Na HRT-u od ožujka nema više zabranjenih tema – Siniša Kovačić / Foto M. PRPIĆ/PIXSELL
Činjenica je da EBU potvrđuje da je HRT i dalje medij kojem se najviše vjeruje u Hrvatskoj, relevantan izvor informacija, najbolja javna televizija na ovom prostoru. To je potvrda HRT-u da smo i dalje ogledan primjer uspješnog javnog medijskog servisa
Dojučerašnji v.d. glavnog ravnatelja HRT-a Siniša Kovačić napustio je ravnateljski ured, no kako to obično s ravnateljima HRT-a biva, neki repovi se još uvijek vuku za njegovim mandatom. Ako ništa drugo, Nadzorni odbor HRT-a traži reviziju javnog poziva za nabavu 21 formata od vanjskih proizvođača.
Posljednja priča s Prisavlja je ona o 66 »autsorsanih« djelatnika kojima prijeti otkaz jer nema tko potpisati njihove nove ugovore. HRT bi mogao ostati bez šminkerica, montažera, scenografa…
– Ne smijem komentirati radne statuse, ali mogu generalno reći da je to situacija na koju sam upozoravao kada sam bio v.d. glavnog ravnatelja, da je bivša Uprava smanjivala broj zaposlenika, a povećavala agencijsko zapošljavanje, odnosno tzv. moguće prikrivene radne odnose. U želji da se to ispravi i racionalizira poslovanje, donijeli smo nekoliko odluka o smanjenju agencijskog zapošljavanja i vraćanju u radni odnos određenog broja djelatnika zaista potrebnih HRT-u. Kako je u međuvremenu došlo do toga da su se ti procesi zaustavili, potrošile su se predviđene financijske zalihe za agencijsko zapošljavanje i dio ljudi ostao je na brisanom prostoru. Dakle, ovdje je važno razlučiti da problem agencijskog zapošljavanja nije u potpisivanju novog ugovora, nego u razmatranju rebalansa jer su zbog odluke o zaustavljanju zapošljavanja predviđeni iznosi potrošeni.
Više novca programu
Ne znači li to da netko nije znao dobro isplanirati financijsku godinu? Da su novci potrošeni negdje drugdje?
– Unutar financijskog plana postoje sredstva.
Gdje su nestala?
– Nisu nestala, ali se moraju prerasporediti. Sredstva su, naime, planirana za troškove koji nisu vezani uz program, a da bismo ih vratili u proizvodnju, trebamo rebalans.
Tko je onda kriv za ovu situaciju?
– Splet okolnosti koji se dogodio s obzirom na pravni vakuum. Nemate osobu na čelu HRT-a, s druge strane NO traži da rebalans ide u redovnu proceduru. Nadam se da će se naći rješenje.
Kad već spominjete rebalans, kakav je bio vaš odnos s NO-om? Rebalans ste više puta tražili, niste ga dobili. Navodno zbog zategnutih odnosa danas imamo emisije koje su u realizaciji, a da ugovori nisu potpisani jer nema sredstava.
– Ne mogu komentirati odnos s NO-om. Dobro je da rade i da se drže svojih ovlasti. Najlakše je bilo ništa ne raditi, provoditi zacrtani financijski plan, dignuti sve četiri u zrak i izgraditi nadstrešnicu za parkirno mjesto glavnog ravnatelja, što je u financijskom planu. Ja sam bio stava da mi nadstrešnica ne treba, da je bolje taj novac utrošiti za neku emisiju. Jedini cilj rebalansa bio je dati više novca programu.
Kanite li se opet kandidirati za glavnog ravnatelja? Koliko ste zadovoljni s ovih svojih sedam mjeseci?
