Ne treba tražit’ specijalnog povoda za razgovor s onima što vješto, hrabro i duhovito riječima barataju, no kad je i povoda, tim je posebnije. Za razgovor ugodni s Danielom Trbović, nesumnjivom zvijezdom Hrvatske radiotelevizije, itekako ima povoda, ne samo zbog činjenice da odnedavno brodi talk showom HRT-a »5.com s Danielom«. Danieli, naime, valja prije svega čestitati 20 okruglih godina službovanja na Prisavlju. Ali…

– Tih 20 godina sam na plaći, 20 godina na HRT-u zaposlena, ali sam radila gotovo 10 godina prije kao honorarac, tako da je moja televizijska karijere duga otprilike 29 i pol godina – veli nam Trbović.

Sve je u nje, reklo bi se, igra velikih brojki.

– Sve, ha-ha. Sad samo razmišljam koliko mi treba do mirovine. A i to je velika brojka. Daleko je sunce… – na to će ona.

To hoće reći da uredno ona prati svu problematiku vezanu za staž i mirovinsko. Jer, kako kaže, u mirovinu će sigurno, na to računa, baš kao što računa da će tad imati svo vrijeme ovoga svijeta samo za sebe.

– A onda se sjetim: “Aha, visina mirovine!” Kako će mi samo ta visina otvoriti neke nove horizonte preživljavanja – kazuje.

Manje zlo

Pametnije se stoga činilo za početak vratiti 30 godina unatrag. Pitamo Danielu dade li se u svega par riječi sažeti taj početak njene televizijske karijere. Mrvu se zamislila prije nego reče: “Naivno, zaigrano, punog srca i po 24 sata sedam dana u tjednu u akciji. To je bilo doba kad smo puno radili i puno tulumarili.” Da je studij medicine zamijenila televizijskim poslom, to se zna. Pitamo što su roditelji kazali na to, taman da doznamo da ih je, mudra kako već je, postepeno uvela u novo stanje stvari.

– Išlo je to paralelno, polako se počelo razdvajati. Odnosno, od medicine sam odustala prije televizije, tako da ne mogu reći da je televizija kriva za moju neslavnu akademsku karijeru. A kad su pregrmjeli to da im je odlikašica odustala od faksa, roditeljima televizija i nije bila najgore zlo – veli Daniela.

Roditelji su, slaže se Daniela, dobri neki ljudi. Oni su i najvjerniji njeni gledatelji, bili i jesu. Trebalo bi, šali se, u njihov stan ugraditi onaj mjerač gledanosti pa da HRT-u ona poraste. Spominjanje roditelje spomen je i na Karlovac, dane djetinjstva i odrastanja. Bilo je lijepo, kaže Daniela, ali i domeće kako je tome jamačno pripomogla činjenica da govorimo o dobu kad si mlad, naivan i nevin.

– Bilo je, dakako, tu i puno upitnika, istraživač si kao braća Seljan. Ta faza odrastanja, djetinjstvo i mladost u prošlom tisućljeću i prošlom sistemu, meni je bilo super. Pamtim samo sretne dane – ističe Daniela.

Rasadnik talenata

Nego televizijski počeci, Z3 televizija, rijetko viđen rasadnik svakovrsnog talenta i činjenica da se taj talent praktički po ulici tražio i regrutirao, što samo govori kako se nekada za to imalo i nosa i hrabrosti.

– Tako sam i ja došla s ‘ceste’ u Kineski paviljon Z3 televizije. Tamo su već bili i Fodor, i Karmela, Hamed, Renman, Marita Perčin, Blaža, Kramarić…. Svi su već bili velike face. Neki su došli s Radija 101 i imali su radijskog iskustva. Upala sam u već formiranu grupu, skupljena s ceste – priča Daniela.

Pitamo što su to lovci na talente u nje prepoznali, ma se u čas grizemo za jezik. Jer…

– Pa nije li za voditeljicu najvažnije da je lijepa!? Baš ste neumjesno pitanja postavili – smije se Daniela.

I evo ga, priče koja kaže da je tu ipak presudilo još ponešto, ne samo sušta ljepota. Godina je 1989. Daniela Trbović sjedi s prijateljicom u kafiću Fanatic na Ribnjaku u koji su tad hrlili svi znani i neznani.

