Dunja Mazzocco Drvar svaki večer nanovo ulazi u naše dnevne boravke, a mi je puštamo rado unutra jer je njena vremenska prognoza onako ljudska, a prezentacije iste ponajprije dijalog sa sebi ravnima. Pa se rado gleda i sluša, pa joj se vjeruje dok tka prognozu u maniru najvećih svojih prethodnika.

Čast TV prognozi, ma ja u razgovor moram krenuti od literature. Nema dugo da se dogodila Rijeka i promocija posljednje knjige što ju je napisao veliki Milan Sijerković »O vremenu i klimi Rijeke i Kvarnera«, a izdala nakladnička kuća »Val«. Pogovor u knjizi je vaš, topao, lijep i taman takav da kazuje kako bi se sjajno snašli i kao pisac.

– Trudim se pisati, samo što imam za to sve manje vremena. Na sličan način pisane su i kolumne koje sam s vremena na vrijeme pisala. To su ti neki prošireni vidici iz ovog svakodnevnog, redakcijskog, vremenskog života u prostor koji povezuje vrijeme i nas meteorologe sa svakodnevnim životom bilo koga od naših čitatelja, gledatelja, slušatelja. Vratit ću se ja i kolumnama i pisanju kad budem imala malo više vremena i prostora. A i mijenja se sam način kako pisana riječ putuje do publike, ili se, barem meni, tako čini. Počeli su nas ‘rezat’ sve više, moramo kratiti tekstove, sažimati sve u sve manji broj znakova…

Sijerkovićevo nasljeđe 

No, ovaj pogovor je dobar dokaz da vas je šteta kratit. Tekst je to pun emocija, jamačno i zato što je pisan o Sijerkoviću.

– Pogovor sam pisala dok je on još bio živ. Znala sam da je teško bolestan, ali nekako sam se nadala da će se izvući iz svega, jer se izvlačio već nekoliko puta do sada. Nisam htjela vjerovati da je ovaj put zaista toliko ružno da će to biti njegov posljednji odlazak u bolnicu. Tako da sam pisala pogovor više kao nekakav osvrt na taj suživot s njim u nekom i uskom stručnom smislu, ali i u jednom širem smislu gdje smo se pronašli, on mene ja njega, kao nekakvi komunikatori te naše nauke, ne samo na televiziji. Kada me je nakladnik zvao da napišem pogovor odlučila sam pisati o Sijerkoviću. Na žalost, s njegovim odlaskom to se pokazalo i kao dobar potez jer je na neki način to bio i svojevrstan oproštaj s njim.

Velite, nakladnik vas se sjetio. Što mislite zašto baš vas?

– Meni se čini da je prepoznao taj sličan izričaj, sličan način obraćanja publici. I na samoj promociji gradonačelnik Rijeka je kazao da mu se čini da sam, od svih meteorologa koji su u medijima trenutno prisutni, nekako najbliža tom nekom Sijerkovićevom nasljeđu.

Nije onda za čuditi se nagradi koju ste prije koji mjesec zaslužili i to od Europskog meteorološkog društva.

– Nagrada je to za najbolje komuniciranje vremenske prognoze i ostalih meteoroloških informacija u medijima. Konkretno, u ovom slučaju se radi o televiziji, ali mislim da se može proširiti na medij u kojem se svi više– manje nalazimo.

Europsko je društvo, ma nagrada pokriva cijeli svijet.

– Tako je. Za tu 2018. godinu bili je deset nominacija, sedam iz Europe i tri izvan nje.

Što su to kolege pohvalile, istaknule kao ono najbolje što vas čini drugačijim od drugih?

