Foto Sanjin Strukic/PIXSELL
Normalno da se roditelji ponose kad vide što se događa oko mene i mog posla, ali uvjeren sam da bi se ponosili sa mnom da radim bilo što, pa makar bio u mladeži neke stranke. Dobro, to ne, sad pretjerujem. Normalni su
ZADAR Ivan Šarić, stand-up komičar i diplomirani ekonomist 11. studenog u Lisinskom obilježava jedno desetljeće bavljenja stand-upom za koji voli reći da je to njegov životni poziv.
Ovaj 32-godišnjak okušao se u većini scenskih nastupa, a sve je započelo još na studiju kada je radio kao voditelj na MTV Adriji. Nakon toga krenuo je stand-up, voditeljski angažmani na većini nacionalnih tv kuća, tv reklame, ali i sudjelovanje u brojnim show emisijama, od kojih među uspješnijim nastupima pamtimo prvu hrvatsku sezonu showa »Tvoje lice zvuči poznato«.
Zadranin koji se nakon studija u Rijeci preselio u Zagreb, tamo gradi karijeru, u kolovozu se na odmoru na grčkom Zakintosu zaručio s voditeljicom Koranom Gvozdić, s kojom je u vezi četiri godine.
Ponosni roditelji
Kako ste gledali na stand up komediju prije deset godina, a kakvo je vaše stajalište danas?
– Možda će čudno zvučati, ali na stand-up komediju gledam isto kao i nakon prvog nastupa. Nije se izgubilo nimalo strasti niti volje za napretkom. Još uvijek mi je prva ljubav i još uvijek imam tremu prije svakog nastupa, bilo to za 20 ili za 1500 ljudi u publici. Znam da neki kažu da je to zdravo, ali iskreno, mene to jako živcira.
Jesu li vam se uzori promijenili?
– Neki jesu, neki nisu. Od starih tu su Robbie Williams, Dave Chapelle i Chris Rock. Zadnji komičar koji me oduševio i kojeg sad strastveno pratim je australski komičar Tim Michin. Frajer ima stand up sa cijelim orkestrom. To je teško na previše razina. S druge strane, sada, kao već malo stariji, shvaćam da su uzori samo nit vodilja jer da bi napredovao moraš »ubiti svoje heroje«.
Sjećam se da ste mi u prvom razgovoru rekli kako, kad ste roditeljima priopćili da nakon studija ekonomije želite biti komičar, nisu baš dobro reagirali. Što sad kažu?
– Ja im ništa ne zamjeram, dapače, da meni sin kaže da želi biti komičar ja bih isto reagirao. No podržavali su me cijelim putem i to je ono što je najbitnije i jedino ispravno što su mogli napraviti za mene u tom trenutku. Normalno da se ponose kad vide što se događa oko mene i mog posla, ali uvjeren sam da bi se ponosili sa mnom da radim bilo što, pa makar bio u mladeži neke stranke. Dobro, to ne, sad pretjerujem. Normalni su.
Tvornica fora
Kako biste opisali odrastanje i život u Zadru?
– Moje odrastanje u Zadru je bilo predivno. Ne znam koliko je bilo uzbudljivo, dapače, mislim da nije. Kultura odrastanja u tom gradu je uvelike utjecala na razvitak moje osobnosti i scenskog nastupa. Zadar te nauči da budeš brz u razgovorima i dobacivanju. Po meni svaki pravi Zadranin se biološki sastoji od 60 posto sarkazma jer inače ne mo’š preživiti taj grad.
Razlikuju li se vaši nastupi u Zadru od onih u drugim gradovima?
– Razlikuju se. Što zbog pritiska koji nabijam sam sebi, jer se eto radi o mojem gradu i činjenici da tu mogu dosta osobnije stvari pričati, puno lokalnije, puno intimnije nego, recimo, u Puli.
Kako ste reagirali kad ste čuli za odlazak Robina Williamsa?
– Jako čudno pitanje, Mare! I što da ja sad kažem a da ne ispadnem plačip…? Kad sam saznao za njegovu smrt, ne znam zašto, ali jako me pogodilo i plakao sam k’o kišna godina na splitskoj rivi. Zbog tog jednog njegovog DVD-a sam se zaljubio u stand up.
Je li vam Jon Stewart ikad odgovorio na molbu za posao?
– Nije. Šupak. Niti sms.
Radite li i dalje na internacionalnoj karijeri?
– Ako pod internacionalno smatraš Sloveniju, Srbiju, Bosnu, onda da, radim na internacionalnoj karijeri. Za sad me ne zanima nikakav probitak u stand-upu vani, kad je ovdje na Balkanu tvornica fora. Tu i tamo iz gušta nastupim izvan Balkana, ali to je čisto za mene i moju dušu.
Kazališta i dvorane
U kojem trenutku u cijeloj karijeri ste bili najsretniji?
– Teško pitanje. Stvarno ne znam odgovor, sigurno je bilo više trenutaka. Prvi nastup je jedan od njih, prva rasprodana predstava, prvi nastup na kojem su me gledali roditelji…
Što očekujete od nastupa u Lisinskom?
– Pa ja sam na to gledao kao i svaki drugi nastup. No, hvala Mare što mi nabijaš paniku… Samo bez pritiska. Iskreno, nije bitno što očekujem, ono što je najbitnije je ono što ja želim reći na pozornici. Razlog zašto se sad selim u kazališta i dvorane je da pokažem ljudima nešto više, razvijem priču, što mi u klupskim nastupima ne dopušta infrastruktura i atmosfera birtije.
Koja je formula za stjecanje samopouzdanja?
– Fejkaš dok sam sebe ne uvjeriš da imaš samopouzdanje.
Kako održavate kondiciju i koji su vam najveći poroci?
– Hodanje. Jako puno hodam. Znam da će zvučati čudno, ali ja nemam automobil. Što se tiče poroka… Nemate vi dovoljno stranica za to.
Želite li jednom opet živjeti u Zadru?
– Volio bih se vratiti Zadar, možda kad budem imao klinca. Zadar je dosta siguran grad i super za djetinstvo. U svakom slučaju, volio bih pomoći svom gradu da ispuni svoj potencijal. Znam da zvučim pretenciozno, ali ja stvarno mislim da su Zadrani premoćni ljudi s manjkom samopouzdanja i strahom od ambicije.
Od kojih ciljeva u životu ne planirate odustati?
– Želim imati svoj otok i zalipit’ trisketinu Jon Stewartu jer nije isp’o gospodin.