– Taman sam, u oblaku dima, naglas razmišljala o smislu života kad su u kafić ušli Pezo, Karmela i Rihtar koji me pitao bih li došla na probno snimanje. Naručili su me sutradan u šest popodne. Mislila sam se, hoću, neću, a onda oprala kosu, nabacila svoj kožnjak i došla na snimanje. Dali su mi da popunim formular s pitanjima koje filmove gledam, koju glazbu slušam, znam li tko je Mirko Fodor. Dali mi neki tekst, stavili pred kameru da im to pročitam. Javili su se za dva tjedna i rekli: “Lijepo se smiješ” – prisjeća se Daniela.

Elem, lijep smiješak i kvalitetno razmišljanje o smislu života bili su njena ulaznica za TV svijet. Ili, kako će to ona na sebi svojstven način kazati: “Mlada, lijepa, i 27 godina tek. I kako tad mlada, lijepa i lijepa smješka, tako i sad!”

Bitchy type

Druga je tu, međutim, stvar zanimljiva, to da je valjalo u upitniku priznati koje se filmove voli i glazba sluša. Začudan je tako podatak nedavno publiciran da prema nekim istraživanjima očajno mali broj srednjoškolaca u Zagrebu zna za Azrin opus, baš kao što poražavajuće malo njihovih beogradskih kolega zna za EKV. Zato za zvijezde turbofolka znaju svi. Vremena su se, slaže se Daniela, promijenila.

– Moram priznati, prije su se htjeli slikat’ sa mnom, a danas pojam nemaju tko je Daniela Trbović. Činjenica jest da uz sve pametne telefone i internet klinci danas sve manje gledaju televiziju. Moja je planetarna popularnost među populacijom 55 plus – ‘upozorava’ Daniela.

Ali, ako se sve ove godine u medijima ponajviše ističe i spominje njena britkost, onda je lako moguće da je za popularnost kriva Najslabija karika!? Je li tamo Daniela bila ona prva Daniela!?

– Ha ha! Ne, to je bila uloga, inače sam nježna. Super je bilo poigravati se s tim drugim voditeljskom tipom, da nije uvijek voditelj onaj koji se smješka, prijateljski posreduje dok ulazi gledateljima u domove. Ovdje sam morala biti ‘bitchy type’, morala sam kuditi natjecatelje, naglasiti kad nisu dobri. I nije mi palo teško, dala sam sve od sebe da to bude uvjerljivo – pojašnjava Daniela.

U istom krugu

Mic po mic, evo nas sve bliže aktualnom talk showu koji možda i nije kasnovečernji, ali večernji jest. Uostalom, u govornim formatima Daniela pliva od početka. Pamti tako ona dane kada je na Z3 morala 45 minuta uživo razgovarati s Tomažem Domiceljom, pri čemu valja podsjetiti da to nije bilo doba od interneta. Pripremiš se i vozi! Razgovaralo se, primjerice, i u emisiji Žene povjerljivo, i to o svemu, no ona doza satiričnosti koju bi šmekeri rado vidjeli i u 5.com s Danielom, ponajbolje se pamti iz emisije BezVeze koja je pokušavala ukazati kako je stvarnost katkad začudnija od fikcije. Nije, međutim, dio publike tu satiru prihvatio blagonaklono, što nas vodi i do mogućeg zaključka da je u nas problem s talk show formom taj da je manji dio publike, a onda i gostiju, spreman za šalu kako na svoj račun, tako i na račun društva kao takvog. Hrvati se, velimo, ne znaju našaliti na svoj račun.

– Ma, nas je četiri milijuna, iseljena Hrvatska možda već i vodi, i ako želiš imati u emisiji ljude koje nije potrebno potpisivati, nekog tko je opće mjesto i medijski zanimljiv, stalno se vrtimo u istom krugu. Tako je čak i kad uzimaš goste iz regije – na to će Daniela.

U 50 minuta tu su gosti, sjajan bend, dva glazbena broja, igre. Bitno je, veli, da atmosfera bude opuštena, da je spontano, toplo i da ide bez nekih rezova.

– To je format koji je svijetu dala Amerika, mjesto gdje je iznošenje javnog mišljenja i stavova dozvoljeno, a da ti zbog toga ne potegne odmah netko tužbu za klevetu i duševne boli, mjesto gdje se pod normalno u uvodnom dijelu žestoko, satirično sprdaju sa svakodnevicom. Uvijek dereš po centrima moći, nećeš ranjive skupine razapinjati. Kod nas je, međutim, sve to još uvijek problematično – smatra Daniela.

