PRVI SAMOSTALNI KONCERT

Zvjezdan Ružić: ‘Nastup u riječkom kazalištu za mene je neopisiva čast’

Ivana Kocijan

Snimio Luka MATIĆ

Snimio Luka MATIĆ

Mogu vam obećati da – voljeli ili ne voljeli jazz, očekujete jedan šareni program – dinamičan koncert s toliko genijalnih i posebnih ljudi na pozornici gdje svatko priča neku svoju priču, najavio je Ružić



RIJEKA Cijenjeni mladi jazz pijanist Zvjezdan Ružić, dvostruki dobitnik Porina i šesterostruki dobitnik Statusa, ove će nedjelje sa svojim sekstetom prvi put nastupiti u HNK-u Ivana pl. Zajca. Jedan je od naših najtraženijih jazz glazbenika koji ljepotu pronalazi u spajanju različitosti i u svom stvaranju briše granice između stilova, tradicija i kultura, publici će predstaviti svoj doživljaj glazbe, a osim članova njegovog seksteta, na pozornici će mu se pridružiti i posebni gosti.


– Prije nekoliko godina komponirao sam glazbu za predstavu Talijanske drame riječkog HNK »La fatiche di Pseudolus« te sam imao priliku istu predstavu sa svojim jazz sastavom tada i svirati. I zapravo, sve je krenulo u tom kazalištu jer sam upravo za tu predstavu napisao četiri skladbe koje su kasnije, u nešto drugačijim aranžmanima, snimljene na mom prvom albumu »The Knightingale Cabaret«. Već tada dok smo svirali završnu točku prvog čina predstave, kad bismo ja i glazbenici ostali sami na pozornici izvodeći skladbu »End Of Act I« u potpuno zamračenom kazalištu, poželio sam jednoga dana sa svojim projektom nastupiti na istoj toj pozornici.


Bila je to 2014. godina i bio je to zapravo neslužbeni početak »Zvjezdan Ružić Sexteta« nastalog u kazalištu, u potpuno neočekivanim okolnostima, zahvaljujući genijalnom redatelju koji je poželio jazz skladbe unutar predstave i koji mi je dao potpunu slobodu i kreativnost u glazbenom stvaranju! A prošle godine, tamo negdje u proljeće, nazvala me prijateljica Sara i ispričala mi svoj san: san o mojem koncertu u kazalištu, koncertu mog seksteta s nekakvim pandama i preludoj scenografiji na pozornici – koje je ona doživjela u tom snu. Njezin san potaknuo me je da apliciram svoj projekt na natječaj Grada Rijeke za sufinanciranje u kulturi.




Sada, godinu dana kasnije, za samo nekoliko dana ja ću Sarin san ostvariti na toj istoj pozornici. Pandi na pozornici neće biti, ali krajem ovog mjeseca putujem sa sekstetom na kinesku turneju i promoviram moj novi album »Pandaland« na čijem je omotu upravo – panda! Eto, sve se zapravo ostvarilo!


No, da bi se sve to ostvarilo, potrebno je bilo pronaći ljude koji će »moju priču« prepoznati i podržati, a to sam uspio zahvaljujući financijskoj podršci Grada Rijeke, zahvaljujući podršci gospodina Blaževića i riječkog HNK Ivana Pl. Zajca (gdje moram posebno zahvaliti Jasmini Šegon te ostatku ekipe na divnoj suradnji i entuzijazmu glede organizacije koncerta) te zahvaljujući ostalim pokroviteljima bez kojih bi realizacija ovog koncerta bila nemoguća: Gradu Kastvu, Općini Matulji, Gradu Kraljevici, Jadroliniji, Hostelu Link (Amadria Park Grupacija), Hotelu Continental Rijeka, Bistrou Mornar, restoranu Dina, Brasserie As, zatim velikom medijskom pokroviteljstvu Novog lista, gdje posebno moram zahvaliti gospodinu Bruni Lončariću, medijskom pokroviteljstvu radija Korzo i radija Krk i »jazz vjernicima« koji su podržali projekt i htjeli ostati medijski neistaknuti…



Gdje još nikad niste svirali, a svakako biste htjeli?


