Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
14. prosinca 2018.
Zaštitno lice HRT-a

Intervju Karmela Vukov Colić otvoreno o odlasku s Prisavlja: 'Odlazim čistog obraza, bez kune otpremnine':

Foto Denis Lovrović
Foto Denis Lovrović
Autor:
Objavljeno: 3. prosinac 2018. u 7:10 2018-12-03T07:10:13+01:00

HRT nisu ni Kazimir Bačić, ni Mislav Stipić, ni Renato Kunić, ni Bruno Kovačević. Niti je to Karmela Vukov-Colić! HRT je jedna nevjerojatno jaka i sposobna zajednica odličnih znalaca svog zanata, prava hrvatska »Cinecitta'« u malom. Zadnjih je godina teško gledati i slušati tolike pokude na njegov račun, na žalost, mnoge izgovorene i s pravom, rekla je

Karmela, bilo mi je lijepo i ugodno. Bit' će opet – reče Mirko Fodor u srijedu ujutro, negdje oko deset, privodeći kraju još jedno izdanje emisije HRT-a »Dobro jutro, Hrvatska«.

– Alaj volim ovo sve. Kaže Miroslav Škoro. Za kraj – reče na to Karmela Vukov Colić.

I krene spot sa Škorom, prije kojeg je išao kolaž tek da se vidi što je sve Karmela Vukov Colić na HRT-u radila. I to je to. Za kraj. U dvije rečenice suptilno su doajeni Hrvatske radio televizije, njena zaštitna lica, zapravo rekli sve. Od 1. prosinca Karmele Vukov Colić više nema da nas jutrom s malih ekrana pozdravlja, ni da Fodoru bude draga kolegica. Nakon 30 godina vjernosti odlučila je otići s televizije kojoj je dala puno. Pridružila se koloni koja je svakim danom duža i u kojoj su mnogi: od Ljubice Letinić, do Blaženke Leib, od Saše Kosanovića do Vjerana Mišurca, od »Vrtlarice« Kornelije Benyovsky Šoštarić do sve sile ljudstva iz tehnike, a da nikoga od čelnih ljudi HRT-a to ne brine, niti u tome vide išta problematično. Ovo je ipak odlazak koji je malo tko očekivao, ravna recimo čudu da Nova TV benovolentno pusti Sašu Kopljara da ode. Neće to, dakako, Nova TV učiniti, tamo se navika gledateljska poštuje kad se već dugo gradila. Na HRT-u, očito, druga priča. Ni otpremninu nije Vukov Colić dobila, a i to onda sugerira da baš ništa tu više nije važno, ni godine staža, ni svi ti formati kako televizijski tako i radijski koje je Vukov Colić radila.

Veliki sam radoholičar 

Prvo vas moram pitati – zašto!? Zašto ste otišli s HRT-a, pa još nakon 30 godina vjernosti i to kao nesumnjivo istinsko zaštitno, amblemsko lice kakvih javni servis ima sve manje i manje? Nekako mi, neka mi oproste kolege jer tu uključujem i sebe, pomalo šuplje zvuče tekstovi u kojima se veli da vas nitko nije tjerao već ste »popucali zbog silnih obaveza«. Nekako slutim da je scenarij, da su motivi ipak bili mrvu drugačije naravi? Uostalom, s HRT-a se zadnje vrijeme samo odlazi...

– Nisam imala namjeru otići s HTV-a. Da se razumijemo – ja volim svoj posao. S radošću ustajem, vodim jutarnje programe na radiju i televiziji, s radošću ugošćujem poznate glazbenike svake nedjelje u »Glazbenom megahertzu«, s velikom radošću osmišljavam i snimam Radionice u emisiji »Kod nas doma«. No, zadnjih se mjeseci stres počeo odražavati na zdravlje pa sam morala nešto promijeniti. I činilo mi se najpoštenije, a taj sam prijedlog prvo iznijela gospodinu Bačiću (glavni ravnatelj HRT-a op.a.) i gospodinu Stipiću (ravnatelj RJ Poslovanje op.a.), da izađem iz osmosatnog radnog dana, obavezujući se pritom da ću i dalje odrađivati veći dio svega što sam radila i u radnom odnosu. Predložila sam da dogovorimo neki paušalni iznos koji će biti manji od moje plaće, a time kući i povoljniji. Rekli su da će mi se javiti. Nisu. Pametnome dosta.