Eto nas na showu Grahama Nortona kojeg se također može vidjeti na programu HRT-a. Priznaje ona da ga voli. Lako je, međutim, i više od Nortona voljeti sve te zvijezde velikog kalibra koje se ne libe sa svim aspektima sebe i društva žestoko šaliti. I svi su mu dostupni, valjda nije jedino Kraljica.

– Bazen iz kojeg on dovodi goste je cijeli svijet. Svi dolaze tamo reklamirati neki svoj novi proizvod, film, ploču. To je win-win kombinacija. Kod nas smo svi još malo, rekla bih, stisnuti. Ali, meni su sjajni bili svi naši gosti, jer su se ipak dali. Ako već dođu, onda nekako i očekuješ da nećeš iz njih morati izvlačiti podatke – kaže Daniela.

Aktivistica

Nego, da Daniela mora ugostiti Danielu, što bi se tu našlo!? Veli ona na to, koliko je dugo na sceni i nema se tu što efektno izvući van. Možda je i zato nedavno jedan srpski portal tekst o njoj nakitio nadnaslovom koji kaže: “Muž ju je varao, našla 13 godina mlađeg, vodila je Najslabiju kariku, ima 56 godina i burne ljubavi iza sebe”.

Zaboraviše da je ljevičarka i ateistica. Smije se Daniela, veli da je mislila da su nešto novo iskopali kad je vidjela opremu, a ono podaci stari deset godina. Ali, ima 56 godina i još je “Hrvatica, katolkinja, majka i nepušačica” onako kako je naslovljena njena knjiga kolumni što ih je pisala onomad baš za ovu tiskovinu.

– Kolumne sam objavljivala u Novom listu više od osam godina i pratila pritom sve promjene vlasništva i uredništva. Imam ih uvezene i to je super, poput dnevnika koji sam bila lijena pisati. Primjerak knjige je kod mame u Karlovcu i kad ga uzmem u ruke, zgodno je vidjeti kako hrpu toga zaboraviš – kaže Daniela.

Svega je u toj knjizi, roditeljstva, braka, crtica iz života. Sve je tu, posve transparentno. Velimo, nikad od Daniele na taj način zvijezde.

– Na dan kad se emisija snima, nakon što sam odradila dvije mašine veša, ručak, psa, i ja dođem glamurozno od dana načeta bljesnuti u studiju – smije se Daniela.

Foto Davor Kovačević

Kad imaš prišt na nosu, prvi to kažeš, njena je deviza. Na stranu, međutim ‘prišt’, važnije je od toga da se Daniela nikada nije libila biti aktivistica, zalagati se za ljudska prava svake vrste.

– Shvatila sam da zbog svog javnog posla imam pozornost medija, a onda sam shvatila da tu svoju vidljivost mogu iskoristiti za neke stvari za koje mislim da su bitne i za mene osobno, i za društvo u kojem živimo. Zalagala sam se i zalažem se uvijek za prava LGTB zajednice, protiv diskriminacije po rodu, spolu, po naciji, vjeri i svemu ostalom – priča Daniela.

Samo, je li time, jesmo li tim zalaganjem zapravo u manjini?

– Ja se nadam da je to šutljiva većina, ali moram priznati da šutljiva većina ima visok prag tolerancije duševne boli. Činjenica je da se krećemo u nekim krugovima koji su naši, možda živimo u nekom balonu, a da je društvo polarizirano – polarizirano je. Činjenica je da se globalno mijenja klima, da desni svjetonazor, konzervativniji, jača posvuda u svijetu pa i kod nas u našoj maloj zemlji koja je nekada bila na brdovitom Balkanu, a sad smo Mitteleuropa – veli Daniela.

Druge vrijednosti

A kad čovjek gleda i sluša tko bi sve rado bio predsjednikom države, ne može se ne sjetiti one HRT-ove debate za jednih predsjedničkih izbora koja je uvelike nalikovala Najslabijoj karici. Šef programa bio je tada Saša Runjić, Lamija Alečković vodila je Informativni program, Daniela Trbović je bila domaćica debate, dok su kandidate pitanjima rešetali Aleksandar Stanković, Eliana Čandrlić, Katarina Periša Čakarun i Dragan Nikolić. Politici se format nije svidio, bilo im je previše revijalno, da ne kažemo populistički, ma da je danas organizirat’ štogod slično bilo bi, nema dvojbe, baš po mjeri kandidatskoj.

