Nakon Kiklopa

NIVES CELZIJUS JE OPET “IN”: ‘Kad imaš dobar proizvod, golotinja nije presudna’

Siniša Pavić

Foto Srećko RUNDIĆ

Foto Srećko RUNDIĆ

Još kao klinki, iz moje nutrine progovarao je neki buntovnik. Živcirali su me licemjerni dvolični ljudi. Sve je bilo u inat, recimo onima koji se zgražaju na malo veći dekolte ili minicu. No, ja uopće nisam tip koji u svojoj privatnosti voli privlačiti pažnju. Ne volim da me gledaju i najviše vremena volim provoditi kod kuće



Kakav televizijski »putnik namjernik« lako bi mogao sam sebe staviti pred dilemu: je li to Nives Celzijus oživjela show Nove TV »Tvoje lice zvuči poznato« ili je show učinio Nives Celzijus publici nikad dražom!? Kako god odgovorili na ovo pitanje, činjenica jest da se TLZP odavno nije više komentirao i da odavno iza lika i dijela Nives Celzijus nije stajala veća kolona istinskih štovatelja.


Pače, i žiri se uredno našao na meti onih koji ne dvoje da je zaslužila i više pobjeda u showu u kojem se pjeva, glumi, imitira, pleše. Stoga ne čudi da je do Nives Celzijus bilo poprilično teško doći ovih dana zbog njenih brojnih obveza. Jedan dan 24. Festival glumca, drugi dana koncert u Splitu, treći snimanje…


– Pa onda obaveze vezene uz »Tvoje lice zvuči poznato« i neki drugi projekti. Jednostavno, ne stižem. Nemam dovoljno vremena ni za sebe, ali imam grižnju savjesti jer kao majka uvijek misliš da ni djeci ne daješ dovoljno vremena, onoliko koliko bih trebala. Sve me to malo muči. I prijatelji su mi jako ljuti, jer misle da ih zapostavljam, haha.


Volim izazove




Da ih ne biste izgubili?


– Neću ih izgubiti, znaju oni i već su shvatili koji je trenutno moj ritam posla. Ali, već mi fale kave s nekima od njih.


Velite, bili ste na Festivalu glumca, kriva je uloga u »Vitezu slavonske ravni«. Glumci su vas, čini se, primili bolje nego onomad pisci?


– Glumci su stvarno cool likovi, za razliku od te neke spisateljske intelektualne elite. Puno su tolerantniji. Možda zato što su timski igrači. Navikli su na to da je potrebna grupa ljudi da se dobije dobar projekt, navikli su surađivati. Imala sam malo tremu pred odlazak u kazalište, ali je u startu treme nestalo.


Jer, svi su bili druželjubivi i puni želje da pomognu, da daju savjet, da me oslobode treme. Mislim da sam, uz to što sam dobila priliku da osjetim taj doživljaj na kazališnim daskama u HNK-u Osijek, stekla i neka divna poznanstva i divna prijateljstva koja će sigurno trajati.


Trebalo je hrabrosti za bacit’ se na glavu u kazališnu glumu?


– I to ni manje ni više nego odmah u HNK. Trebalo je hrabrosti, ali ja volim takve stvari. Volim izazove, volim drugačije i neočekivano. Prepoznala sam odmah potencijal koji mi se pruža i sa zadovoljstvom se uključila u cijelu tu priču.


Znači li to da se priča s vašom glumom tek otvorila?– Pa nekako paralelno s tim glumačkim angažmanom, došao je i TLZP, show koji je opet jedan oblik glume. Nakon nekoliko emisija showa dolazili su mi ozbiljni glumci da bi mi rekli: vau bravo, ti fakat rasturaš, ni neki glumci to ne bi znali tako dobro odraditi. I istina je, definitivno se aktivirala u meni ta lampica koja kaže – hm, vidiš, mogla bi nastaviti.

Dovoljna sam sama sebi


Koliko ste i prije ovog iskustva slutili, ili znali, da ima u vas glumačkog potencijala?



