Nikada u novijoj povijesti nije diljem svijeta prodano toliko gramofonskih ploča kao prošle godine, čak 2,8 milijuna prodanih primjeraka što je za milijun više nego 2009.
Gramofonske ploče nisu više samo glazbeni format koji se stidljivo vraća na police glazbenih trgovina: s 2,8 milijuna prodanih primjeraka u 2010. godini, što je za milijun više nego u prethodnoj godini, vinili su najbrže rastući medij u glazbenoj industriji, objavio je ovih dana Nielsen SoundScan, informatički sustav koji od 1991. sustavno prati prodaju nosača zvuka u SAD-u i Kanadi.
Drugim riječima, vinili se više ne vraćaju, vinili su se vratili!
Nikada u novijoj povijesti nije diljem svijeta prodano toliko gramofonskih ploča kao prošle godine. O do jučer nezamislivom uskrsnuću već sahranjenog proizvoda svjedoče i drugi dostupni podaci.
Dok je u 2006. godini prodano manje od milijun gramofonskih ploča, 2007. taj je broj porastao na milijun, a 2008. na 1,6 milijuna prodanih ploča.
Vlado Simčić Vava: Nikad se nisam odrekao vinila
Zanimljivo je čuti kako je posljednjih godina narasla potražnja za vinilima. Ne toliko u svijetu, a kamoli kod nas, koliko u SAD-u. I još k tome tu statistiku, čini se, popravljaju oni koji su rođeni nakon službenog dekapitiranja ploča, od strane udruženog zločinačkog pothvata izdavača i konzumenata! U ovom uskrsnuću crnih plastika, nažalost, ja ne sudjelujem. Nikad ih se nisam, naime, ni odrekao. Dakako, mnoge naslove koje sam godinama tražio na pločama tijekom 90-ih puno sam lakše nalazio na kompakt diskovima pa se i ta kolekcija, htio-ne htio, također udebljala, ali još itekako kaska brojkom za vinilnom. Tako i danas moji emisari razasuti po bijelom svijetu ulaze u second hand shopove s popisom najtraženijih naslova, gnjave, ili zabavljaju, ovisno o raspoloženju, prodavače od Berlina, Londona, New Yorka, Beča, Amsterdama…Zanimljivo, ista strast i uzbuđenje koju sam otkrio sredinom 70-ih, kada sam i počeo skupljati plejke, još uvijek me drži kad mi stigne u ruke kakav 12-inčni proizvod (inače moja posljednja akvizicija je »Astral Weeks« Vana Morrisona, drugo izdanje iz 1972.), u omotnicama koje su, što se mene tiče, već same po sebi mala likovnografička remek-djela. Osim toga, slova su znatno veća negoli na omotima CD-ova, što u mojim godinama nikako nije zanemarivo, jel’ da? Ključni faktori zbog kojih sam ostao vjeran gramofonu i vinilima čini mi se da leže u: a) zvuku, iako je to više iracionalan osjećaj negoli znanstveno potkrijepljen dokaz; b) prihvatljivom trajanju od cca 40-ak minuta (moja je koncentracija valjda baždarena na samo toliko vremena, hmm) sadržaja na long play nosaču zvuka, pri čemu je vrlo važna psihološka pauza okretanja ploče s A na B stranu, kao i vice versa; c) neodoljivoj estetici, i, najmanje bitno ali nek se zna d) ekskluzivitetu koje danas graniči s prenemaganjem (potvrdio sam to i osobno objavljivanjem 7-inčnog singla »Summertime/Also Sprach Zarathustra« prošle godine, koja je, doduše, uključivala i besplatni cd istog sadržaja).
Saša Antić: Zvuk ploča je neusporedivo prirodniji
Ploče volim više od CD-ova, međutim, imam puno više CD-ova nego ploča i daleko od toga da sam kolekcionar. Možda se to promijeni kad budem imao više slobodnog vremena, jer je za mene slušanje ploča svojevrstan ritual, koji traži odgovarajuću tehničku podršku i posebno vrijeme. Zvuk na pločama je neusporedivo prirodniji, što je fizikalna istina, jer je na ploči zapis analogan, a na CD-u digitalan, odnosno zapis koji oponaša prirodni zvuk ali je na kraju krajeva ipak samo imitacija. Od ploča koje imam najdraže su mi »Kind of blue« Milesa Davisa, Portishead »Live at Roseland NYC« Portisheada i »Love supreme« Johna Coltranea, dakle laganija, melankolična glazba s puno atmosfere koja odgovara ugođaju i ritualu slušanja.