– Pohvalili su ponajprije jednostavan izričaj. Opet se vraćamo na taj izričaj, stalno prisutan, onaj koji pokazuje da se treba ljudima obraćati na jednostavan način bez obzira koju vrstu informacije im se servira. Onaj koji pokazuje da to mora biti spušteno na razinu koja je svakodnevna, jednostavna i lako razumljiva. Dakle, prvo to, taj način komunikacije, jednostavan izbor riječi i sugestivan način prenošenja informacije. Drugo je bila dobra uporaba klimatske informacije, stavljanje današnjeg, trenutačnog vremena u klimatski kontekst, u ono što svi pamtimo, sjećamo se ili mislimo da se sjećamo. To je nešto što se jako hvali i poželjno je da se koristi u vremenskim izvještajima, da nije samo suhoparna prognoza već i stavljanje podataka u neke kontekste koje ljudi sebi mogu predočiti. I posebna je pohvala bila na jednostavnost grafike, jednostavnost prezentacije. Mi na RTL– u ne radimo posebne sustave, softvere za pripremu prognoze, nego koristimo najobičnije grafičke alate u kojima sami kreiramo izgled prognoze.

Da nije dosadno 

Vremenska prognoza na RTL– u je u rukama dvoje ljudi vas i Nikole Vikića Topića.

– I još nam se pridružila kolegica Željka Pogačić koja nam je na neki način zamjena, pridružen član našeg tima i jako nam pomaže.

I sve je od prognoze vaših ruku djelo.

– Da. Grafičari su nam pripremili uzorke koje mi svaki dan osvježavamo s novim podacima.

Dosta je tu posla da se složi ono što vidimo navečer na ekranu, taman toliko da moram postavit blesavo pitanje; odakle motiva nakon svega se još truditi sve stavit u razumljiv kontekst!?

– Mislim da je to borba motivirana tim da ne bude dosadno i ne bude suhoparno. Inače je i meni dosadno, a ako sam sam sebi dosadna onda pretpostavljam da sam dosadna i drugima.

Znači, dobra je prognoza ona koja je i vama dobra.

– Ona koja je i meni inovativna, drugačija, posebna. Najteže je naći taj moment, taj neki uvod koji će biti zanimljiv i kraj koji će opet biti zanimljiv. Sve između je više manje svaki dan isto, neka šablona. Izaći iz te šablone je najteže i kad to uspiješ onda si napravio dobar posao. To sam spomenula i u pogovoru, jer to je jedan od stvari koje sam naučila baš od Sijerkovića. Na fakultetu, na meteorološkom praktikumu, učio nas je kako se formulira prognoza. To su relativno strogi okviri. Prvo se priča o naoblaci, onda o vjetru i onda na kraju o temperaturnim uvjetima. Za sve spomenuto postoje neke šablone u koje se taj izričaj prognoze stavlja. I to je bio taj neki moj put i mislim da bi to trebao biti put u svakom poslu i svakoga tko radi svoj posao odgovorno i dobro, da prvo naučiš kako funkcionira ta šablona, a da onda naučiš kako izaći iz te šablone van. I kad uspiješ uspješno izaći iz te šablone van, e onda si napravio uspješan posao. Samo, za to trebaju godine.

Mi smo sve pomalo 

Taman htjedoh pitati, koliko vam je godina trebalo.

– Ne znam. Imam osjećaj da sam tek sada to uspjela napraviti, nakon dobrih 14, 15 godina prakse.

Dakle, i nagrada je došla kad je trebala, kao dokaz da ste, da tako kažem, izašli iz šablone uspješno.

– Mi se, u krajnjoj liniji, u ovom poslu obraćamo ljudima i trebamo njihovo povjerenje, a povjerenje se stječe polako. I ne možeš ga preuzeti od starijih kolega. Možeš preuzeti neki status, to da smo svi mi prognostičari iz nekog istog miljea izašli, ali ipak smo mi kada stanemo pred kamaru osobe s imenom i prezimenom i nekim svojim načinom obraćanja publici. Svakog od nas ipak publika doživljava individualno.

Evo smo taman u sred raznih dodjela televizijskim trudbenicima svake vrste, ma nismo se još sjetili nagrađivati, birati naj TV prognostičare. Kad ćemo vas nagradit!?

– Meni je ova nagrada došla super, jer je s jedne strane pokazatelj da, ajmo to tako reći, na ‘pravilna način’ obrađujem taj dio koji se odnosi na široki auditorij, a s druge strane došla je od struke, od ljudi koji isti posao rade u cijelom svijetu. Rade kao televizijski, medijski prognostičari i na vlastitoj koži su sve osjetili što osjećam i ja i znaju kako taj posao treba raditi.