– Uf! Čuli ste za namjeru da se pristojba smanji, odnosno da je pala politička odluka da će se smanjiti na 65 kuna. Mislim da bilo čija kandidatura ovisi o smjeru u kojem će HRT trebati povesti. Tu su moje osobne ambicije postupno nebitne, poglavito sada. A jesam li zadovoljan postignutim? Zadovoljan sam jer je napravljeno mnogo po pitanju otvaranja programa široj javnosti: od toga da su ljudi koji nisu bili angažirani počeli raditi punim kapacitetom, do toga da smo nakon 13 godina uspjeli napraviti TV debatu, osigurali pošteno predizborno sučeljavanje, iz kartonskih kutija izvadili skupocjenu opremu i podigli novi, tehnološki najsuvremeniji studio Dnevnika, vratili školski i sportski sadržaj na Drugi program HTV-a, pokrenuli ambicioznu jesensku shemu…
Uređivačka autonomija
Kažete program ste otvorili. Možda, ali samo za jednu stranu političkog i društvenog spektra, za samo jedan svjetonazor. Za druge su vrata zatvorena i dosta je ljudi pritom nestalo s ekrana. Je li trebalo po dolasku, pa još s tim da ste v.d., mijenjati sve!? I jesmo li to u ratnim nekim vremenima kada su vam omiljene teme Lex Perković, UDBA, Križni put, zločini komunizma… Hrvatska mora biti u naslovima formata, Radio Sljeme ima duhovnika koji se javlja puku na telefon. Ne čudi onda da Ivica Maštruko, član Programskog vijeća, kaže kako je u programu HRT-a prisutna kaptolizacija HRT-a.
– Ja se s tim ne slažem. Moj jedini cilj je bio da se HRT otvara, da ne bude kratkovidnica, već dalekovidnica, da se baš nekim skupinama koje ste nabrojili otvori prostor, da se svakom zaposleniku pruži prilika. Za Lex Perković i seriju o komunističkim zločinima izravan je povod bila presuda u slučaju Perković-Mustač. Svjetonazorska pitanja koja spominjete, u njih se uopće nisam želio miješati, niti zadirati u uređivačke ovlasti i autonomiju. Smatrao sam da su ravnatelj programa i urednici kanala prije svega bili dužni poštovati Ugovor s Vladom RH. To je bio temelj.
Hoćete reći da se on prije nije poštovao?
– To ne mogu tvrditi.
Navodno vam NO nije želio dopustiti sveobuhvatan rebalans dok se ne utvrdi i jesu li zbog brojnih dodataka i aneksa ugovora troškovi za plaće skočili za sedam milijuna kuna?
– Jedan rebalans je bio odobren prije ljeta. Morao se provesti zbog kredita za likvidnost i zbog sportske godine, primjerice plaćanje prava za nogometno prvenstvo. Ostali su bili traženi isključivo zbog ranije preuzetih obveza bivše Uprave te zbog funkcioniranja programa. Netko je morao osigurati novac za izvanredne parlamentarne izbore, izlazne ankete, ali primjerice i za prava nadolazećeg finala Davis cupa.
Navodno ne kanite predati NO-u ni izvješće o svom radu koje od vas traže.
– Dobio sam pisanu informaciju o tome. Rado bih napravio izvješće, ali više nemam pristup informacijama, niti mogu izdati nalog stručnim službama da mi dostave bilo kakve podatke. Kad stručne službe napišu izvješće, ako će biti vjerodostojno, spreman sam ga potpisati.
U ugovoru ne piše da moramo na programu javnog radija imati dežurnog svećenika na telefonu, pa još u državi koja je još uvijek sekularna.
– Ugovor je temelj. Naravno da će svaki urednik dati obol svom programu, obol koji može biti dobar ili loš. Vama se ne sviđa svećenik na telefonu, nekom drugom se sviđa, a slušanost raste. Opet se vraćamo na uređivačku autonomiju.
Meni se ne sviđa da smo, primjerice, morali čekati s početkom Dnevnika dok ne završi misa u čast svetog Leopolda Mandića.
– Pomicanje podnevnog Dnevnika događa se iznimno, i ne samo zbog vjerskih sadržaja. I danas mislim da je dolazak tijela svetog Leopolda Bogdana Mandića bio događaj koji je HRT trebao prenositi, baš kao i kanonizacija Majke Tereze. Vi biste prešutjeli te događaje?
