O slučajevima mobbinga zlostavljane radnice redovito su informirale svoje nadležne, ali mnoge zaštitu nisu dobile. Ništa na HRT-u nije poduzeto ni protiv čovjeka optuženog za ucjenjivanje najmanje dvije zaposlenice, kojima je dano do znanja da njihova sudbina ovisi o tome hoće li povući sudski spor protiv HRT zbog mobbinga
Na Hrvatskoj radio-televiziji minulog tjedna prijavljen je još jedan slučaj mobbinga. Na ugrozu svog dostojanstva požalili su se članovi Zbora HRT-a. Članovi Zbora požalili su se nadležnima na svoje rukovoditelje, a u njihovoj pritužbi stoji: »Ovdje se radi o samovolji predstavnika poslodavca koji krše zakon i pravilo o ponašanju u maniri “dobrog gospodara”, pa stoga trebaju snositi odgovornost zbog nanošenja štete HRT-u kao i sustavnog mobbinga. Ovo je doduše, samo vrh ledenog brijega.«
Pojedini članovi Zbora žale sa da im nije dopušteno raditi, odnosno da se na njihovo mjesto dovode honorarci koji nastupaju u HRT-ovom Zboru, dok istovremeno članovi Zbora sjede doma. Ovaj slučaj, između ostalog, valja promatrati u svjetlu mobbinga, koji na HRT-u, čini se, nije rijetka pojava. Naš list u posjedu je sudskih svjedočenja iz kojih proizlazi da neki zaposlenici HRT-a na radnom mjestu prolaze pravi pakao, zbog čega je na Prisavlje najmanje jednom dolazila policija i hitna pomoć. Valja napomenuti da većinu slučajeva mobbinga na HRT-u zaposlenici ne prijavljuju, nego probleme, u strahu od otkaza, pokušavaju riješiti unutar kuće. Na probleme mobbinga na HRT-u, koji evidentno postoje, javnost je upozorena na najgori mogući način.
Samoubojstvo zaposlenice
U pitanju je, podsjetimo, bilo samoubojstvo Snježane Abdurahmanović, nekoć djelatnice HRT-a, a potom outsourcane radnice koja se prije tragičnog kraja žalila da je na HRT-u sustavno zlostavljaju i pokušavaju prinuditi da zauvijek napusti Prisavlje. O problemima mobbinga na HRT-u saborski zastupnici propustili su raspravljati pri nedavnoj raspravi o izvješćima javnog informativnog servisa. Tek je saborski zastupnik HDSB-a Boro Grubišić upozorio da bi Sabor trebao raspraviti i o tom događaju. Slučaj samoubojstva zaposlenice HRT-a ispituje policija. Jadranka Crnečki, sestra nesretne Snježane Abdurahmanović, za naš list ponavlja da se Snježana Abdurahmanović prije samoubojstva svakodnevno žalila da je na poslu maltretiraju i ucjenjuju.
Jedno svjedočenje kaže ovako: »Početkom ožujka dobila sam zadatak da sačinim reviziju postupaka nabave roba i usluga s dobavljačem, što sam učinila te sam predala gospođi X taj izvještaj. Ista je dana 15. ožujka uletjela u moju sobu, nogom je udarila vrata te je počela na mene vikati da sam nestručna, vrijeđala me, omalovažavala te me je prisiljavala da točno potpišem tko je od zaposlenika tuženika falsificirao koji potpis. Ja to nisam željela učiniti, jer smatram da to ne spada u moju ingerenciju. O eventualnim kaznenim radnjama trebala bi se provesti određena istraga od strane drugih tijela, a ne od mene kao od revizora. Nakon toga su svakog jutra održavani sastanci u uredu gospođe X, i to na način da sam ja sjedila na jednom kraju prostorije, a dotična s ostalim suradnicima na drugom kraju. Na tim sastancima tema je bila isključivo moje ponašanje te mi je tada gospođa X opetovano govorila da ona određuje kako će se raditi, da ja ništa ne znam te me je omalovažavala. Govorila mi je da vidim kako ja to izgledam, što sam obukla, kakve su mi cipele i slično. Na tim sastancima su bili prisutni svi kolege s odjela. Uslijed ovakvih pritisaka i mobbinga ja sam otvorila bolovanje na kojem sam bila deset dana, jer mi se zdravstveno stanje urušilo.«
– Jako mi se žalila da je na poslu maltretiraju. Govorila mi je da neki ljudi s HRT-a rade pritisak na njezino poduzeće i traže od njezinih šefova da je se riješe. Zbog toga je, tvrdila je, doživljavala mobbing ne samo na HRT-u, nego i u poduzeću Adria Grupa, preko kojeg je na Prisavlju radila. Ljudi s HRT-a tom poduzeću dali su ultimatum: ili s Prisavlja odlazi ili će otići vaša firma. Doma imam čašu s ceduljicom koju je Snježani napisao jedan od šefova HRT-a. Kad je popio piće, na ceduljicu joj je napisao: »zadnji put!«. Tu čašu čuvam dođe li do suda, a našla sam je u njezinom automobilu. Prije toga Snježana mi je poslala i fotografiju te čaše s porukom i rekla mi o čemu se radi. To se dogodilo tjedan dana prije nego što se ubila. Prije samoubojstva su je nazivali i telefonom. Bila sam osobno prisutna kad je Snježanu netko nazvao sa skrivenog broja i prijetio joj da se makne s HRT-a ili će joj pobiti cijelu familiju. Kad je Snježana pitala tko je zove, veza se prekinula, kaže za naš list sestra Snježane Abdurahmanović, čijem samoubojstvu su nedvojbeno prethodili pritisci na radnom mjestu.
Slučaj krađe
U prisavskim kuloarima i danas se raspravlja i nagađa o samoubojstvu Snježane Abdurahmanović. O temi ovih rasprava i sadržaju spomenutih nagađanja na ovom mjestu nećemo pisati iz pijeteta prema pokojnici. Njezina sestra pak upozorava na jedan slučaj krađe, gdje je Snježana Abdurahmanović tvrtku obeštetila vlastitim novcem.
– U njezinoj smjeni nestala je kuverta s novcem od prometa, u kojoj je bilo 93 tisuće kuna. Taj dan me nazvala i kroz plač mi rekla da je netko uzeo 93 tisuće kuna. Prvog kolovoza digla je kredit od stotinu tisuća kuna da bi poduzeću taj novac namirila, iako nizašto nije bila kriva. Tjedan dana prije samoubojstva Snježana je bila kod Gorana Radmana na razgovoru i prijavila mu je mobbing, a on je rekao da će vidjeti što se događa. Sedam dana kasnije dogodilo se to što se dogodilo. Moja sestra bila je mrtva, kaže za naš list Jadranka Crnečki. U Snježani Abdurahmanović skupilo se više muke nego što je mogla podnijeti, a sigurno je, dakle, da se prije samoubojstva žalila na mobbing.
Njezine pritužbe, očito, nitko nije ozbiljno shvatio ili ih nije želio shvatiti. Njezina priča imala je tragičan kraj i kao takva je bila najeksponiranija u javnosti, ali pouzdano je da Snježana Abdurahmanović nije bila jedina zaposlenica na HRT-u koja se žalila na mobbing.O sličnim problemima s kakvima se na Prisavlju susretala Snježana Abdurahmanović u javnosti se pisalo u nekoliko navrata.
Medijski istup
Jedan od eksponiranijih slučajeva svakako je onaj s Marinom Pavičić u glavnoj ulozi. Ova bivša zaposlenica HRT-a jedna je od rijetkih koja je tužila svog nekadašnjeg poslodavca. Javnost je Marina Pavičić upozorila i da pojedini šefovi na HRT-u ucjenjuju radnice koje se usude upustiti u sudski spor zbog maltretiranja na poslu. Nadležni na HRT-u, tvrdi Pavičić, nude nemoralne i zakonom nedopustive ponude: odustani od sudske tužbe pa ćeš profitirati. U suprotnom… Marina Pavičić nije odustala te je na HRT-u dobila otkaz. Formalni razlog za otkaz bio je njezin medijski istup u kojem je govorila da se nesretna Snježana Abdurahmanović prije samoubojstva također žalila na maltretiranje i ucjene. Glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman ocijenio je to dovoljnim razlogom da Marini Pavičić otkaže ugovor o radu. Utvrdio je da je narušila ugled kuće za koju radi. Ova žena i danas vodi sudski postupak protiv Hrvatske radio-televizije.Kad je riječ o zaposlenicima koji se Hrvatsku radio-televiziju nisu usudili tužiti ili su pod pritiskom odustali od sudskih sporova, valja napomenuti da se gotovo u pravilu radi o ženama. U slučajeve maltretiranja na javnom informativnom servisu upućena je i predsjednica udruge mobbing Jadranka Apostolovski.
