Prvi put nakon 15 godina speleolozi su se spustili na dno Slovačke jame – druge najdublje jame u Hrvatskoj, što zahvaljujući jedinstvenom dinarskom kršu velebitskog područja znači da se ujedno radi i o jednom od najdubljih svjetskih speleo-objekata. Zahvaljujući pak međunarodnoj speleološkoj ekspediciji u organizaciji zagrebačkog speleološkog odsjeka Velebit, od početka srpnja Slovačka jama ima novu »službenu« dubinu: 1324 metra. Time je ova veličanstvena velebitska jama postala 25. po dubini na svijetu, a sudeći prema dodatnim saznanjima s ekspedicije, u budućnosti bi izmjerenom dubinom mogla prestići i najdublji hrvatski podzemni objekt, Lukinu jamu.

Ulaz u Slovačku jamu na Malom kuku u području sjevernog Velebita pronašli su ne tako davne 1995. godine slovački speleolozi Branislav Šmida i Marcel Griflik, istraživši objekt do 516 metara dubine. Iduće tri godine hrvatski i slovački speleolozi zajedničkim snagama nastavljaju istraživati jamu i njezine skrivene kanale sve do 1300 metara pod zemljom, a 2002. godine pretragom polupotopljenog kanala na dnu jame dolazi se do 1320 metara dubine. Otkriveno je da kanal na dnu završava sifonom, pa su daljnja istraživanja tadašnjim klasičnim speleološkim tehnikama bila prezahtjevna.

Međunarodna ekspedicija

Ove godine jamu je tijekom dva tjedna krajem lipnja i početkom srpnja istraživalo dvadesetak speleologa iz Hrvatske, te još petnaestak gostiju iz Bugarske, Slovenije i Makedonije. Vrhunac istraživanja bio je zaron u sifon na samom dnu jame koji je izveo iskusni speleoronioc Branko Jalžić, preronivši kanal deset metara u duljinu i četiri u dubinu koliko mu je dozvoljavala boca s kisikom. Naime, dopremiti kompleksnu ronilačku opremu potrebnu za ovu vrstu opasnih zarona na dno Slovačke jame iznimno je komplicirano, no Jalžić je ustanovio da potopljeni kanal ide još i dalje od dosegnute točke i ima potencijal za daljnje zarone.

Sudionici ekspedicije istražili su i neke druge dijelove jame na raznim dubinama, za što je ponekad bilo potrebno koristiti tehnike penjanja, pa i proširivanja iznimno uskih kanala. Kako nam je pojasnio voditelj ekspedicije Marko Rakovac, jedan od istraženih kanala dao je naslutiti da jama ide još puno dalje u dubinu.

– Slovačka jama ima ulaz na 1520 metara nadmorske visine i to je puno viši ulaz od sustava Lukina jama-Trojama. Na dnu Slovačke jame postoji jedan fosilni kanal kroz koji je primjetan veliki protok zraka, što bi značilo da se negdje ispod nalazi još neki veći prostor. Dakle perspektive za daljnja istraživanja veće su no u Lukinoj jami, znamo sad gdje treba ići dalje, no najprije treba proširiti taj uski kanal, pojasnio je Rakovac koji misli da Slovačka jama ima perspektivu da se upiše među deset najdubljih jama na svijetu.

Opasne bujice

Koliko je zahtjevno istraživati jedan takav gigantski speleo-objekt dovoljno opisuje prosječno vrijeme povratka s dna jame natrag na površinu – iskusnim speleolozima za uspon po postavljenim užetima potrebno je čak deset do dvanaest sati. Zbog toga su timovi u jami provodili i po četiri dana, a za potrebe istraživanja postavljena su i dva bivka za odmor i noćenje, jedan na 350 metara, a drugi na 1230 metara dubine.

Slovačka jama speleolozima postavlja i dodatni problem – bilo koja jača kiša u jami stvara bujice koje se slijevaju kroz nekoliko stotina metara duboke vertikale i koje mogu ozbiljno ugroziti život svakoga tko se u tom trenutku zatekne u jami.

Samo za najiskusnije

Jedan od bivaka stoga je preventivno postavljen na mjestu zaklonjenom od vode, a jedan od timova na njemu je proveo »zarobljen« gotovo cijeli dan čekajući na povlačenje bujica.

– Uspjeli smo pretražiti jedan »obećavajući« kanal taman prije dolaska velike bujice, no onda je ekipa ostala zarobljena u bivku 24 sata dok se voda nije povukla, pojašnjava Rakovac napominjući da su tijekom istraživanja ekipe cijelo vrijeme bile povezane telefonskom vezom i specijaliziranim uređajima, te se u svakom trenutku znalo tko je u jami i na kojoj točno poziciji.

Kao da već i samo istraživanje kilometarske mračne vertikale nije dovoljno zahtjevno, Slovačka jama na 700 metara dubine nudi i dodatnu »zabavu« – 250 metara dugački horizontalni kanal širok tek od pola metra pa do krajnje klaustrofobičnih 20 centimetara. Kroz ovo »usko grlo« u kojem uz malo nepažnje nije teško zapeti, trebalo je sprovesti i svu opremu za istraživanje dna jame. Da se kojim slučajem što dogodi baš na toj poziciji, spašavanje bi bilo iznimno komplicirano.

Iz tog razloga, naglašava Rakovac, jezgru ekspedicije činili su vrlo iskusni speleolozi, a za samo »opremanje« jame, s kojim se počelo još unatrag nekoliko godina, potrošeno je oko 2 tisuće metara užeta i barem 200 kilograma »željeza« u vidu ekspanzivnih klinova i drugih dodataka.