Dvojica Pazinaca, 37-godišnji Martin Špaček i 31-godišnji Kristijan Benić, istarski su predstavnici u RTL-ovom kulinarskom televizijskom showu »Tri, dva, jedan – kuhaj!«. U četvrtoj sezoni ovog natjecateljsko-kulinarskog showa oni su jedan od deset parova odnosno dvadeset kandidata koji se natječu za titulu najboljeg amaterskog kulinarskog para i za nagradu od 100 tisuća kuna.

Špaček je 37-godišnji kamenoklesar, rođeni Pražanin koji se s obitelji skrasio u Pazinu, a domaćima je poznat i po nadimku Čeh. Dugogodišnji je prijatelj 31-godišnjeg programera Kristijana Benića Kikija iz sela Vela Traba kraj Pazina koji se još davno doselio iz Baranje. Obojica su poznati po kulinarskoj strasti koju ispoljavaju na obiteljsko-prijateljskim okupljanjima i zabavama, a prijavljivanje za ovo natjecanje predstavlja im izazov i zabavu istovremeno.

Iako su po ocjenama vodeći kulinarski par emisije, nisu se sami prijavili, već je Benića prijavio njegov prijatelj Josip Čumigaš. Tom su prijatelju iskrsnuli drugi poslovi, pa je Benić ostao sam, na što se požalio svojoj prijateljici Saši Bačić, supruzi Martina Špačeka. Na njihov nagovor, a nakon kraćeg razmišljanja, jer su rokovi istjecali, Špaček je pristao biti u ekipi s Kristijanom Benićem.

Od ćufti do lazanja

Govoreći o prvim iskustvima u showu Benić kaže da je prvih dana presing bio iznimno velik pogotovo kada su preko vikenda morali napisati 26 recepata. Špaček pak kaže da je ipak jedno kad su na feštama i skupa roštiljaju, nego biti u televizijskom studiju. No, suglasni su da su se brzo uklopili.

Jeste li pratili emisiju u prethodnim sezonama i jeste li razmišljali o tome da se prijavite?

Benić: – Ja sam oduvijek govorio o tome da se nikad ne bih prijavio ni na jedan kulinarski show jer je meni kuhanje antistres terapija. Ako je dan loš, idem u kuhinju, skuham nešto i to me opusti. Nikad nisam od toga htio napravit posao ili obavezu. Nisam pogledao nijednu cijelu emisiju. Nemam televizor doma, jer sam ga izbacio prije pet godina, i ako sam uspio nešto vidjeti to je bilo preko neta. Ima jako puno reklama, a i prekidaju emisiju s političkim RTL Direktom. To mi smeta.

Špaček: – Gledao sam cijelu prvu sezonu, drugu sezonu napola, jer nisam stigao zbog posla, a lani možda jednu-dvije emisije. Lakše je sve pratiti preko interneta.

Kada ste se počeli baviti kuhanjem?

Benić: – Na faksu. U Rijeci mi se gadila hrana u menzi, jer sam bio naviknut na maminu kuhinju. A tamo je stalno bila ista hrana. Zvao sam mamu da mi pošalje recepte za neka jela i počeo sam eksperimentirati. Zaljubio sam se u to, a i cimerima je bilo fora jesti ta jela. Počeo sam s tradicionalnim jelima, punjene paprike i slično, neka topla jela kojih nema u menzi. Ćufte, sarme, lazanje, pa onda sve kompliciranija jela. Onda sam »skužio blagodati interneta« i počeo eksperimentirati sa svime i to mi je postao hobi.

Špaček: – Već od malih nogu sam pratio roditelje kad su kuhali. Mama je bila glavna, ali je i tata često kuhao. Često smo znali ići na rafting na rijeku. I tamo smo kuhali na vatri za puno ljudi. I mene je to privuklo tradicionalnoj kuhinji. Moram reći da obožavam gulaše. Inače volim crtati, a grafikom sam se bavio u svoje slobodno vrijeme. I imao sam želju to crtanje prenijeti na tanjur. I stil serviranja je neki spoj umjetnost. Ali to još treba usavršiti. Drago mi je da sam ovdje, tu se dobiju fenomenalni savjeti, žiri je doista stručan i može se puno naučiti. Ako se čovjek dovoljno usavrši, onda se može i kasnije time baviti.

Gulaš od klokana

Koje vrste gulaša najviše volite kuhati?

Špaček: – Više-manje koristim svakakvo meso. Spravljao sam gulaš od klokana, od noja…

Pa gdje se može kupit to meso?

Špaček: – Znači ne želim u šugo ubacivati brašno s kojim uništim šugo. Baš se trudim da ispadne što prirodnije, da ima pravu boju, da je punog okusa, a vrsta mesa manje više nije važna. Ako dobro termički obradiš meso tebi će na kraju ispast fenomenalan gulaš. Cilj je pun okus, da je meso sočno, da se raspada, i tu mi je Špiček i njegova kuhinja pravi izazov. I njemu bih htio pokazati da znam kuhati. Volio bih ga izazvati na dvoboj u gulašu. Njemu je to posao, i ima godine iskustva, a meni bi to bio izazov da vidim koliko stvarno mogu.

Koliko se pravi gulaš treba kuhati?

Špaček: – Za dobar gulaš treba minimalno sat i pol vremena. Ali za zaista dobar gulaš treba otprilike dva i pol sata. Mi to vrijeme nemamo. Zahvaljujući jednoj caki, jednoj tablici termičke obrade, šugo se može napravit u jedno kraće vrijeme, ali s velikom pažnjom. Dvije minute meso je na velikoj vatri, ali ako ga pustiš onda će ti pobjeći u žilavo, dakle kratko ga zapržit i onda ga stavit na jako malu vatricu i lagano pirjati. Tako se može skratit vrijeme, ali umak neće bit toliko kvalitetan. Inače, ja koristim jako puno luka, to je osnovna baza.

Tako se izbjegne zgušnjavanje zaprškom ili brašnom. I naravno veliku pažnju treba pridati začinima. Za divljač ide mrkva i crno vino, u goveđem gulašu treba iskoristiti temeljac ili pivo, tu ne ide vino.

Strah i trema

Kakvo je bilo uhodavanje s kuhinjom prilikom snimanja?

Benić: – Bilo mi je nekako paranoično na početku. Puno ljudi. Nikog ne znaš, sve je neki šušur. Bolje sam se osjećao kad smo došli za svoju kuhinju, dobiješ svoj prostor.

Kako pišete recepte?