Vi TV prognostičari nekako ste u sivoj zoni, da ne zna čovjek jeste li meteorolog, novinar, medijski djelatnik, znanstvenik…

– Mi smo malo sve, malo ništa ha ha. S jedne strane spadamo u kategoriju televizijskih voditelja, tako nas se tretira na televiziji, dok smo s druge strane televizijski voditelji koji sami proizvode svoj sadržaj. Dok drugi voditelji ipak taj sadržaj sakupljaju od negdje drugdje, mi ga manje– više proizvodimo sami osim što nam ga atmosfera diktira. Informaciju kao informaciju sami spoznajemo, oblikujem, formuliramo i na kraju i prenosimo.

Rad s djecom

Ja samo znam da je prognozu pomalo počela pratiti i moja kći. Dođe neki trenutak u životu kada to postaje važno.

– Dođe taj moment prije ili kasnije. I meni je moja kćer dobra motivacija da se malo počnemo okretati nekim drugim medijima. Ozbiljno je zazvonilo oko toga da se moramo početi obraćati mladima na drugačiji način. Zakoračili smo na široki medijski prostor koji čeka meteorologe, relativno dobro već neko vrijeme ‘furamo’ Facebook stranicu i tu se na različite načine obraćamo toj našoj publici, što fotografijama, što zanimljivim informacijama, što razbijanjem mitova…

Ali, Facebook je ipak za stariju klijentelu…

– Baš sam to htjele reći da se s Facebooka lagano moramo okretati još mlađima s još eksplozivnijim formama, tako da smo sada u konačnim pripremama za otvaranje Instagram profila.

Instagram je ono slika, slika, slika, odnosno foto, foto, foto.

– Slika, slika, slika, ali i filmić. Nekidan je, slučajno, moja kćer prisustvovala kratkom brifingu između mene i Nikole o toj temi i kada sam rekla Nikoli da razmišljam o filmiću koji bi trebao trajati između 45 sekundi i minute, ona je rekla: »Ali mama, filmić od minute ti ja prva neću gledat!«

Ako će biti na Instagramu fotografija poput one vaše s Facebooka na kojoj se lijepo vidi kako prognostičarka suši robu dok snijeg pada, ja se svakoj objavi veselim.

– Ha ha, bit će sigurno i takvih! Što se tiče našeg RTL meteo tima mi smo stvarno vrlo homogen tim. Nikola je zahvalan kolega i suradnik, i učenik koji još uvijek svašta upija. Slično smo po profilu, dolazimo iz sličnog miljea: Pazite sada ovo; išli smo u istu osnovnu školu, srednju i na faks! Sve isto! I živimo na 400 metara zračne udaljenosti.

Ono što se meni svem tom sviđa je da ipak pratite trendove, ali ne trčite za lajkovima, nije to imperativ pod svaku cijenu.

– Nikada nećemo dozvoliti da izađe van nešto što nije šest puta provjereno, da je informacija apsolutno sigurna, gdje je podatak koji je napisan potpuno točan i provjeren. Uvijek je sve temeljeno na dobrim znanstvenim, stručnim nogama, bez obzira da li to prikazujemo kroz poslovicu, simpatičnu fotografiju, ili geg. Uvijek je informacija ispravna i vjerodostojna.

Već smo nešto klince spominjali, ma znam da idete i po vrtićima, školama da bi popularizirali znanost i prognozu. Što vele djeca?

– Djeca su divna, imaju puno veću širinu, maštu nego mi odrasli. Imam tako ‘zimsko’ predavanje, zapravo više druženje s djecom po školama, gdje gledamo crtić »Frozen« i tumačimo sve pojave koje se u crtiću događaju. A ima ih puno više nego bi čovjek na prvu očekivao, ima ozbiljne znanosti i ozbiljnih načina na koje ih možemo protumačit. Klincima je fora, jer ih znam često pitati: »Mislite li da je to u prirodi moguće, ili nije moguće!?« Najčešće misle da nije moguće, da je fantazija, fikcija, jer je crtić, ali im objasnim da je masa stvari moguće, objašnjavam im pojave i širim svijest da je priroda puno moćnije nego na prvu mislimo. A što se tiče njihove mašte, objasnim im kako funkcionira molekula vode, zašto ima točno šest molekula koje se slože u točno određenu konfiguraciju kada se voda smrzava, pa pitam koliko vrhova ili krakova ima pahuljica. Pet, šest, sedam, 12, ona ih njima može imati koliko god im to mašta dozvoljava. I kad čuju da ih je samo šest i uvijek šest malo se razočaraju.