Foto Srećko Rundić


Foto Srećko Rundić



– Kao dijete sam htjela biti glumica. Moji prvi poslovi su vezani uz glumu i to tako da sam za vrijeme praznika radila kao biljeterka u Histrionima, ne da zaradim džeparac, već zato što je to bio idealan način da besplatno gledam predstave. Jako sam voljela ponajprije kazalište, poslije i filmsku glumu. Gluma k’o gluma me uvijek palila, rekla bih.


Možda vas je i u showu Nove TV baš ta glumačka crta učinila drugačijima od drugih?


– Pa sigurno je. Ja sam tip koji uvijek profi pristupa svakom zadatku. Ovaj show, svoj nastup, možeš napraviti na dva načina: da bude zabavan i da bude karikatura, ili pak tako da zaista analiziraš lik i zaista ga nastojiš interpretirati što je bolje moguće, bez nekog karikiranja. Ja sam više ovaj drugi tip. Naravno da je smiješno vidjeti karikature, ali to je nešto što manje cijenim i nastojim ne biti takva.


Vježbate li puno, trenirate li opako za svaku ulogu?


– Ne mogu reći opako, ali treniram. Emotivna sam osoba i mislim da je za ovu vrstu posla potrebna emocija. Moraš osjetiti, moraš znati osjetiti drugu osobu i mislim da mi ta moja emotivnost pomaže da bolje shvatim osobu koju interpretiram, da bolje prepoznam njene emocije i prenesem ih dalje.


Kad već to spominjemo, tko vam je od onih koje ste interpretirali bio emocijom najbliži? Ili, da možete birati, tko bi bili?


– Ne bih nikad išla na likove koji imaju emociju sličnu mojoj. To mi nije interesantno. Dovoljna sam sama sebi. Uvijek me više motivira raditi nešto totalno kontra. U tome je pravo zadovoljstvo, to što mogu bit netko drugi. Kada je sličnost prevelika, jednostavno gubim interes za ulogom.


Teško je pokazati talent


Meni se čini da u nas generalno fali neka niša, neki format, žanr za ljude koji imaju talenta zabaviti publiku. U nas je sve drama.


– Ja volim drame i jako bih se dobro snašla. Ali, na žalost, gotovo se izgubila mogućnost da prezentiraš ljudima neki talent. Možda sve ide u nekom pogrešnom smjeru. Previše je prisutna golotinja, preuzela je estradnu scenu. Jednostavno mislim da se javnim osobama ne pruža druga mogućnost. Teško je pokazati talent. Meni je trebalo jako puno vremena da ljudi kažu: o, pa ona je zaista talentirana, kako to nismo prije vidjeli svih ovih godina. Nije mi pružena mogućnost.


Dobro, ali kad već spominjete golotinju, činjenica je da ste i vi itekako znali koristiti svoju tjelesnost.


– Mislim da je to trenutno na neki način zaista neizbježno. To kako se mi estradnjaci odijevamo, tako se odijevaju i najnormalnije djevojke na cesti. A kod mene je, još kad sam bila klinka, iz moje nutrine uvijek progovarao neki buntovnik. Uvijek su me živcirali licemjerni dvolični ljudi, pa sam možda to iskazivala i kroz način odijevanja. Sve je bilo u inat, recimo onima koji se zgražaju na malo veći dekolte, ili minicu. Inače uopće nisam tip koji u svojoj privatnosti voli privlačiti pažnju.


Ne volim da me gledaju, ne idem na masovne događaje, izlazim na mjesta gdje je manje ljudi, najviše vremena volim provoditi kod kuće. Nisam netko tko žudi za pažnjom, ali uvijek se u meni budilo to nešto u zbog čega moram kontrirati.


I žiri čine ljudi


Koliko će onda za karijeru biti dobar ovaj prelazak u mirnije vode?


– Ne mogu reći da mi posebno šteti. Kad imaš dobar proizvod, golotinja nije presudna. Mislim da baš TLZP najbolje to pokazuje. Jer rasturamo s glednošću, a jako puno ljudi favorizira i mene, makar sam cijelo vrijeme u nekim muškim, vrlo neprivlačnim ulogama. Znači, nije da seks sve prodaje.