– Volio bih što je više moguće putovati svijetom, širiti horizonte, učiti o životu, učiti o sebi, dijeliti svoju glazbu s ljudima za koje trenutno niti ne znam da negdje »tamo daleko« postoje, a moje su glazbeno srodne duše;


stvarati glazbu s ljudima koje još upoznao nisam i spajati nespojivo, razbijati predrasude, biti odvažan na tom putu i pokušati koliko god to ponekad teško i nemoguće u današnjem kapitalističkom svijetu bilo, zauvijek letjeti i biti maksimalno slobodan u svom izražaju.


Mislim da to stanje duha onda nosi i neke lijepe i nove destinacije, nove spoznaje, nova putovanja, nove suradnje i život bez granica; gdje postaješ stanovnik Svijeta i gdje je svašta lijepo moguće i ostvarivo.



Ni jazz, niti etno…


Što za vas znači nastup u riječkom kazalištu?


– U posljednjih deset godina imao sam priliku nekoliko puta nastupiti na pozornici riječkog kazališta od kojih, uz suradnje s Talijanskom dramom, posebno pamtim božićni koncert Marka Tolje s velikim orkestrom koji je aranžirao moj dragi prijatelj i kolega Olja Dešić. Nastup u riječkom kazalištu za mene je neopisiva čast!


Prije svega jer je to pozornica uz koju sam »umjetnički« odrastao, na kojoj sam gledao i slušao toliko genijalnih ljudi i talenata, koja nosi veliku umjetničku težinu i prema kojoj imam ogroman respekt. Dobiti priliku za nastup u riječkom kazalištu nije lako, što još više cijenim, na čemu sam neopisivo zahvalan te ću dati sve od sebe da to dano mi povjerenje svojim nastupom i opravdam!


Nastupit ćete sa svojim sekstetom, a pridružit će vam se i posebni gosti: naš jazz pijanist Matija Dedić te čuvena bugarska vokalistica Neli Andreeva i djevojački zbor Nusha. Što pripremate?


– Kada sam dogovorio datum koncerta s HNK-om, krenuo sam u planiranje programa meni tog definitivno dosad najvažnijeg i najvećeg koncerta u karijeri. Odmah sam znao da pozornicu želim dijeliti sa svojim već dobro uigranim sekstetom, pod dobro uigranim mislim na glazbu, ali i na međuljudske odnose koji su doista predivni. To su ljudi s kojima još od 2014. godine dijelim pozornicu, vrijeme izvan pozornice i s kojima realiziram sve svoje najveće snove.


To su: Adriano Bernobić na bubnjevima, Vojkan Jocić na sopran saksofonu, Lenart Krečič na tenor saksofonu, Tomaž Gajšt na trubi i Miha Koren na kontrabasu. Uz njih najveća mi je želja bila pozornicu dijeliti s mojim bugarskim anđelom, ženom koja me dan danas rasplače i naježi svojim glasom, Neli Andreevom i njezinim predivnim zborom Nusha.


I onda sam, u tom planiranju čitavog programa, poželio kao posebnog gosta večeri pozvati svima dobrog znanog jazz pijanista Matiju Dedića, čovjeka i glazbenika koji je svojom svirkom, talentom i genijalnošću davnih dana probio granice ove zemlje i postao svjetska klasa glazbenika.


