Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna, kaže uobičajeni »disclaimer« u odjavnoj špici prve dvije epizode televizijske serije »Novine« koje su nakon prikazivanja na pulskom i sarajevskom festivalu doživjele jučer i svoju riječku premijeru. No svatko tko iole poznaje hrvatske društveno-političke prilike može vrlo lako prepoznati od kuda je scenarist Ivica Đikić vukao inspiraciju. U skladu s principom da je stvarnost često luđa od bilo kakve fikcije, sadržaj »Novina« brutalno je nalik okolnostima iz hrvatske javnosti, bilo onima koje su evidentne ili onima o kojima se samo nagađa.

Poznata priča

Nakon što mu član obitelji izazove prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama, bogati građevinski tajkun (Aleksandar Cvjetković), na razne načine povezan s političkim moćnicima poput premijera i gradonačelnika kao i vrhom policije, kupuje »jedine preostale neovisne novine« u državi. Prodaja se odvija u tek nekoliko dana – rezignirani vlasnik (Damir Lončar), nekad i sam novinar u tome vidi priliku za sjajnu zaradu, a situacija odgovara i političkom establišmentu.

Otpora unutar redakcije praktički nema – glavni urednik (Zijad Gračić) je ponajviše zainteresiran kako zaštititi svoju stolicu, šef deska (Trpimir Jurkić) preumoran od života i uredničke rutine da bi se bunio, dok ostatak redakcije predstavljaju likovi koji simboliziraju ili uglavnom nemoćnu pobunu ili krajnji oportunizam – uostalom, njih i tako nitko ništa ne pita.

No iako je lajt motiv serije mehanizam u podlozi sustavnog uništavanja novinarstva, već u prve dvije epizode Đikić vrlo precizno secira i korumpiranost svih razina sustava, razmotavajući klupko kriminalne umreženosti bazirane na pogodovanjima, pranju novca i ucjenama koja seže sve od najnižih policijskih službenika, preko političara, pa sve do crkve.

Posveta »Žici«

Na tom tragu, iako su samom formom možda bliže krimi serijama poput dansko-švedskog »Mosta«, »Novine« vrlo evidentno inspiraciju vuku iz kultne američke »Žice« Davida Simona, što se autori uostalom ni ne trude sakriti.

U svojevrsnoj posveti ovoj, možda i najboljoj dramskoj seriji svih vremena koja kroz formu kriminalističkog žanra problematizira razne slojeve američkog sustava, i svaka epizoda »Novina« starta rečenicom koju kasnije izgovara jedan od likova. Paralela se u tom kontekstu može povući i između autorskog »pedigrea« – osim što su obojica uspješni pisci, i Đikić, baš poput Simona, dolazi iz »insajderskih« novinarskih krugova te je, štoviše, bivši glavni urednik Novog lista.

Iz tog će razloga »Novine« možda i najbolnije biti za gledanje samim novinarima, obzirom da scenarij vrlo precizno oslikava i pesimističnu stvarnost u hrvatskim redakcijama. Osim autentičnosti međutim, valja pohvaliti i životnost mnogobrojnih likova, nešto što hrvatskim dramskim djelima, bilo na filmu ili na televiziji, često nedostaje.

Nitko u »Novinama« nije jednodimenzionalan karakter lišen mana ili pokoje pozitivne osobine iz čega profitira i odlična glumačka postava predvođena Cvjetkovićem u ulozi glavnog negativca i srpskom glumicom Brankom Katić koja utjelovljuje upornu istraživačku novinarku Dijanu, svojevrsni simbol nekad društveno visoko-funkcionalne profesije pred izumiranjem.

Odličan scenarij i sjajni glumci, nisu, međutim jedina odlika prvih epizoda »Novina« koje su ujedno možda dosad i najbolji dokaz redateljske zrelosti Dalibora Matanića. Izverzirani filmski redatelj koji je nagrađivanim »Zvizdanom« svakako dosegnuo vrhunac svoje filmske karijere, odlično se snalazi i u tv formi, prenoseći u nju elemente kojima se sve bolje služi u svom »filmskom« izričaju.

Krupni planovi koji otkrivaju emocije likova, neuobičajene lokacije kamere, suptilni indikativni prijelazi između scena daju seriji filmsku poetiku, u čemu Matanić prati svjetski trend posljednjih godina karakterističan za ponajbolje dramske serijale velikih američkih produkcijskih kuća.

Sugestivni intermezzo

A zahvaljujući činjenici da Matanić često kao svojevrsni sugestivni intermezzo koristi zračne snimke grada, u seriji će zasigurno dodatno uživati i riječka publika koja ima prilike vidjeti svoj grad portretiran »iz ruku« direktora fotografije Danka Vučinovića kao vizualno atraktivnu iako stripovski sumornu metropolu.

Riječki »štih« seriji, koja će zahvaljujući nedavnom ugovoru s uglednom međunarodnom distributerskom kućom zasigurno imati dobru svjetsku vidljivost, daje i pjesma grupe Quasarr koja savršeno funkcionira kao uvodna i odjavna špica, a svoje mjesto u obje epizode našao je i Urbanov »Astronaut«.

Baš kao što se u posljednje vrijeme teoretizira kako se vrhunski nezavisni američki film »preselio« u ambiciozne dramske tv serije, tako i prve dvije epizode »Novina« obećavaju da ćemo upravo u ovoj formi gledati jedno od ponajboljih hrvatskih dramskih djela u zadnjih nekoliko desetljeća.