Riječanin, mlad i poslu predan, novinar kojeg bi svaka televizija voljela... Znaju ga gledatelji DJH, i ljubitelji znanstvenih tema, a znaju mu glas i slušatelji Hrvatskog radija
Ivan Dorian Molnar! Naš čovjek u Zagrebu. Riječanin, mlad i poslu predan, novinar kojeg bi svaka televizija voljela, pa ga voli i HRT kad je, kako to lijepo kaže osječki kolega Saša Drinić, tri u jedan. Jer, znaju ga gledatelji HRT-ova klasika, emisije Dobro jutro, Hrvatska (DJH), znaju mu glas slušatelji Hrvatskog radija Drugi program i radio Sljemena, a ni ljubiteljima znanstvenih tema nije nepoznanica s obzirom na angažman u emisiji Znanstveni krugovi. I vrijedan i ranoranilac, u svakom slučaju.
Nećemo kazati čitateljima u koliko smo se to sati jutrom sreli, ali možemo im reći da su u onog koji intervjuira oči krmeljive, a vi živahni k’o da je podne! Što i ne čudi kad se zorom budite.– Haha. Istina. Na nogama sam već više od četiri sata. Budim se najčešće u 4.30 ako vodim emisiju, a ako sam reporter onda odspavam pola sata duže, pa krenem u dan.
Ranoranilac
Moram priznat da iz ove moje morske pozicije, ta činjenica da se morate rano dizati jutom zvuči katastrofično. Je li se i na to trebalo naviknuti kad ste iz Rijeke došli raditi u Zagreb?– I ja sam s mora, ali sam oduvijek čovjek koji voli rano krenuti u dana, možda ranije završiti s poslom pa onda krenuti na druge neke stvari. Nije mi bilo teško naviknuti se. Rano se ranilo i u Rijeci, pa se nije mnogošto promijenilo dolaskom u Zagreb.
Onda je i logično da ste dio vrijedne ekipe emisije »Dobro jutro, Hrvatska«.– Meni je »Dobro jutro, Hrvatska« bila omiljena emisija i kad sam bio mlađi. Počeo sam raditi u DJH 2015. u ožujku, prije toga sam se pripremao s kolegicom Ivanom Bilen i evo radim više od dvije godine kao reportere, a nedavno sam postao i voditelj emisije.
Što je to Riječanima da vole biti reporteri, javljati se s ceste, živo i veselo. Spomenuli smo Ivanu Bilen, tu je i Stojanac, Ferlinu nikada to nije bilo strano. Svi imate žicu za živa javljanja.– Mislim da nikome tko se bavi ovim poslom to nije strano ni mrsko. Ja sam se tome naučio u Rijeci, i evo gdje god da me pošalju sve može; na tržnicu, skočiti u bazen, držati zmiju u terariju na Krku, po kiši, snijegu…
Karijera
Kako je počelo novinarska karijera?– Krenuo sam pišući za razne portale, prije svega me zanimao sport. Onda sam 2012. godine počeo na studentskom radiju SOVA na Radiju Rijeci. Od tamo su krenuli svi koji su osjetili poriv za izvještavanjem o gradskim, ili pak studentskim pitanjima. Radio sam godinu dana kad su me pozvali da dođem na Radio Rijeku i radim kao sportski novinar s kolegama Robertom Ferlinom i Koradom Vujnovićem, koji su me na naučili poslu i kojima sam stvarno zahvalan.
S njima sam radio puno, pa i počeo prenositi neke utakmice Rijeke. Sve skupa je trajalo malo više od dvije godine kada se dogodila potreba da se iz Rijeke javlja i muški reporter za DJH. Ivana je preporučila mene, s njom sam vježbao dva mjeseca da bi dva dana prije mog 26. rođendana odradio prvo javljanje iz Rijeke za DJH.
Sjećate li se tog prvog javljanja?– Neću ga nikad zaboraviti. Bilo je to servisno, klasično javljanje s raznim najavama s balkona radio Rijeke. Dan i noć sam se za njega pripremao. Drugo je javljanje bilo vezano za jednu od mojih najvećih ljubavi, a to je šah. Taman je počinjao veliki ženski turnir »Cvijet Mediterana« koji se već cijeli niz godina događa u Rijeci. Najavio sam ga, povukao potez, razgovarao sa svojim prvim šahovskim trenerom, velemajstoricama. To je bilo baš za mene i tu sam probio led.… prvo je bio šah
Ček, ček, sad će te mi reći da je šah prije nogometa i NK Rijeke!?– Haha. Šah sam počeo igrati s pet godina, nogomet je došao kasnije, ali to su one moje dvije ljubavi, to je istina.