Rijeka je poseban grad

Bome, sad sam se i ja razočarao malo. Nego, je li teret predstavljati veliku televiziji, veliku redakciju, je li odgovornost velika kad se pogriješiti ne smije.

– I u tom smislu je naša uloga relativno nezahvalna, jer mi smo, kad se gleda minutaža, mali segment programa, a zapravo nosimo veliku odgovornost i vrlo smo gledani. Kratko je, a važno je. No, sada imamo zaista lijepu poziciju i unutra Vijesti i unutra RTL Danas. Tu smo odmah nakon Potrage, lijep imamo ulaz.

Nego Rijeka, Rijeka je s pravom zaslužila knjigu o meteorologiji.

– Rijeke je stvarno posebna po svemu i svačemu, posebna je po svom položaju, u tom nekom zakutku Kvarnerskog zaljeve, oko nje ta neka brda, em Učka, em početak Dinarida, u krajnjoj liniji grad koji se širi, a nema više kamo. Nadmorske visine su nevjerojatne, treći red kuća na 200 metara nadmorske visine, treći red na 500… Poseban je to grad.

Znači kada dođe vrijeme za mirovinu, poslat ćemo vas u Rijeku da se malo bavite njenim posebnim vremenskim prilikama.

– Ne, onda ću ići u – mirovinu! Na neki pusti otok, može i kvarnerski.

Sad mi pade na pamet da vas nikada nisam pitao koje je vama godišnje doba najdraže, kakvo vrijeme i kakve vremenske prilike?

– Imam odgovor kojeg sam jednom izvalila, pa mi se zalijepilo, da je meni najbolje vrijeme ono koje je dobro prognozirano, bez obzira kakvo ono bilo. Ali, što sam starija sve više volim toplije vrijeme. Reklo bi se da mi odgovaraju ove klimatske promjene. Ne volim ništa ekstremno, pogotovo ako ekstremi budu opasni.

ISPUŠNI VENTIL 

Kad, uza sve, stignete trčati!? Nije to više ni hobi, to je već, reklo bi se, pasija!

– To je više onak’, ispušni ventil.

Maratoni su tu, kilometraže…

– Ma, ne! Tek sam ušla u te neke dvoznamenkaste kilometraže. Ma, kad trčiš ne može te nitko ništa pitati! Ha ha.

Paše vam ta tišina?

– Baš to.

No, radi li glava dok se trči?

– Meni glava uvijek radi, jednostavno nisam još uspjela naći način da je isključim, ali barem nema te komunikacije.

KOJE BOJE, KOJI STIL

Tko odijeva meteorologe? Radite li to sami, ili imate stilistu, štono bi se reklo.

– Na RTL– u imamo Tereziju Dautović koja je super. Cijeli naš informativni program ona hendla i odlična je. Terezija zna gdje što treba i može kupiti za nas ili posuditi, drugo zna što kome od nas paše i ne samo to već čak zna i što tko od nas treba po nekim našim trenutcima u životu i raspoloženjima. Ja samo dignem obrvu, a ona zna što treba, koje boje, koji stil.

Znači, ako vas vidimo recimo u crvenom na malom ekranu, dan je dobar!?

– Vjerojatno da. Inače, volimo boje na televiziji, to se pokazalo kao dobra deviza. Ja sam, doduše, malo više kromatski tip. Bolje se osjećam u tim nekim jednostavnim kombinacijama, odijelima, tamno plavim, crnim. Možda i zato što sam inače »šarena« u glavi, a i zato što želim da ono što pričam, ono što mislim i što želim ljudima pokazati, pa u krajnjoj liniji ona grafika iza mene, da mora biti šarena.