Ne bih, ali da se pretjeruje, pretjeruje se. Da nije i opet to ponajprije posljedica refleksa u ljudi koji vode HRT da se vrte kako politički smjerokaz kaže!? Dojam velikog dijela javnosti je da ste htjeli i radili televiziju koja će se svidjeti Kaptolu, HDZ-u i Mostu. Politika vas je uostalom i birala.
– Uopće u kategoriji dojma ne želim razgovarati. Želim razgovarati o činjenicama.
Činjenica je da je program pun duhovnog sadržaja i obračuna sa socijalizmom i komunizmom, konzervativan i pritom rigidan.
– Ali je činjenica da EBU (Europska radiodifuzijska unija op.a.) potvrđuje da je HRT i dalje medij kojem se najviše vjeruje u Hrvatskoj, relevantan izvor informacija, najbolja i najgledanija javna televizija na ovom prostoru, ili kako oni kažu, u regiji.
To više govori o regiji nego o HRT-u.
– To je potvrda HRT-u da smo i dalje ogledni primjer uspješnog javnog medijskog servisa.
Kad govorimo o činjenicama, činjenica jest da ste od početka mandata pa do kraja u nekoliko navrata, kako se narodski to kaže, skočili sami sebi u usta. Recimo pristojba, za kandidature za ravnatelja nudili ste smanjenje pristojbe od deset posto, a sada se žestoke opirete svakom smanjenju.
– Predlagao sam smanjenje pristojbe kroz četiri godine i to do 10 posto, uz uvjet da se racionalizira poslovanje i podignu prihodi. Opirem se naglom, nepripremljenom smanjenju pristojbe.
Bilo je rečeno da nećete zapošljavati nikoga izvana kraj toliko ljudi u kući, da biste sad shvatili da se ne može bez Renate Sopek, ili Tihomira Dujmovića, pa još navodno za velike novce, dok većini plaće i honorari padaju.
– Za mog mandata dva puta su svima smanjivani honorari i jedino je ravnateljstvo iznimno moglo odobriti honorar mimo HRT-ova cjenika. Glavni ravnatelj nema nikakvih ovlasti miješati se u izbor vanjskih suradnika i vanjskih angažmana. Drugo, od početka sam poticao povećanje učinkovitosti svih zaposlenika i sukladno tome donosio odluke.
I mislite da se to i dogodilo?
– Moralo se dogoditi, inače su odgovorni rukovoditelji. S druge strane, unutar kuće imate svake godine poziv kreativnim zaposlenicima da predlože konceptualne ponude i mogli su se kod urednika izboriti za svoju priliku.
Prekid s politikom
No, rekli ste da ćete smanjiti, ako ne i zaustaviti angažman ljudi izvan kuće na korist onih unutra nje, a to nije se dogodilo.
– Imate konkretne primjere. Karolina Vidović Krišto u Studiju 4 radi pregled tiska i uređuje Vijesti, Ljiljana Vinković je bila totalno marginalizirana, a sada vodi Dobro jutro, Hrvatska i uređuje niz drugih projekata, Branimir Bilić ponovo radi, Denis Latin također, smanjen je broj licenciranih emisija pa umjesto skupocjenog Voica, naš Zlatko Turkalj razvija subotnju show emisiju.
Jedna od onih tema gdje ste govorili jedno, a ispalo je drugačije je i pitanje nabave programa od vanjskih proizvođača. Rekli ste da ćete kupovinu smanjiti, raditi više u kući, a trošak je posve na tragu onog što ga je imala prošla postava HRT-a. No, ključno je pitanje zašto ste niz ugovora potpisali prije nego je javni poziv uopće istekao i tek koji sat prije nego je vaš mandat okončan?
– HRT ima zakonsku obvezu i mora najmanje 15 posto novca namijenjenog programu uložiti u sadržaje neovisnih produkcija. Tražio sam da ne idemo preko tog postotka sve dok unutar kuće imamo raspoložive resurse koji mogu proizvoditi program, a postupak nabave vanjskih produkcija definiran je protokolom. Program je taj koji utvrdi željene formate, raspisuje se javni poziv, sastaje se povjerenstvo, ocjenjuje se svaka ponuda, one najbolje idu u postupak pregovaranja i tek nakon toga povjerenstvo predlaže produkciji sklapanje ugovora.