Velid Đekić: Vinili i mp3 kao i slow fooda i junk food
Raduje me povratak vinila. Ne samo zbog glazbe, već i zbog mnoštva silno agresivnih zagovaratelja novih tehnologija, koji ne vide kako nove tehnologije najčešće ne uništavaju staru, već samo dolazi do preraspodjele unutar istog prostora. Fotografija nije uništila slikarstvo, već ga oslobodila, iako se isprva tvrdilo da je slikarstvu odzvonilo. Tisak nije uništen pojavom radija (iako je radio brži), radio nije nestao pojavom televizije (iako televizija ima i sliku), televizija nije propala pojavom interneta… Pravilo kaže da se u prvoj fazi primjene novih tehnologija slave prednosti, a u drugoj fazi dolaze na vidjelo i neki nedostaci. U praksi, CD je dobar za jedne situacije, mp3-ice za druge, vinili za treće. Ako u glazbenom stvaralaštvu nekog autora želite temeljitije uživati, ozbiljnije mu se posvetiti, brzina i komprimiranje sadržaja postaju manje bitan element, pa prednosti CD-a i MP3-ca padaju u drugi plan. Kome se žuri, neka bude »moderan« i konzumira s nogu, a komu je do drukčijih zadovoljstava, neka bude »zastario« i uživa u onomu što je prvima daleko. Ne podsjeća li vas to na priču o junk foodu i slow foodu?
Mirela Priselac Remi: Žao mi je što se kod nas više ne proizvode ploče
S vinilima sam povezana od početka glazbene karijere jer je Elemental prva dva albuma snimio isključivo koristeći se semplovima sa starih jazz i blues ploča. Uglavnom su se semplirali afroamerički izvođači, a u ljubavi prema vinilima išlo se tako daleko da se semplirao i sam zvuk krckanja ploče! Glazba s ploče ima posebnu toplinu i zvuk koji ne osjećam slušajući glazbu s CD-a. No nije ovo nekakvo oplakivanje analognog i pljuvanje po digitalnom, glazba u digitalnom obliku ima svoje prednosti, ali ploča daje određenu atmosferičnost koje nema kod CD-a. Slušatelj ulaže trud – vadi ploču, čisti je, stavlja iglu, pritišće dugme, okreće stranu kad za to dođe vrijeme… Sudjeluje u tom cijelom iskustvu i tako možda više cijeni ono što sluša. Rap glazba iznimno je povezana s vinilima, da nije bilo njih, tko zna bi li ikad bilo i rapa! U rapu je više nego u bilo kojem drugom žanru bitna figura DJ-a, ali kao osobe koja pušta isključivo s vinila, scratcha, kombinira razne instrumentale i vokale, uparuje ih na interesantne načine itd… DJ koji pušta s vinila uživa iznimno veliko poštovanje repera jer cijenimo njegovo umijeće, ali i znamo koliko je teško domoći se vinila, pogotovo ako su iz SAD-a. Žao mi je što se kod nas više ne proizvode ploče – baš bih voljela da neki DJ zavrti Elemental na vinilu!
Vraćaju se i kazete
Premda je još uvijek riječ o svega jednom postotku od ukupnog broja prodanih primjeraka albuma (na CD format još uvijek otpada većina od skoro 90 posto prodanih albuma, dok digitalni downloadi čine deset posto ukupne prodaje), prodaja staromodnih, vinilnih albuma raste iz godine u godinu. I kako se čini, prodaja vinila raste na štetu CD-ova, čija je prodaja istodobno pala za čak petinu, pa su neki proizvođači digitalnih glazbenih kompaktnih diskova čak počeli naglas razmišljati o prestanku njihove proizvodnje.