Šah!? Bome, nemam dojam da je puno šahista što na televiziji, što i šire među sedmom silom. Zašto šah?– Sve zbog mog djeda koji je bio strastveni igrač. Gutao sam knjige koje je imao, na njegovoj prvoj ploči iz 1955. godine sam naučio prve poteze. Još imama napisana polja na ploči. Krenuo sam na turnire, bio četvrti u Hrvatskoj s devet godina. I onda sam, kada je djed umro, malo, na žalost, izgubio interes. Nedostajalo mi je da na turnirima bude sa mnom. Zavolio sam i nogomet, ali šah dan danas igram. Član sam šahovskog kluba »Draga« iz Rijeke, a igram i za šahovski klub »Krk« s kojima »Draga« ima suradnju. Imam još uvijek neki rejting i svakodnevno odradim barem malo, barem dvije brzopotezne.
Morali bi vas urednici pod hitno poslati Kasparovu koji dolazi na more, čini mi se u Crikvenicu.
– Bilo bi dobro, volio bih ga upoznati.
Sportski ste tip. Bavite li se još čim osim šahom?– Igram nogomet, nekoliko puta tjedno kad mogu. Pratim nogomet, trčim. Ne mogu bez sporta, ni na televiziji, ni ovako uživo.
A onda nogomet
Znači, prošla sezona HNL je bila ostvarenje svih snova!?– Tako je. Jedan od najdražih mojih zadataka za Hrvatski radio ja bilo javljanje s Rujevice kada je Rijeka osvojila prvenstvo i kada su svi uletjeli u teren. Pa zadnje kolo protiv Dinama, pa kup. Ma ja gledam svaku utakmicu HNL-a gotovo s jednakom strašću i zanimanjem, bilo da igraju Inter i Cibalia ili Dinamo i Hajduk.
Evo ste spomenuli radio. Radio, prva ili druga vaša ljubav? – Zapravo, prva ljubav. Na Radio Rijeci sam radio sve, od javljanja s Place do gradskih tema i prenošenja utakmica košarke, vaterpola. Po dolasku u Zagreb tu svoju ljubav i to neko znanje koje sam stekao na Radio Rijeci sam primijenio na Drugom programu HR-a u sportskoj redakciji. Radim utakmice HNL-a što sam oduvijek htio, radim sportske vijesti, priloge, razgovore, pratim rukomet pogotovo RK Zagreba, a na Radio Sljemenu imam svoju emisiju u kojoj predstavljam i zagrebački i hrvatski sport.
S radija na televiziju. Logičan je taj transfer, svi kažu. Što to radio dobra dade mladom novinaru? – Elokventnost, izražajnost u govoru, brzinu, tečnost. Kada si na radiju ne možeš stati. Sve to mi ‘radijaši0 imamo zasađeno duboku u sebi.
Nego, moram se na čas vratiti malo na činjenicu da ste jedno vrijeme radili na Nova TV, u njihovom gledanom informativnom programu, ali niste tamo ostali.– Na Nova TV sam u kratkom vremenu naučio puno o montaži, videu, slici, brzom djelovanju, izvještavanju s terena… Stekao sam i niz dobrih prijatelja. Ali, možda je moj ritam života malo drugačiji. Mene kao čovjeka ne zanimaju toliko politika i dnevne tema. Nisam u tome. Informativni program na bilo kojoj televiziji je kratak i jasan i tu nema izlaženja van okvira. A meni se, kao osobi, možda više sviđa slobodniji stil.
No, moglo bi vam to što karijeru gradite izvan informative istu tu karijeru učiniti težom u smislu napretka.– Možda i hoće, kažu da je tako teže, ali nadam se da su odgovorni ljudi na HRT-u zadovoljni s ovim što radim. Ide to za sada dobro, a što se tiče budućnosti tko zna gdje ću završiti.
Svemir
Koja to televizija i ne bi voljela čovjeka koji radi tri različite stvari. DJH, radio i televizijska emisija – “Znanstveni krugovi”!? Zanima vas i znanost? – Osobno me jako zanima svemir. Dosta o tome čitam i gledam dokumentarce. A što se tiče angažmana, dogodilo se to dosta slučajno. Radio sam za DJH prilog o velikom skupu antropologa. Jedna od urednica “Znanstvenih krugova” vidjela je prilog, iskoristila nešto mog materijala i pozvala me da budem dio emisije. Tako se dogodilo, a u budućnosti bi se volio barem jednom tjedno posvetiti znanstvenim temama, jer je i ljubav a može biti i posao.
Elem, što se tiče angažmana na HRT-u za sada, da kucnemo o drvo, sve funkcionira k’o urica.– Zadovoljan sam toliko da mogu, bez kurtoazije reći da bi tu mogao raditi cijeli život. Toliko sam sretan, a što je najbitnije nikada s grčem nisam išao na bilo koji posao i tako je i sada. Radim sve iz gušta i volio bih da to potraje.
Još samo da je Rijeka barem nekih 50 kilometara bliže Zagrebu?– To bi bilo super. Ali i ovako često odem u Rijeku. Fali mi jako. Tamo je brat, otac, prijatelji, more. Odem kad god stignem.