Foto Denis Lovrović

S jedne strane iz povjerljivih uredničkih izvora čujem da ste radoholik i da ste za HRT odrađivali mali milijun stvari, kako televizijskih tako i radijskih, a s druge ide informacija da vas se birokratski tjeralo da kao u tvornici morate na Prisavlju bit određen broj sati makar samo sjedili. No, kako je moguće da u aktualnog čelništva HRT-a ne postoji svijest o tome da se gledatelji vežu uz lice koje ih 30 godina pozdravlja s malog ekrana? Zbog čega nisu pristali na to da i dalje honorarno radite neke projekte? Kad su to došla vremena da se naivno misli kako je svatko zamjenjiv i da svi mogu sve? Kada je radni staž, radno iskustvo, prestalo biti važno, baš kao i želje gledatelja?

– U pravu ste, veliki sam radoholičar. Ne volim »prazni hod«. Mene nikad niste mogli vidjeti da ispijam kave dolje u kafiću, primjerice. Kad sam na poslu, radim. I nije mi teško odraditi dva-tri posla u istom danu. Mjesečno sam na HRT-u odrađivala 60-70 sati živog programa. Dakle, više od 15 sati na ekranu i u radijskom eteru svakog tjedna. To je jako puno! Takvu satnicu, pretpostavljam, na HRT ima još samo Mirko Fodor. Nije tih 60 sati u eteru palo s neba. Iza njih stoji ozbiljna priprema za svaki pojedini posao.

Pitate me zašto nisu pristali na moj prijedlog. Nemam pojma! Kako bi pokrili sve što sam radila, morat će angažirati barem troje ljudi. Još manje razumijem hajku koja je, kao neka odmazda, potom krenula. S HRT-a odlazim čistog obraza, sa zadnjom plaćom potpuno jednakom onoj prvoj, prije 16 godina, i bez i jedne kune otpremnine. Urednici nekih emisija koje sam radila (ne i Dobrog jutra!) zaista su imali volje i namjere zadržati me kao vanjsku suradnicu. Prijedlog je odbijen s argumentom da sam odlučila otići. A vidite, nekad su i Saša Sušec, Davor Dretar i Željka Ogresta odlučili otići, pa opet rade neke lijepe emisije u programima HRT-a. Kao vanjski suradnici, naravno! U čemu je kvaka!?

Iskreno, teško mi je shvatiti. Nakon ovog što velite, blesavo mi i pitati po čemu ćete pamtiti svoju karijeru na HRT-u, pitati Što lijepo sa sobom odnosite, što pamtite, a zbog čega vam je možda žao? Jeste li, što se televizije tiče, ispunili sve svoje ambicije ili je ovo tek predah?

– Toliko je toga divnog bilo u tih mojih 30-ak godina. Toliko krasnih stvari kojih ću se sa zahvalnošću sjećati. Ipak, najvrednije od svega su ljudi – oni krasni, marljivi profesionalci s kojima sam dijelila svaki radni dan.

Kad emocije splasnu... 

Osim o razlozima zbog kojih odlazite s HRT-a dosta se nagađa i o vašim novim angažmanima. Zašto to ne bi bio i neki novi televizijski angažman!? Možete li se zamisliti na nekoj drugoj televiziji? Kuda zapravo, po vašem mišljenju, ide posao radijskih i televizijskih voditelja, a onda i sam televizijski medij kao takav? I ako opet neće biti ekran, ili radio, koje su to vode u koje ćete uploviti?

– HRT je moja kuća i teško se trenutačno mogu zamisliti na bilo kojoj drugoj televiziji. Možda kad emocije splasnu... Mada, zadnjih je godina teško gledati i slušati tolike pokude na njen račun, na žalost, mnoge izgovorene i s pravom. Još uvijek naivno vjerujem da HRT može i mora biti najjača medijska sila u državi. Pokretač dobrih stvari. Bila je to i dok smo bili u nekim drugim državama, pa kako neće u svojoj! Nacionalna televizija trebala bi biti nacionalni ponos. Nije da nemamo resurse. Znate, HRT nisu ni Kazimir Bačić, ni Mislav Stipić, ni Renato Kunić, ni Bruno Kovačević. Niti je to Karmela Vukov-Colić! HRT su stolari, maketari, rekviziteri, električari, scenografi, garderobijeri, krojačice i kostimografi. HRT su i ton majstori i majstori rasvjete, scenski radnici, organizatori, šminkerice, glazbenici, asistenti. HRT su, svakako, i kamermani, snimatelji, mikseri slike i tona, redatelji i novinari, voditelji i realizatori, urednici... Jedna nevjerojatno jaka i sposobna zajednica odličnih znalaca svog zanata, prava hrvatska »Cinecitta'« u malom koja je sposobna izraditi, zamisliti, snimiti što god vam padne napamet, iznjedriti bilo koju televizijsku formu. Tu i tamo možete vidjeti njihov rad, znanje i kreativnost – u serijalima poput »Uskoka«, u odličnoj »A strani«. Na žalost, u većini dana, naš je program sveden na sjedenje u studiju i razgovaranje s gostima. Ne znam zašto je to tako. Imamo ljude i resurse, a sigurna sam da ni ideja ne manjka.

