Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
12. prosinca 2018.
Odlazak playboya

Hugh Hefner - bio je majstor hedonizma koji je cijeli život tražio srodnu dušu

Foto: Reuters
Foto: Reuters
Autor:
Objavljeno: 29. rujan 2017. u 10:16 2017-09-29T10:16:34+02:00

Hugh Hefner nikad neće biti zaboravljen kao povijesna ličnost – snaga branda koji je ostavio, kao i njegov krajnje osebujan život to garantiraju. No, za svakog kroničara ostat će ono pitanje: je li na kraju našao sreću?

S jedne je strane bio pojam hedonizma, uostalom sam je odgovaran za nastajanje planetarno poznate imenice »plejboj«. S druge strane je čovjek koji će sa 66 godina kazati kako je »potrošio toliko mnogo života tražeći ljubav na krivim mjestima«. Hugh Hefner nikad neće biti zaboravljen kao povijesna ličnost, snaga branda koji je ostavio, kao i njegov krajnje osebujan život to garantiraju. No, za svakog kroničara ostat će ono pitanje: je li na kraju bio našao sreću.

Nije nebitna niti simbolika groba gdje će Hefner napokon malo otpočinuti. Naime, ima tome već 25 godina kako je otkupio jedno ukopno mjesto, želeći se baš tu pokopati. A grob je odmah do onog u kojem je – Marilyn Monroe. Dvije mega ikone pop kulture 20. stoljeća bit će jedna uz drugu, putevi su im se često križali, ali nikad se na kraju nisu sreli. Prva naslovnica Playboya, tada izdavanog iz Hefnerove kuhinje u kući u Chicagu, ovjekovječila je baš Marilyn. Oboje je i prijateljevalo s posljednjim ubijenim američkim predsjednikom, Johnom Kennedyjem. Jasno, za Marilyn Monroe se spominje i da je tu bilo više od prijateljstva. Put koji su tako počeli zajedno, s tom prvom naslovnicom Playboya, a da se nikad osobno nisu sreli, i dovršavaju zajedno, jedno pored drugoga.

Puritanski odgoj

Hefner je, možda neočekivano, potekao iz vjerničke, gotovo pa puritanske obitelji iz Chicaga, odgajan je u vrijeme prohibicije, koju su njegovi roditelji i poštovali. Dakle, kad je država naložila da nema ispijanja alkohola, oni ga nisu ispijali. Kako je sam u više navrata ponavljao, s roditeljima nikada nije progovrio niti riječi o seksu, to je u domu bio tabu.

Zanimljivo je kako se i kod priče o obitelji doticao te potrage za ljubavi. Naime, govorio je u više intervjua kako nikad nije zabilježio pokazivanje emocija i ljubavi od strane roditelja. Što je na kraju i utjecalo na njega da ode zapravo na skroz drugu stranu, da se nađe u seksualnosti, da je potencira i da na koncu postane izdavač jednog od najkultnijih časopisa 20. stoljeća, koji se proširio diljem svijeta.

Od malena je bilo nekako jasno da će završiti u izdavaštvu: kao momčić je pisao na listovima papira kvartovske novine, koje je onda prodavao za jedan peni susjedima. Kao ključni trenutak svojeg životnog usmjerenja navodio je 16. godinu života, kad ga je djevojka iz razreda odbila za bilo kakvu vezu. Nakon toga, valjda iz nekakvog bunta i revolta, počinje biti pompozniji, sam sebe naziva Hefom, a ne po imenu, te počinje pisati osobne zapise, što je praksa koju će zadržati do kraja života.
Za pokretanje Playboya na kraju je krivo bilo pet dolara. Naime, toliku je povišicu tada 27-godišnju Hefner tražio u Esquireu, gdje je radio kao pisac reklamnog sadržaja. Poslijeratno ekonomsko doba, velika ponuda radne snage, nevoljkost šefova, sve je to utjecalo da Hef ne dobije povišicu, što je njega nagnalo na otkaz. Podiže kredit od 600 dolara, a od 45 ulagača dobija 8.000 dolara kako bi pokrenuo Playboy.

Majka najbolji ulagač

Pomalo i ironično, pojedinačno najveći ulagač bila je njegova konzervativna majka. »Ne zato što je vjerovala u projekt, vjerovala je u svog sina«, pojasnit će Hefner desetljećima poslije. Prvi broj novog časopisa prodan je u 50 tisuća primjerka, i nakon toga nastaje povijest. Krajem sedamdesetih je prodaja bila na vrhuncu, kad je svaki mjesec prodavano preko sedam milijuna primjeraka.

Čak i u današnje vrijeme, kad je internet pregazio veći dio svjetskih magazina, prodaja se mjeri u stotinama tisuća primjeraka. Hefner je imao i onu biznis žicu koja ga je potakla da brand iskoristi za razne uređaje i stvari, na koje je stavljan poznati stilizirani zec, odnosno zečica, otvarao je i noćne klubove, a njegov Mansion možda je i najpoznatija privatna kuća na svijetu, te pojam hedonizma.

Ipak, na kraju krajeva, zauvijek će ostati ono pitanje koliko je Hugh bio sretan. Jasno, gledano iz one obične hedonističke pozicije življenja dana za danom, mogao je umrijeti samo sa smiješkom na licu. Ali, u onim intervjuima gdje je puštao da progovore one njegove najdublje stvari ostalo je te nekakve sjete.

Tako će prije nešto manje od sedam godina kazati: »Nikad zapravo nisam našao svoju srodnu dušu«. A to je kazivao čovjek koji je ostvario tri braka i imao najmanje pet ozbiljnih stalnih veza, a iza sebe je ostavio i četvero djece.
– Možda bih trebao biti sam. Ali znam da trebam uvijek nekakvu romantičnu vezu. Drugim riječima, ja sam zapravo izuzetno romantična osoba, koja brakovima u suštini želi pokazati djevojci da mi je stalo do nje, kazao je već duboko u devetom desetljeću života Hef. Pokazujući da novac, žene i zabava u konačnici nisu preduvjet da u dubini duše čovjek bude sretan.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka