Paralelni razgovor

Marija Miholjek i Saša Kopljar: Kako je stvoren najpoznatiji voditeljski dvojac Nove TV

Ana Braškić

Marija je dobri duh naše redakcije, mislim da će se s time složiti svi. S godinama smo izgradili poseban odnos, odlično se razumijemo i nadopunjujemo, što je posebno važno u nekim nepredviđenim situacijama kada treba znati kako odreagirati, priča Kopljar



Dnevnik Nove TV najgledanija je informativna emisija u Hrvatskoj, a njeno vođenje naizmjenice odrađuju Romina Knežić i Petar Pereža te Marija Miholjek i Saša Kopljar.


Što veže ovo dvoje Slavonaca doznajte u nastavku.


Od vašeg dolaska na Novu TV prošlo je 14 godina. Koliko se toga od tada promijenilo?




SAŠA: Puno toga. Kada smo pokretali Dnevnik, kretali smo od nule. Zahvaljujući predanosti, trudu i jasnoj viziji što želimo postići, danas smo, evo, najgledanija središnja informativna i što je najvažnije – emisija kojoj ljudi vjeruju.


Kako je biti dio tima najgledanije emisije na hrvatskim televizijama?


SAŠA: Tim je to za poželjeti. Moji kolege su vrhunski urednici, reporteri, voditelji, snimatelji, i mnogi drugi koji žive svoj posao i rade ga s puno strasti. Dobro smo uigrani, već godinama surađujemo i bez obzira na predanost poslu, uspijevamo zadržati i dobru atmosferu. Zbog svega toga, pravo je zadovoljstvo raditi ovo što radim.


Osim što vodite Dnevnik uređujete i vodite Večernje vijesti. Kako te dane izgleda vaš radni dan?


MARIJA: U tim danima, tempo je prilično intenzivan. Redaju se kolegij, dogovori za Dnevnik, a paralelno i za Večernje vijesti. Neke teme definiramo tijekom dana, ali ima i situacija kada se dosta novosti dogodi poslije Dnevnika. Naš Dnevnik ima vrlo zahtjevnu formu, traje i do 70 minuta, a čim završi, ekipa koja ostaje u večernjoj smjeni prione na posljednju informativnu emisiju dana.


Vijesti koje predstavljate gledateljima nisu uvijek lijepe, ima tu i emotivnih priča, od kojih su neke smiješne, a druge tužne. Kako kontrolirate emocije?


MARIJA: U takvim situacijama, pogotovo kad su u pitanju djeca, pomislim naravno na svoju djecu. Ni meni, kao ni drugima, ne bude svejedno. No, raditi u službi javnosti naš je poziv i zato nam nema veće nagrade nego kad naše priče urode nečim dobrim, kad se nečiji život, makar i malo, promijeni na bolje. A sve to – neodvojivo je od emocija.


Dogodi li vam se još da uoči Dnevnika imate tremu?


SAŠA: Puno je odrađenih emisija iza mene pa treme više nema, ali, nema ni opuštanja. Kada ste dio najgledanije emisije koju svaku večer oprati oko 600 tisuća gledatelja, onda imate odgovornost ne samo zadržati postojeću razinu kvalitete, nego se svakodnevno truditi biti još bolji.


Obzirom na posao koji radite mislite li da vaš privatan život pati? Kako provodite slobodno vrijeme?


MARIJA: Za sve što me čini sretnom, što unosi mir i zadovoljstvo u moj život, uvijek nađem vremena. Izuzetno mi je važan taj balans. U slobodnim danima djeca, muž i ja uživamo u zajedničkom vremenu. Oni su centar mog svijeta.


Ako vam sin i kći jednog dana požele krenuti u novinarske vode, hoćete li ih spriječiti?


MARIJA: Što god odluče, neću ih sprječavati. I meni je podrška moje mame kada sam birala svoj put bila predragocjena.


Kako se nosite kada morate prezentirati vijesti iz crne kronike?


SAŠA: Nitko nije imun na tuđu nesreću i empatija je, kod potresnih događanja, uvijek prisutna. No, na ekranu treba biti odmjeren i ne dozvoliti da tvoja reakcija skreće pozornost s vijesti koju donosiš.


Dugo već vodite Dnevnik. Poželite li nekada dobiti neki drugi format?


SAŠA: Donositi najvažnije vijesti pred tolikim brojem gledatelja i svakodnevno biti gost u njihovim domovima za mene je veliko zadovoljstvo. Čak i nakon toliko godina, moj posao me veseli, i to više nego ikada. O drugim formatima, iskreno, ne razmišljam.


Osim Dnevnika nekad ste vodili i emisiju Provjereno. Biste li ponovo htjeli biti dio tima neke magazinske emisije?


MARIJA: S posebnom radošću prisjećam se rada s mojim dragim kolegama u Provjerenom. To je bio početak, prve dvije godine emisije. Pratim ih redovito i ponosna sam na sve njihove uspjehe. O nekim drugim magazinskim emisijama nisam razmišljala. Ili bolje rečeno, sada ne stignem razmišljati.


Karijeru ste počeli kao novinarka u Đakovu. Vidite li se opet u novinarskom poslu, na terenu.


MARIJA: Trenutačno sam fokusirana na Dnevnik i na Večernje vijesti, no nikada ne znaš što budućnost nosi.


U Zagreb ste došli iz Osijeka. Poželite li se ikada vratiti živjeti u Slavoniju?


SAŠA: Ne. Moja obitelj, posao, prijatelji… sve je to u Zagrebu i volim život kakav mi ovaj grad nudi. Naravno, posjetiti rodnu Slavoniju uvijek je veselje i meni i mojoj obitelji.


Slobodno vrijeme provodite na putovanjima. Gdje ste zadnje bili i koja je vaša sljedeća destinacija?


SAŠA: Nedavno sam bio u Budumpešti, a sljedeća je destinacija prekooceanska – New York.


Koliko često putujete kući u Đakovo?


MARIJA: Kad god možemo. Istina, rjeđe od kada je naš sin krenuo u školu. Svaki odlazak u Đakovo je velika sreća za sve nas. Uvijek je to onaj divan osjećaj punoga srca – idem svojoj kući!


Saša, Marija je vaša stalna partnerica. Možete li ju opisati u nekoliko rečenica?


SAŠA: Marija je dobri duh naše redakcije, mislim da će se s time složiti svi. S godinama smo izgradili poseban odnos, odlično se razumijemo i nadopunjujemo, što je posebno važno u nekim nepredviđenim situacijama kada treba znati kako odreagirati. Međusobno se motiviramo i potičemo da budemo bolji čak i u danima kada nismo u najboljoj formi.


Marija, možete li u nekoliko rečenica opisati Sašu. Koliko već dugo zajedno vodite Dnevnik?


MARIJA: Beskrajno duhovit, a istovremeno profesionalac u svom poslu. I u najtežim situacijama zna se našaliti što je prava antistresna terapija u burnom informativnom ritmu. Saša i ja zajedno vodimo Dnevnik više od desetljeća, ali i dalje nam je središnja informativna emisija izazov. Bez obzira na tolike godine, nikad kraja iznenađenjima i nepredvidljivim situacijama koje program uživo sa sobom nosi. Zajednička plovidba sa Sašom kroz sve te informativne bure koje smo do sada imali, nešto je što nikad ne bih mijenjala.