Ne vidite ništa sporno u tim potpisima?
– To je dugogodišnja praksa.
Taman takva da se stvori sumnja kako je sva kupovina dogovorena unaprijed.
– Tko je što dogovorio? Prvi ću ga prijaviti ako je tko što dogovorio! Osobno kao ravnatelj, nisam uopće imao saznanja tko se javio na javni poziv i s čim, niti poznajem ikog od producenata.
Što uopće, po vašem mišljenju, znači marginalizacija? Jeste li vi bili marginalizirani kad su vam onomad dali da u ime “kazne” vodite Dnevnik 3?
– Ja sam kažnjen dobro i debelo onog trenutka kada sam objavio e-mail o bivšoj ministrici Holy i to tako da šest mjeseci, nakon 15 godina karijere, nisam smio biti urednik ni jedne emisije i postupalo se vrlo nekolegijalno. Ali to sam stoički izdržao i uopće mi nije bio problem raditi svoj novinarski posao i slušati prozivke sa saborske govornice da mi se mora dati otkaz i da sam plaćenik PR agencija.
Zašto onda, baš kao i vaši prethodnici, ne činite ništa da prekinete tu vezu s politikom?
– Od prve sekunde radim u interesu javnosti, a ne politike. To je moje načelo i prije ove funkcije, i nakon nje. Da nije, ne bi mi se dogodio sav taj pritisak, ponižavanje i poruke da moram paziti kako idem preko mostova Cetine i Neretve jer ako puknu, da su to hladne rijeke.
Hoćete reći da niste opterećeni činjenicom da ste ovu poziciju zaslužili blagoslovom HDZ-a i Mosta i da niste radili ništa, pa ni program, s namjerom da to povjerenje opravdate?
– Ponavljam, vodio sam se interesom javnosti, a ne politike. Bio sam kandidat Domoljubne koalicije i Mosta, ali u Saboru su za mene glasali i pripadnici drugih stranaka, iz SDP-a, primjerice, Josip Leko.
Što se onda dogodilo da Mostov Miro Bulj u jednom trenu na svom Facebook profilu napiše da vam se nikako ne može produljiti mandat jer je HRT, ustvrdio je, odigrao sramotnu ulogu u spašavanju Tomislava Karamarka?
– Ja vam te ljude uopće ne poznam. Nemam nikakve odnose s njima.
Ne čini li vam se ipak da vas je politika izdala? Jeste li očekivali više, mandat bez prefiksa?
– Vi mene očito niste dobro čuli. Ne bavim se politikom, nego javnošću.
Pritisaka politike nije bilo?
– Ne! Nijedan poziv nijednog političara nisam dobio za vrijeme svog mandata.
Kako onda napisati Zakon o HRT-u pa da se taj utjecaj politike na HRT-u smanji, kako birati glavnog ravnatelja?
– HRT se apsolutno treba otvoriti širim interesnim skupinama, širem društvu, široj javnosti, a nikako se ne smije taj prostor sužavati. Koji će zakon to omogućiti, potpuno je svejedno.
Lako je to potpisati ovaj tren, ali se s druge strane program HRT-a čini nikad uži. I teme i gosti se biraju iz nikada užeg dijela društva koji spaja samo jedan, i to prilično opasan svjetonazor.
– Ne slažem se s vama, mislim da paušalno ocjenjujete. Aktivisti će uvijek prigovarati na sastav gostiju, na odabir i relevantnost, ali činjenica je da na HRT-u od ožujka nema više zabranjenih tema, a osobno sam ukinuo i listu zabranjenih gostiju – novinara i komentatora s nekoliko portala. Nema cenzure, bilo je nekoliko istraživačkih tema, a HRT je bio najcitiraniji medij, Dnevnik i Studio 4 neke od najcitiranijih emisija.
Ne može citiranost biti jedini kriterij uspješnosti. Dovedete Davora Pavunu da kaže kako Hrvatskoj treba rehipnotizacija duha i uma i dakako da će biti citiran.
– Gospodin Pavuna će uvijek biti rado viđen gost.