Koncertni program sastoji se od nekoliko mojih skladbi s albuma »The Knightingale Cabaret« među kojima ćemo izvesti i Porinom nagrađenu »Morešku«, nekoliko skladbi s albuma »Elfin Farewell« među kojima je i Porinom nagrađena »Kanbal«, uz Neli Andreevu i zbor Nusha imat ću čast izvesti nekoliko tradicionalnih bugarskih napjeva gdje ćemo spojiti njihov etno i moj jazz svijet u jedno, a s Matijom Dedićem izvesti ću svoju novu, još nikad izvedenu skladbu iz opusa skladbi koje pripremam za snimanje solo piano albuma sljedeće godine, skladbu »Delightful F« i Matijinu autorsku skladbu »Family«.


Ne mogu vam ni opisati sreću što će nas Matija počastiti i jednom solo piano skladbom! Mogu vam samo obećati da – voljeli ili ne voljeli jazz, očekujete jedan šareni program – putovanje mojim skladbama, takozvanim hrvatskim jazzom, sve do bugarske kulture, klavirskog dua i solo piano točke Matije Dedića, dinamičan koncert s toliko genijalnih i posebnih ljudi na pozornici gdje svatko priča neku svoju priču, priču o svojoj kulturi i svom životu, a sve zbrojeno u zajednički nazivnik – glazbu. Ni jazz, niti etno, niti bilo koja druga »ladica«, već samo – glazba!



Kakvi su vam još planovi za sljedeću godinu? I koliko ste zadovoljni brojem koncerata ove godine?


– Sretan sam jer sam ove godine uz predivne koncerte koje sam održao s sekstetom, imao čast održati i turneju od 10 koncerata s Arun Luthra Konnakol Jazz Projectom. Riječ je o saksofonisti i kompozitoru iz New Yorka. Bilo je to predivno i poučno glazbeno iskustvo, od upoznavanja novih glazbenika iz Amerike i stjecanja novih prijatelja do upoznavanja i učenja o konnakolu, indijskoj glazbenoj ritmičkoj kulturi.


Planova za sljedeću godinu osim snimanja solo piano albuma zasad nemam. Želim se koncentrirati na koncerte koji me još očekuju do kraja ove godine. Tu je prije svega koncert u riječkom HNK-u i kineska turneja s sekstetom s koje se vraćam 13. studenog, dok već 16. studenog letim s 2Cellos na turneju u Japan, Australiju i Novi Zeland. Krajem prosinca vraćam se u Hrvatsku gdje me očekuje koncert s Goranom Končarom, Ljerkom Končar i Ines Tričković u Zagrebu na kojem ćemo izvoditi Homage Erik Satie, projekt koji planiramo snimiti početkom 2019. godine.


Sretan sam i zahvalan svakim danom što imam priliku živjeti ono što radim iliti raditi ono što živim, a to je najveći blagoslov koji sam mogao dobiti! I zato hvala svima koji mi omogućuju da živim svoj san i podržavaju me na mom glazbenom putu!



Kineska epizoda


Kako je došlo do vaše suradnje s Matijom Dedićem?


– Svakom pijanistu najveći je izazov svirati klavirski solo, odnosno klavirski duo. To je nešto što ne planirate, već se samo dogodi onda kada se treba dogoditi. Matija me još prije godinu, možda čak i dvije, pitao: »Kad ćemo mi svirati dva klavira?« Tad sam mu odgovorio kako još nisam spreman. Sad se u meni budi osjećaj spremnosti, osjećaj želje za novim izazovom, izazovom koji me tjera na nova učenja, nova iskušenja i u konačnici – priliku da napredujem kao glazbenik!


U studenom 2017. sa svojim ste sekstetom bili na kineskoj turneji u sklopu koje ste nastupili u sedam gradova. Kako vam je bilo?


– Voditi svoj bend i svirati svoje pjesme bilo gdje neopisiva je sreća, to zna svaki kompozitor i svaki bandleader. Za takav osjećaj ne morate ići u Kinu! Dovoljno je da nastupite u klubu u vašem gradu ili bilo gdje u Hrvatskoj i osjećat ćete se magično i posebno! Neopisiv je osjećaj »dio sebe« dijeliti sa svojim kolegama i prijateljima glazbenicima i, naravno, s publikom! Prošle sam godine imao priliku svoje »priče«, svoje snove i sve ono što jesam i što pokušavam kroz svoje skladbe dočarati, predstaviti tamo daleko, u Kini: pred publikom koja ne zna ništa o meni niti o glazbenicima iz mog seksteta, već samo slušajući glazbu osjete ili ne osjete ono »nešto«.


