U timu su, osim Vucelića, koji je naš savjetnik, Kevin Myrick, astrofizičar koji je osnovao tvrtku za ulaganja u privatne svemirske firme, Stanojević, koji je kao 20-godišnjak pobjegao pred ratom iz Tuzle, završio u Južnoj Africi sa kamerom i s njom napravio karijeru, kao i mnogi drugi. U rujnu 2009. godine Nebojša me pitao da li bih s njim letio u svemir, a taj će, eksperimentalni let, biti uvertira u novi biznis Interorbital Systemsa – slanje turista u orbitu. U kapsuli za dvoje bit ćemo »katapultirani« s Tonge.

  Na Mjesec, također s Tonge, do kraja 2012. godine, za Googleovu nagradu planirate lansirati i robot-vozilo napravljeno u Istri, kao i domaće, home-made satelite za slanje tv-signala s Mjeseca. Što radi ostalih 130 članova tima iz cijeloga svijeta, i kako će ta priča općenito teći?

  – Čile, zemlja koja želi imati vlastitu »svemirsku priču«, u pustinji Atacama kraju privodi gradnju svog svemirskog centra, a Synergy Moon Team zajedno sa Čileancima gradi lander, letjelicu koja naše robote, jedan napravljen u Istri, a drugi na Sveučilištu Maryland, treba »meko« spustiti na Mjesec. Šaljemo dva rovera kako bismo prepolovili rizik iskrcavanja na Mjesec. Rover kojeg radimo ovdje isprva nije imao apsolutno nikakve veze s Mjesecom. Njega je inženjer Krešimir Mogoroš iz Kaštelira u Istri napravio »iz vica«, zaista, kako bi zabavio djecu. Naime, riječ je o čovjeku koji je vani napravio karijeru, radio je i za NASA-u. Nakon što je preselio u Istru, sprijateljio se sa ekipom iz Astronomske udruge iz Vidulina, koja se bavi i edukacijom djece, pa je Mogoroš odlučio za djecu napraviti solarnog robota na šest kotača, na kojeg je stavio elektroniku i nešto logike, kameru.   

Logo na Mjesecu

To je čudo po šumi, opet iz vica, u jednom danu prošetalo 12 kilometara od Rovinja do Rovinjskog Sela. Shvatili smo da taj čovjek nešto može napraviti, samo ako mu damo još softveraša i opreme. Do Čilea moramo završiti finalnu verziju rovera od karbona i titanija, u koji ulazi oprema za odašiljanje signala, za koju smo dokazali da može mjesec i pol dana provesti u orbiti. Svaki element je testiran, softver također. Ne surađujemo s timom koji radi u Marylandu, svatko radi na svom vozilu.

Ostatak ukupnog tima radi u Interorbital Systemsu na raketi, na nacrtima, na softveru i njegovoj integraciji, ljudi iz Rusije rade na kontroli kvalitete, motori i gorivo dolaze iz Ukrajine. Raketa će, zanimljivo je, biti gonjena posve novim, eko-gorivom od alkohola i terpentina, kojeg je, da ga se sjetio, mogao napraviti već da Vinci! Jedini nusprodukt tog goriva je voda. Kako bilo, čitav tim komunicira neformalno, brzo, svatko brine za sebe. Iza nas stoji privatni kapital pa nema niti suvišne administracije, papirologije koja samo usporava.

   Usporava vas, ovdje u Hrvatskoj, međutim, budžetni deficit. Nedostaje vam sto tisuća eura.

  – Točno, sto tisuća eura da dođemo do Čilea, odnosno tamo prebacimo opremu, sebe. Zato pozivam zainteresirane sponzore da nas podrže, i ponosno iduće godine gledaju svoj logo koji će biti odaslan na slici s Mjeseca!   

Podjela novca

Vrlo ste optimistični, uvjereni da će istarski rover provozati Mjesecom i osvojiti Googleovu nagradu?

  – Sve je totalno neizvjesno, ali i uzbudljivo, usput ćemo pak oboriti sve rekorde! Što se tiče znanja, nećemo se sigurno osramotiti. Kasniti, eventualno, možemo, ali samo zbog nedostatka novca.

  Kako ćete, po osvajanju nagrade, podijeliti novac? Postoji li neki načelni dogovor, ipak vas je 150 u timu?

  – Hrvatskim članovima će pripasti dva milijuna dolara, tako smo se, potpuno neformalno, dogovorili za mog zadnjeg posjeta SAD-u.

  Dotad, svi volontirate?

  – Ne, to nije samo volontiranje, to je prilika zgrabljena kao dar s neba! Životna prilika koja neće tako skoro opet naletjeti. Ne zarađujemo, ali upoznajemo krasne ljude.

   U timu je i dosta umjetnika, primjerice, Helena Bulaja, Anne Hill, Csongor Farkas, mnogi drugi. Koja je njihova zadaća?

  – Kad odemo na Mjesec, morat ćemo sve ponijeti sa sobom, pa tako i kulturu! To nisu tehnički nepismeni umjetnici, dapače.