foto Luca Rossetti
Strast prema glazbi i pogotovo pjevanju vjerojatno je zapisana u mojim kromosomima. Moja majka često priča da sam dok sam još bio u koljevci čim bi čuo neku opernu ariju na radiju prestajao plakati
Proslavljeni talijanski slijepi tenor Andrea Bocelli 10. ožujka će u organizaciji Star produkcije nastupiti u zagrebačkoj Areni na gala koncertu s najljepšim ljubavnim pjesmama povodom Međunarodnog dana žena koji se slavi dva dana ranije. Ulaznice čija se cijena kreće u rasponu od 299 do 1 500 kuna mogu se kupiti na svim prodajnim mjestima u sustavu Eventima. Andreu Bocellija često zovu i »četvrti tenor« jer ga smatraju za nasljednika Luciana Pavarottija, Placida Dominga i Jose Carrerasa. Nakon 80 milijuna prodanih nosača zvuka i brojnih osvojenih nagrada nastup ovog tenora čiji upečatljiv glas sa širokim pjevačkim rasponom mnogi smatraju glasom novog milenija je nešto što se ne smije propustiti.
Maestro, počnimo od samog početka. Vidljivo je da ste jako vezani za vaš rodni kraj. Vraćate li se često tamo?
– Jako često. Čim mi moje profesionalne obaveze dozvole. Lajatico je jedno malo mjesto u Val d’Era u Toscani. Bez obzira što sam obišao cijeli svijet ostao sam dijete tih brežuljaka koji za mene ne predstavljaju samo moje djetinjstvo već i moju sadašnjost. Cijela ta zona je nevjerojatno lijepa i daleko od buke. Još su mi tamo moji najbliži: moja majka, brat i nećaci. U Lajaticu imam i prijatelje iz djetinjstva i odrastanja s kojima volim zajedno večerati ili čak samo popiti zajedno kavu u baru na trgu.
Kako je sve počelo
Čega se sjećate iz djetinjstva?
– Bio sam sretno i jako voljeno dijete. Obitelj me naučila poštenju i ljepoti, unutrašnjoj i vanjskoj. Sve to jako je oblikovalo moj karakter i dalo mi skalu vrijednosti i prioriteta u životu. Moja najdraža sjećanja na djetinjstvo vezana su za proljeće i ljeto. Duga jahanja na konju, lutanja po poljima, igranje s loptom u dvorištu naše kuće. I danas se toga jako često i jako rado sjećam.
Kada ste otkrili svoju ljubav prema glazbi i pjevanju?
– Ta strast prema glazbi i pogotovo pjevanju vjerojatno je zapisana u mojim kromosomima. Moja majka često priča da sam dok sam još bio u koljevci čim bi čuo neku opernu ariju na radiju prestajao plakati. Kao dijete sam stalno pjevao. Već sa sedam godina tražio sam da mi poklone prve operne ploče. Čim bi čuo nekog od tada popularnih pjevača kao što su Beniamino Gigli, Mario Del Monaco, Mario Lanza ili Franco Corelli odmah bi pogodio tko pjeva. Tako je sve počelo.
Je li istina da vas je otkrio Zucchero i da ste kasnije s njim bili i na turneji?
– Istina je. Sudbina je ukrstila naše puteve i živote 1992. godine kada je Zucchero bio već slavni pjevač popularan u cijelom svijetu, a ja samo jedan nepoznati klavirist i pjevač u pianobaru. Tražeći novog lirskog pjevača tenora dao mi je da snimim demo s »opernim« insertima iz njegove nove pjesme »Miserere«. Sve je tako počelo s tom tako originalnom pjesmom koja mi nije naličila na nijednu drugu koju sam ikada čuo. Zucchero je snimak odnio na preslušavanje Lucianu Pavarottiju s kojim je kasnije i snimio tu pjesmu i Pavarotti je bio pun pohvala za moj glas. Nakon dugo čekanja na uspjeh pjesma »Miserere« dala mi je priliku da pokažem svijetu svoju dvostruku strast: strast prema lirici i prema pop pjesmama. Moja karijera počela je u tom trenutku. Da, s »Miserere« sam otišao i na turneju sa Zuccherom.