– Politika je inače iznimno pametna stvar pa tu ne može ništa drugačije nego docirano i dosadno. Drugi diskurs ne dolazi u obzir. Ali bi li takva debata sada bila pri,jerena!? Zašto ne? Komičnih elemenata je sve više. Koliko je predsjedničkih kandidata koji pjevaju, pa tu bi zapravo trebalo organizirati pjevačko natjecanje. Predsjednik će nam propjevati kad-tad – na to će Daniela.

A možda i zato u 5.com s Danielom niti zovu, niti kane zvati političare.

– Ne želimo ih! Nećemo ih! Najveće zvijezde su u Hrvatskoj definitivno političari, oni dominiraju televizijskim minutama i ne vidim zašto bismo ih i mi dovlačili.

Pokušavamo promovirati neke druge vrijednosti – kazuje Daniela

Toliko o tome. Što se pak voditeljice talk showa tiče, vrijedi kazati da od nje ne treba u emisiji očekivati da pjeva, kao što to rade neki od njenih kolega u svijetu.

Jednostavno, kaže, ne zna pjevati. Mogla bi zato zaplesati kao što je to onomad sjajno činila u Plesu sa zvijezdama. Mimo te uspješnice krenula je učiti plesati tango, ali je, uglavnom zbog obaveza, shvatila da, kako veli, za tango treba dvoje ili dvije. Dvoje ili dvije…

Krvna slika

Zapravo, o životu mimo televizije u ovih 30 godina i nismo puno pričali. Život je ionako da se živi. Ili, kako to Daniela veli, život je da se živi kakogod. Ma, pamti se da je bila pod povelikim povećalom javnosti za svoje veze s kazališnim redateljem Oliverom Frljićem.

– Bila sam pod povećalom, ali i dan danas se neki vraćaju na taj period jer im to odlično paše uz cijeli moj paket obiteljskog nasljeđa i svega što zagovaram javno. To su ovi hematolozi, brojači krvnih zrnaca. I to je meni super, to što postoje oni koji brinu o mojoj krvnoj slici pa ne moram brinuti ja. Nadam se samo da će mi javiti ako se nešto s krvnom slikom promijeni – poručuje Daniela.

Humor, kadikad i crni, prirođen je njoj i dobro ga nosi i dobro joj stoji. A nije lako biti humoran.

– To je nekakav moj modus operandi. Malo tučeš po sebi, pa je lakše i po drugima. Lakše se tako nosiš sa svim, a možda na taj način možeš i više toga reći. Makar, kod nas je pametno jednako ozbiljno, ništa pametno ne može biti zabavno, ne može biti satirično i pametno. Pametno je jednako ozbiljno, ozbiljno je najčešće dosadno.

 Ja sam žena pa vidim koliko smo u tom nekakvom patrijarhalnom obrascu oblikovani, koliko smo toga posrkali odgojem i majčinim mlijekom, prostorom u kojem živimo. Moraš stati, povući ručnu i razmisliti: “Ne tako!” Neke stvari definitivno treba promijeniti, tim više što se kod nas ponovno, nakon puno godina, pokušava žene staviti na pozicije na kojima su bile prije 50, 60 ili 100 godina. Često govorim kako ispada da su naše majke imale više prava od naših kćeri. Ono što su stekle i za što su se izborile dovodi se u pitanje – smatra Daniela.

K’o Maja Šuput!

Nego, na koncu, a s obzirom da je ovo godina jubilarna 20-ta rada na HRT-u, brine li se javno i servis za svoja ljude, da ‘stare’, kao nekada, dostojanstveno. Hoće li biti i nagrade, recimo?

– Apsolutno, apsolutno! S obzirom da sam jubilarka, a mislim da je tako u svim velikim tvrtkama, imat ću za zimske gume – smije se Daniela Trbović.

A onda do mirovine još, hm, koliko treba. Ona za koju sedma sila voli reći da je britka jezika.

– I vrckava! Taj izraz volim. Tad se osjećam k’o Maja Šuput!