Reakcije publike u Kini bile su izvanredne. U dvoranama gdje je bilo i više od tisuću ljudi na koncertima, gdje smo nakon svakog koncerta ljudima koji su u redu čekali potpisivali CD-ove i slikali se s njima, gdje je moja glazba doprijela do srca nekih ljudi za koje nisam mogao niti zamisliti da će ikada imati priliku čuti moju glazbu i sve ono što radim! E, taj je osjećaj sve ono gore opisano puta deset! To je nešto za što svaki glazbenik živi i što svaki glazbenik sanja. A ja sam zahvalan jer mi se na mom umjetničkom putu, na putu mojih snova, priča složila tako magično i nestvarno lijepo!


Glazba nije sport


Uskoro se vraćate u Kinu. Što vas očekuje ovog puta?


– Da, krajem listopada sa sekstetom letim na kinesku turneju od čak osam gradova. Posebno moram istaknuti prestižni Shanghai Concert Hall u kojem ću imati čast prvi put nastupiti! Dvorana izgleda nestvarno lijepo na slikama, navodno je akustika u njoj savršena i uvjeti za koncert trebali bi biti nestvarni! Ove godine ću na kineskoj turneji uz skladbe s autorskih albuma »The Knightingale Cabaret« i »Elfin Farewell« promovirati i novi album koji će izaći neposredno prije polaska u Kinu. Riječ je o mom trećem albumu imena »Pandaland«.


Prošle godine sam u sklopu turneje aranžirao dvije tradicionalne kineske skladbe u duhu mojih skladbi što je nevjerojatno oduševilo tour agente te kinesku publiku. No, što je za mene bilo još bitnije, ti aranžmani oduševili su članove mog seksteta! Tada sam pričao s agentom i odlučio krenuti u snimanje »Pandalanda«. Agent mi je poslao tridesetak tradicionalnih kineskih pjesama te mi je uz svaku skladbu priložio priču kako bi mi maksimalno približio »priče« koje one nose.


Ne možete niti zamisliti koliko sam vremena samo preslušavao te skladbe i čekao da postanu »dio mene« jer to je potpuno drugačija kultura od naše. Nedavno smo snimili »Pandaland« koji ovih dana Miro Vidović u Morris Studiju miksa i masterira, a rezultat je iznad svih očekivanja! Jedva čekam kinesku promociju albuma i promociju u Hrvatskoj koju ću sa sekstetom najvjerojatnije održati početkom 2019. u Zagrebu i Rijeci.


Radite i na još jednom novom albumu. Otkrijte nam više…


– Početkom godine počeo sam komponirati skladbe za album koji planiram snimati sljedeće godine. Riječ je o albumu koji mi je najveći izazov dosad jer snimat ću solo piano. Dakle, sve skladbe samo na klaviru: nešto najintimnije što svaki pijanist može napraviti. Najodgovornija i najizazovnija za svakog glazbenika je ta solistička disciplina. Volio bih na albumu imati i goste, no o tom potom.


Za sada se želim koncentrirati i dalje da materijal dobije cjelinu i da ima priču. Dosad sam napisao 5 skladbi. Neke su gotove, neke još dorađujem, a za neke se tek veselim što će nastati kada me opet »opali« val inspiracije! Ne želim se žuriti, već ću se za termin snimanja odlučiti tek kada osjetim da je sve spremno i kada ja budem potpuno spreman. Nikad nisi spreman jer učiš dok si živ, ali opet, glazba nije sport niti postoje »rokovi za isporuku«, što ne treba zaboraviti.