Na čemu možete zahvaliti svojim roditeljima?
– Mojim roditeljima dugujem apsolutno sve. Naučili su me svemu ali ne praznim pričama o etici i životu nego svojim primjerom i svakodnevnim postupcima. Tako i ja sve ono čemu su me naučili moji roditelji svojim primjerima mojim primjerom pokušavam prenijeti svojoj djeci. Naučili su me radu, posvećenosti radu, poštenju i ljubavi prema svom kraju i svojoj zemlji. Moj odnos s ocem bio je posebno intenzivan i kompleksan. Njegova zabrinutost za moju budućnost i želja da me zaštiti sudarale su se s mojim željama. Sad kad sam otac potpuno ga shvaćam.
»Voices of Haiti«
Pred sedam godina ste zajedno s vašom suprugom Veronicom Berti osnovali Fondaciju Andrea Bocelli s kojom ste između ostalog pokrenuli akciju pomoći Haitiju. Zašto baš Haitiju?
– Haiti je pogodio veliki potres 2010. godine i htjeli smo pomoći tamo iako se po svijetu nažalost događaju stalno i druge katastrofe i tragedije. Nekoliko godina ranije upoznali smo svećenika Ricka Frechettea, misionara i kirurga koji je na Haitiju humanitarno radio više od dvadeset i pet godina. Na Haitiju je osnovao i jedinu bolnicu za djecu.
Svojim pričama o životu na Haitiju i kroničnom siromaštvu i potrebi hitne pomoći toliko nas je zainteresirao da sam odlučio održati humanitarni koncert tamo kako bi se sagradilo sirotište za djecu. Nakon toga osnovali smo Fondaciju i pojačali projekte namjenjene toj tako lijepoj i nesretnoj zemlji koju je 2016. godine poharao i razorni uragan. Zahvaljujući suradnji s tamošnjim lokalnim vlastima do danas smo sagradili pet škola na najzabačenijim i najsiromašnijim područjima Haitija. Iako o tome ne govorim često s ponosom mogu reći da fondacija koja nosi moje ime omogućuje školovanje i medicinsku njegu za 2550 đaka i pitku vodu za 400 tisuća ljudi koji žive u slamovima.
Sa zborom djece iz Haitija nastupili ste i pred papom Franjom.
– Mnogo mi je bilo stalo do tog dječjeg zbora »Voices of Haiti« i volio bih ponoviti takvo glazbeno iskustvo i u drugim krajevima svijeta pogođenim katastrofama. Učenje glazbe, posebno pjevanja po mom mišljenju je odlično terapeutsko sredstvo za duše djece pogođene raznim nevoljama. Prošlog ljeta imali smo priliku pjevati pred papom Franjom. Nakon nastupa papa Franjo je rekao djeci da pjevaju predivno. Pohvalio je moje projekte za Haiti i moj rad s dječjim zborom. Odgovorio sam: »Vidite Sveti Oče da snovi ponekad postaju realnost. Pred neku godinu razgovarali smo o pomoći Haitiju i evo jednog od rezultata.«
Kako ljudi reagiraju na ove projekte solidarnosti i humanosti?
– Za ono što je je moja fondacija uspjela napraviti kroz sve ove godine najmanje sam ja zaslužan. Za uspjeh Fondacije zaslužni su najviše humani ljudi dobre volje koji svojim prilozima za Fondaciju žele siromašnima dati hranu za tijelo, ali i za dušu, dobri ljudi koji su dali povjerenje meni i mojoj fondaciji. Sa svojom fondacijom ja samo vraćam svijetu svojim skromnim prilogom za sve dobro i blagostanje koje je meni svijet i život dao u želji da poboljšam koliko mogu svijet u kojem živimo.
Je li istina da ste privremeno bili izgubili glas kad je Italija pobijedila na svjetskom prvenstvu u nogometu u Njemačkoj 2006. godine?
– Istina je! Vatreni sam navijač i dogodilo se ne samo tada da sam sišao iz kuće na cestu, veselio se i pjevao iz sveg glasa među automobilima koji su trubili i ljudima koji se se veselili.
Najemocionalniji trenuci moje karijere
Veliki ste vjernik, vjerujete u Boga. Zašto?