Ima li netko tko vam je posebno drag od natjecatelja ove sezone TLZP-a? Ili pak netko tko vas je ugodno iznenadio.


– Dalibor Petko je moj najbolji prijatelj. Sad smo i skužili da možemo svakodnevno biti skupa, a da se ništa ne promijeni i da se ne posvađamo. Ali osoba koja je u potpunosti osvojila moje srce je Ivana Mišerić! Svi su kandidati užasno dragi, svi smo se jako zbližili, ali ima nekih osoba koje se prepoznaju na nekoj višoj razini.


Ivana je vrlo emotivna, osoba koja ne da da joj priđeš lako, jer želi zaštititi svoju emotivnost, ali kada skuži da si dobar i da imaš kvalitete tako te snažno prigrli. Osoba je to za koju znaš da će za prijateljstvo dati sve. Kad mi netko spomene Ivanu, odmah se smiješim od uha do uha.



A što kad TKZP dođe kraju?


– Nastavljam u smjeru kojim sam krenula, a to je naravno glazba. Radimo novu pjesmu, smišljamo kako bi trebalo zvučati i izgledati, koncerti su već dogovoreni, teško da će biti prilike za dulji odmor. A onda ćemo vidjeti kako dalje.


Hajde da riješimo i to voli li vas žiri TLZP-a ili ne voli.


– Ni u jednom trenutku nisam osjetila da me itko iz žirija omalovažava ili manje cijeni. Dapače. Mislim da sam svima draga i da me simpatiziraju. Ma, svi smo mi ljudi i sve nas nekad ponese subjektivnost, neka emocija.


Naravno da ti onaj koga voliš i u privatnom životu, da ti uvijek sve njegovo izgleda ljepše, bolje. Mislim da žiri gleda da svatko bude u nekoj epizodi na neki način nagrađen, da ne izgubi samopouzdanje da se ne bi osjećao loše. Zato negdje nekome možda malo i spusti ocjenu da bi nekome dao malo samopouzdanja. To je ljudski.


Ženska podrška


No, činjenica jest da ste nakon svih godina dobili priznanje na otvorenoj sceni.


– Uvijek je potreban neki period prepoznavanja. Sada se samo u kraćem razdoblju dogodila velika količina onih kojima se sviđa to što radim. Posebno me veseli zaista velika podrška žena koje navijaju za mene. To je najbolji mogući osjećaj, jer znam kad žena ženi da priznanje, da je to zaista iskreno.



Konačno da i ja pitam, odakle to Celzijus!?


– Ispalo je to kao zezencija. U samim mojim glazbenim počecima sa Zrinkom Tutićem, cijelo vrijeme smo razmišljali o umjetničkom imenu. Složili smo se da Nives ostaje, ali nije to bilo dovoljno. I onda sam rekla, ajmo probat’ s Celzijus. Računala sam da će se ljudi sjetiti i mene svaki put kada čuju vremensku prognozu. Zrinku se ideja svidjela. I ostalo je.



Rekli ste da zbog obaveza imate malo vremena za sebe. Što klinci kažu, Taisha i Leone?


– Prvenstveno sam neispavana. Možete i posvjedočiti mojim groznim noktima, jer nikako da uhvatim vremena i odem do kozmetičarke da popravi stanje. A klinci i ne osjete toliko sve to, jer kad dođem kući, samo sam njihova. Stignemo i provjeriti zadaće i radit’ na lektiri. Toliko ih izmučim da zapravo jedva čekaju da odem ponovno raditi da imaju malo odmora.


Show je pred samim finišem. Što nas još čeka, evo već sutra?


– Konačno imam žensku ulogu! Bit ću Cher. Do sada, kad sam i imala žensku ulogu, uvijek su to bile pjesmice tipa Olivia Newton John i glas potpuno drugačiji od mog. A Cher ima moćan, snažan, malo mračno obojen glas, po boji možda sličan mom. I to me veseli.