Drugo svjedočenje kaže ovako: »Išla sam na toalet koji se nalazi točno preko puta sobe u kojoj je sjedila gospođa X. Kad sam ulazila u toalet čula sam iz njezine sobe galamu i strašno deranje. Gospođa X je vikala: ti si nitko i ništa, ništa ne znaš, ništa ne dovršavaš do kraja. U jednom trenutku su vrata kojima se ulazi u sobu tajnice bila bila otvorena, jer je kolega XY ulazio i izlazio te sam gledala tužiteljicu na vratima sobe od gospođe X kako se pokušava otrgnuti i izići kroz ta vrata, ali ju netko iz te sobe silom vuče. To je mogla biti jedino gospođa X. I dalje je bila strašna vika i dreka, nakon čega se tužiteljica uspjela otrgnuti te je bila sva uplakana, bez zraka, nije mogla govoriti te je sve to bilo prestrašno. Meni je bilo nevjerovatno da nitko od strane uprave i nadređenih apsolutno ništa nije poduzeo te nitko više ništa nije spominjao taj slučaj. Kao da je sve bilo obavijeno velom tajne. Želim dodati da me je jednom tužiteljica pozvala u svoju sobu da vidim u kakvim uvjetima radi nakon bolovanja. To je bilo monstruozno budući da su stranice od ormara bile zaključane lokotima i lancima, kao da se radilo o najgorem zločincu koji ne može u ormare u svojoj sobi niti odložiti spise.«
– Zaposlenici HRT-a jesu nam se obraćali zbog mobbinga na poslu, ali o imenima ne mogu govoriti. S tim strankama rade naši pravnici. Imamo prijave ljudi i s radija i s televizije. Naravno, imali smo i ovaj slučaj gdje je sestra pokojnice koja se raznijela bombom isto tako dobila otkaz u servisu preko kojeg je pokojnica radila na HRT-u. I ona nam se obraćala za pomoć. I ti ‘autsorsani’ servisi koji jesu na HRT-i imaju problema. Što se samog HRT-a tiče, rekoh, bilo je prijava i s televizije i s radija, a posebno je to bilo izraženo prilikom smjene vlasti, kad je na čelo radio-televizije došao Goran Radman. Ljudi su se uglavnom žalili na povredu dostojanstva, kaže predsjednica udruge Mobbing.
Strah od otkaza
Jadranka Apostolovski napominje da se osobe izložene mobbingu rijetko odlučuju na tužbe. One ne žele niti da im se otkriva identitet, osim u trenutku kad svojom voljom žele pokrenuti sudske procese.
– Ljudi se odlučuju nešto poduzeti tek kad nemaju više što izgubiti. Postoji veliki strah od gubitka posla, do kojeg će, smatraju, doći ako nešto prijave. Kad pokrenu sudske sporove takve osobe u pravilu dolaze na glas kao bundžije i neprijatelji svoje radne organizacije, iako samo traže da im se omogući rad u uvjetima gdje neće biti ugroženo njihovo dostojanstvo, kaže Jadranka Apostolovski. U svjetlu ove opaske, da se žrtve mobbinga rijetko odlučuju na sudske procese, valja gledati na službene podatke Hrvatske radio-televizije o broju procesuiranih slučajeva, odnosno slučajeva gdje su sudski postupci u toku.
– Poštovani, prema evidenciji koju vodi Radna jedinica Pravni poslovi HRT-a, radi mobbinga imamo u tijeku dva sudska postupka.Pred nadležnim tijelima u HRT-u radi mobbinga po prijavi radnika se ne vodi niti jedan postupak. Okončan je samo jedan sudski postupak, stoji u kratkom odgovoru HRT-a na naše pitanje o sudskim tužbama koje su protiv HRT-a podnesene zbog mobbinga. Naš list kontaktirao je i nekoliko osoba zaposlenih na HRT-u, koje su se žalile na maltretiranje na poslu. U svim slučajevima u pitanju su bile žene. Niti jedna od navodnih žrtava zlostavljanja nije željela javno govoriti o ovoj temi. One otvoreno kažu da su u strahu za svoju egzistenciju. U posjedu smo, međutim, nekoliko svjedočenja zaposlenica HRT-a pred sudovima, prema kojima sudeći se posao na HRT-u zna pretvoriti u pravi pakao. O kojem je sporu i kojim osoba riječ u ovom tekstu nećemo navoditi, kako to ne bi bilo protumačeno kao zakonski kažnjiv pritisak na pravosuđe.
Nezdrava atmosfera
Prvo svjedočenje kaže: »Smatram da se u vrijeme mog rada gospođa X maksimalno kontrolirala što se tiče njezinog ponašanja, s tim da je imala stalne primjedbe na način moga oblačenja, boju kose, kao i to što jedem na poslu i slično. Soba gospođe X bila je pored moje sobe, tako da sam često znala čuti kako viče, ne samo na druge djelatnike svoga odjela već i na druge zaposlenike tuženika. Vezano uz najveći sukob kojemu sam ja svjedočila, mogu reći da je to bilo pred ljeto 2011. godine, kad je tužiteljica došla dva puta u moju sobu. U prvom navratu bila je nervozna i napeta, a kada je došla drugi puta bila je potpuno izvan sebe, nije uopće mogla stajati na nogama.
Bila je u stanju potpunog šoka i prestravljenosti, tako da sam od kolegice tražila tabletu za smirenje. Ispričala mi je da je gospođa X imala s njom fizički sukob, na način da ju je hvatala za ruke te zalupila za njom vratima. Također se sjećam da sam zamijetila da je tužiteljica često znala ostajati bez glasa i to u stanjima napetosti, uzrujanosti te stresa. (…) Tada je pozvana hitna pomoć koja je zvala i policiju.« Iz odjela u kojem kao šefica operira gospođa X svjedokinja je otišla i vratila se na svoj prijašnji odjel, na plaću koja je bila upola manja.
– Otišla sam zbog nezdrave atmosfere, jer ne mogu funkcionirati negdje gdje su svi zaposlenici u strahu te između njih nema nikakvog povjerenja, a gdje šef odjela nije normalan, rekla je svjedokinja.