– Kršćanin sam, katolik sam, dnevno prakticiram vjeru u Boga. To je bazični element mog života i mog postojanja, nešto što me pokreće dan za danom. Dok sam odrastao definirao sam se kao agnostik. Kasnije sam spoznao Boga jer misliti da su svemir i život rezultat slučaja nije mi se činilo ni razumno ni logički. I između vjerovati u Boga ili ne odlučio sam vjerovati.
Upoznali ste trojicu papa: Ivana Pavla Drugog, Benedikta 16-tog i papu Franju i pjevali za njih. Koji od njih vas je najviše impresionirao i po čemu?
– Sva trojica su ljudi superiornog duha i za nas vjernike predstavljaju vrhovne autoritete, most između zemaljske egzistencije i onog iznad nas. Priliku da pjevam pred njima i da se družim s njima smatram za vrhunski i najveći mogući privilegij. Bili su to najemocionalniji trenuci moje karijere. Ne bih se usudio uspoređivati ih i birati koji je od njih ostavio na mene najveći utisak. Svojom duhovnom veličinom jako su me impresionirali svo troje.
Koliko vam je značio Pavarotti? Ako se ne varam pjevali ste na njegovom vjenčanju, ali i na njegovom sprovodu.
– Luciano će za mene u sjećanju ostati vrhunski umjetnik, glas koji se ne rađa često, ali prvenstveno kao veliki i iskreni prijatelj. Sa sjetom i ganućem se prisjećam naših dugih pričanja o glasu, pjevanju i interpretaciji. Malo prije njegove smrti posjetio sam ga u njegovoj kući u New Yorku i dugo smo razgovarali. Sigurno se pitate o čemu? O glazbi naravno!
Volite glazbu, ali i tišinu. Film o vašem životu zove se »Glazba tišine«. Neću vas pitati što je za vas glazba već što je za vas tišina?
– Glazba je za mene smisao života. S druge strane tišina je najbolji ambijent za razmišljanje. Danas u vrijeme opće buke tišina se može smatrati čak i velikim luksuzom. S tišinom imam jako privilegiran i čest odnos.
Osim s Lucianom Pavarottijem, Placidom Domingom i Jose Carrerasom pjevali ste duete i s mnogo pop i rock izvođača među kojima i sa Zuccherom, Celine Dion, Erosom Ramazzottijem, Bryanom Adamsom, Bryanom Ferryjem, Tonyjem Bennettom, Christinom Aguilerom, Stevie Wonderom i Barbrom Streisand. Kakva su iskustva?
– Od svakog od njih sam ponešto naučio, od nekih i jako puno. Miješanje dva glasa je uvijek izazov koji se može pretvoriti u predivnu alkemiju, u spoj duša. Kad se dva različita glasa spoje moguća je glazbena magija. Dueti su inače i jedan od osnova glazbenog teatra i opere.
Znam da jako volite konje. Što vam prenose ta divna životinja?
– Unatoč sljepoći i danas volim jahati. To je strast koja svoje korijene ima u mom djetinjstvu. Prvu kobilu darovao mi je moj djed Alcide kada sam imao osam godina. Dresirao sam konje još kao dijete. Zašto volim konje? Kod konja me impresionira njegova inteligencija, sposobnost prenošenja osjećaja, divna atletska građa tijela i njegov spoj s jahačem jer djeluju kao jedan organizam s njim za vrijeme jahanja. Za mene je konj i privilegirano sredstvo prijevoza: moj bicikl, moj motocikl.
Što zagrebačka publika može očekivati od vas na koncertu 10. ožujka?
– Prvi dio bit će posvećen popularnim arijama iz poznatih opera poput na primjer onih Verdijevih, Puccinijevih i od Leoncavalla, a drugi dio popularnim pjesmama pa i onih iz filmova koje sam objavio na albumu »Cinema«. Pjevat ću i »O sole mio«, »Mamma«, »Be my love«, »Funiculì funicula«, »Maria«, »Canto della terra« i mnoge druge meni drage pjesme. Dva izuzetna ženska glasa, sopranistica Maria Aleida i pop pjevačica Ilaria Della Bidia, bit će moji gosti i uljepšati koncert svojim glasovima i izgledom.