Puno finih recepata 

Kada smo se dogovarali za razgovor teško je bilo ne primijetiti da SMS-ove pišete ranom zorom. Ako je išta ostalo od vođenja DJH onda je to, sve se čini, rano ustajanje. Samo, što ćemo s gledateljima kojima ćete nedostajati, i kako ćete nadomjestiti činjenicu da ih jutrom nema da ih pozdravite?

Foto Denis Lovrović

– Ha, ha, neke se navike teško mijenjaju! Kad tolike godine ustajete u praskozorje, treba vremena da se od toga odviknete. Sad kad mogu spavati, opet se budim oko pola šest – šest, pa jutro iskoristim za druge stvari. Za pisanje, primjerice. Najbolje pišem ujutro.

Rekla bi moja mati »nema za nju straha«, misleći i na onih pet stranih jezika što ih govorite, posao turističkog vodiča, blog o hrani i putovanjima, vještini da svojim rukama radite rukotvorine. Odakle tolika znatiželja?

– Radoznala sam, uvijek žedna nekih novih znanja, nekih novih susreta i nekih novih poznanstava. Držim da je važno obrazovati se kad god možete i u tome poticati i našu mladost.

Volite kuhati. Blog se zove Ciao, Karmela i ima lijep broj poklonika? Može li se od blogova te vrste živjeti u nas?

– Blog Ciao Karmela nastao je, zapravo, kako ne bih više prijateljima recepte pisala rukom. Rekla sam im u jednom trenutku – stavit ću i na internet pa ćete ih tamo uvijek pronaći. A onda je počeo rasti i danas je narastao do više od tisuću recepata i gotovo 8.000 poklonika. Veseli me to, baš kao što me veseli okupiti se s prijateljima oko neke lijepe papice.

Volite i putovati. Strah me i pitati gdje ste sve bili i što vidjeli. Zašto su važna putovanja, upoznavanje novih kultura, ljudi, običaja?

– Putovanja su najbolje uložen novac. Iskustva koja vam nitko ne može uzeti. Sjećanja koja ništa ne može uprljati. Na puno sam mjesta bila, u puno gradova se školovala... Skupila sam pritom puno dragih ljudi, puno zanimljivih priča i – jasna stvar – puno finih recepata.

Najčokoladnija torta na svijetu, da bude lakše 

S obzirom da ste food blogerica, možda ne bi bilo zgorega da puku date neki recept ako ne za kraj, onda za novi početak i da je, štono bi se reklo, lakše podnijeti sve.

– Ako je tako, onda mora biti s čokoladom! Evo ga, najčokoladnije torta na svijetu!

Sastojci

1 1/2 šalica maslaca

6 jaja, srednje veličine

3 šalice smeđeg šećera

170 gr čokolade za kuhanje, nasjeckane na komadiće

Prstohvat soli

1 1/2 žličica vanilije (ili vanilin šećer)

1 1/2 šalica glatkog brašna

Nadjev:

2,5 šalice slatkog vrhnja

300 gr čokolade za kuhanje, nasjeckane

100 gr mliječne čokolade, nasjeckane

1/2 šalice marmelade od marelica – po želji

Priprema

Namastite tri jednaka okrugla kalupa za tortu i prekrijte im dno papirom za pečenje. Pećnicu zagrijte na 160 stupnjeva.

Maslac i čokoladu otopite na laganoj vatri ili u mikrovalnoj pećnici. Promiješajte pa dodajte šećer, a zatim jedno po jedno jaje. Dobro tucite nakon svakog dodavanja.

Umiješajte brašno, sol i vaniliju. Smjesu ravnomjerno podijelite po kalupima i pecite oko 25 minuta. Brownie bi trebao biti pečen po rubovima, ali još malo mekan u sredini. Ako je potrebno, pecite minutu-dvije duže.

Neka se kore potpuno ohlade pa ih izvadite iz kalupa.

Za nadjev zagrijte slatko vrhnje do vrenja. Maknite s vatre i dodajte obje vrste čokolade. Pustite da odstoji 1 minutu pa dobro promiješajte. Nadjev hladite na sobnoj temperaturi 30 minuta, a zatim posudu prekrijte prozirnom folijom i ostavite u hladnjaku barem 3 sata.

Hladni nadjev izmiksajte mikserom da bude pjenast. Na tanjur stavite prvu koru, premažite tankim slojem marmelade pa zatim i s trećinom nadjeva. Ponovite sa sljedećom korom. Posljednju koru namažite samo čokoladnim nadjevom (ne i marmeladom!). Premažite tanko i stranice torte. Čuvajte u hladnjaku.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka