TV serija

NOVI TWIN PEAKS Halucinogeni put bez povratka

Dragan Rubeša

Promašeno promatrati »Twin Peaks«  u korelaciji s »ozbiljnim, vrhunski produciranim i vrhunski napisanim TV serijama«. Lynchova esperimentalna serija je u biti izvanserijska i kao takvu je treba promatrati



Takozvana zlatna era TV serija koja se svodi na opsesivnu potragu za Svetim Gralom koji krije još jedno novo televizijsko remek-djelo i još jednog novog autora sa statusom ikone, što se trenutno događa sa »Sluškinjinom pričom« , serijom koja u stvari pokazuje kakva će Hrvatska izgledati za dvije godine, ako ne i manje, ali i canneskim premijernim prikazivanjem svih šest epizoda nove sezone izvrsne TV serije »Top of the Lake« iza koje stoji provjerena Jane Campion, dobila je s »Twin Peaksom« Davida Lyncha snažan udarac u prepone. Ipak, tu je prije svega riječ o nostalgičnoj »revival« maniji čiji virus nije samo zahvatio holivudske velike ekrane.


IAKO je paralelno krenula na HBO-u, prikazivanje njenih prvih dvaju epizoda u sklopu ovogodišnjeg 70. jubilarnog Cannesa pretvoreno je u prvorazrednu atrakciju. Jer, Lynch je u Cannesu već odavno priskrbio status božanstva, čak i onda kad ga je publika izviždala, kao što se to dogodilo 1992. kad je na festivalu prikazan famozni filmski prequel te iste TV serije, čiji se podnaslov (šifra: »Fire Walk With Me«) odnosi na stih pjesme čije su riječi ispisane krvlju pronađene pored zlatne ogrlice Laure Palmer s pola zlatnog srca na mjestu gdje je ubijena.


Ni ovogodišnje Lynchovo ukazanje na canneskom crvenom tepihu nije moglo proći bez ironičnih reakcija. Tako je u dnevnom canneskom izdanju poslovnog filmskog časopisa »Le Film Francais« objavljena duhovita karikatura s famoznim natpisom »Welcome to Twin Peaks: Population 51.201«, na kojoj je prekrižen broj stanovnika i naveden onaj upola manji, uz natpis da se taj broj smanjio za polovicu, jer su zbog politike diktatora Trumpa mnogi njegovi žitelji pobjegli u susjednu Kanadu u potrazi za boljim i normalnijim životom.




KAO što se moglo i očekivati, Lynchove ambicije bile su dijametralne u odnosu na ono što su moćnici iz Showtimea od njega tražili i čitava stvar se prometnula u ne-show u kojem autora uopće ne zanimaju reakcije publike, već je spreman raditi ono što mu se prohtje, svidjelo se to drugima ili ne. Lynchu naprosto nije stalo da publiku titra po jajima.


Još manje mu je stalo napraviti neki novi »True Detective« ili »Breaking Bad«, pa makar to bila njihova parodija. Ono što je zadivljujuće kod Lyncha, njegova je upornost u miniranju naših bulimičnih očekivanja i naše gotovo ovisničke ovisnosti o još jednom novom »cool« junaku koji će biti samljeven kroz idolatrijski žrvanj, kakvi su to bili likovi poput Martyja Harta ili Waltera Whitea (»Na putu prema dolje«).


Uostalom, očekivati od Lyncha da će njegov »Twin Peaks 3« postati nekakav »Breaking Bad 3« mogu samo oni koji se s opusom tog velikog i iznimnog autora nikad nisu susreli. Jer, ono do čega je Lynchu doista stalo svodi se na sabotažu kompletnih mehanizama na koje se oslanjalo to »zlatno« doba TV serija (naravno, ono ima i svoje promašaje koje bismo radije voljeli zaboraviti) i suočiti publiku s njenim kanibalskim potrebama.


A riječ je o lekciji koja svodi na halucinantno putovanje bez povratka, bez obzira kako će se nova sezona Lynchove TV serije završiti i u kojem će se smjeru kretati, te hoćemo li na kraju uopće dobiti odgovor na famozno pirtanje »Tko je ubio Lauru Palmer?«.


ZATO je promašeno promatrati »Twin Peaks« u korelaciji s »ozbiljnim, vrhunski produciranim i vrhunski napisanim TV serijama«. Lynchova esperimentalna serija je u biti izvanserijska i kao takvu je treba promatrati. Ona se teško može klasificirati u stroge aktualne TV kanone. Takve su bile njene ranije sezone.


Takva je i ova najnovija, preimenujmo je u »Mulholland Peaks« , koja i dalje zadržava kičaste i napušene atmosfere, ali i dovodi iste likove starije 25 godina, te koketira s namjerno nezgrapnim specijalnim efektima, kao da se autor želi cinično sprdati s bučnom i uniformiranom holivudskom CGI eksplozijom. Ostaje i dalje ono brutalno i perverzno rovarenje ispod epiderme američkog provincijskog gradića i njegovih (lažnih) snova.


Tu je i jedno novo ubojstvo, ono u Južnoj Dakoti, koje meandrira priču u neke nove još sumanitije smjerove, čija besmislenost i nadrealnost postaju autorov raison d’etre. No, kad se pojavila prva sezona te iste serije, najveći američki problem nije bilo pitanje tko je ubio Lauru Palmer, već što je George Bush Senior stavio u svoju cigaru da je toliko poludio.


Zato je to što trenutno radi Lynch čista TV avangarda s primjesama undergrounda, iako on vječno slijedi istu popkulturnu trajektoriju. Da bismo to shvatili, ne trebamo citirati ni Frankfurtsku školu, ni Gramscija, ni Društvo spektakla. Treba se samo prepustiti Lynchovu neodoljivom tripu. Sa ili bez LSD-a. Jer, Lynch može biti »iščašen« . Ali nikad neće biti pretenciozan ili još manje »cool« .