Pojačaju potražnju bilježe i internetske trgovine, poput Amazona, a vraća se i interes za kazete. Yahoo je nedavno izvijestio kako je na tom internetskom pretraživaču potraga za terminima prazna kazeta i glazbena kazeta porasla za preko 300 posto!? Podsjetimo, nedavno je prestala proizvodnja legendarnog Sonyjevog walkmana, jer su i kazete potpuno zasjenili novi, digitalni formati. Naravno, nisu se u trgovine vratile samo gramofonske ploče, stare dobre longplejke, nego se naglo povećao interes za gramofone, kao što je u porastu i prodaja gramofona. Svake godine sve je veći broj albuma popularne glazbe koji se uz digitalni objavljuju i u vinilnom izdanju, a to se odnosi i na dobar broj klasičnih i jazz albuma.
Ploče su cool
Takve vijesti oduševljavaju brojne audiofile diljem svijeta, od kojih su mnogi svih ovih godina, unatoč globalnoj prevlasti digitalnih formata, ostali vjerni vinilima i gramofonima. No veliku nadu u rast gramofonske industrije polažu i brojne male i nezavisne glazbene trgovine, od kojih su mnoge na rubu propasti. Na policama glazbenih trgovina vinili polako zauzimaju prostor što su ga donedavno zauzimali CD-ovi, koji se godinu za godinom prodaju u sve manjem broju primjeraka, svjedočeći o velikoj krizi u kojoj se nalazi glazbena industrija, koju ni povratak vinila ne može ublažiti.
Dok menadžeri velikih diskografskih kuća očajavaju zbog pada prodaje klasičnih CD-ova, sve donedavno zanemareni »klasični« ljubitelji glazbe likuju. Nakon goleme popularnosti digitalnih zapisa, popularnih mp3 formata, uz koje idu i nova generacija glazbenih uređaja, poput iPoda, koji su rezultirali posljednjom revolucijom u načinu konzumiranja suvremene glazbe, gramofonske ploče ponovno su cool. Iako živimo okruženi digitalnim svijetom, i u takvom svijetu neočekivano se, pomalo misteriozno, pojavila analogna oaza. Ljudi sve više uživaju u analognim gramofonskim pločama, tvrdeći kako je taj doživljaj, uključujući i ritual koji ga prati, neusporediv s digitalnom, virtualnom sferom.
Superioran glazbeni proizvod
Tu je i značajna razlika u zvuku. Zvuk CD-ova je glasan, a istodobno i sterilan. Vinile pak odlikuje topliji i mekši zvuk, koji možda ne posjeduje digitalno savršenstvo i raspon, ali mu zato ne manjka organske snage, prilagođene ljudskom uhu i njegovim mogućnostima.
Za razliku od virtualnog šopingiranja glazbe u mp3 formatu, vinili se najčešće kupuju u specijaliziranim trgovinama. Gramofonske ploče, naime, još uvijek nisu postale sastavnim dijelom velikih šoping centara. No zato je ponovno u modi odlazak u trgovinu i uživanje u prelistavanju i pretraživanju gramofonskih ploča, kako starih tako i novih, što je za mnoge ljubitelje glazbe još uvijek čin koji nema samo isključivo potrošačku, nego ponajprije kulturnu dimenziju. Zapravo, radi se o nezaboravnom ritualu, usporedivom, recimo, s vremenom provedenim uz police s knjigama u knjižnicama. No u gramofonskim pločama ne uživaju samo ostarjeli ljubitelji glazbe koji su se za vinile zalijepili još prije nekoliko desetljeća i koji nikad nisu iskreno prigrlili CD-ove, vjerujući kako su s vinilima kao konzumenti imali puno snažniju povezanost nego s CD-ovima, koji su bili tek puki proizvod. Naime, istraživanja tržišta potvrđuju kako vinile sve više kupuju i mlađi glazbeni konzumenti, koji su bili premladi u vrijeme zlatnog doba gramofonske industrije, šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. I mlađi naraštaj ljubitelja glazbe danas polako otkriva kako su gramofonske ploče, u odnosu na digitalne glazbene formate, neusporedivo uzbudljiviji, estetski privlačniji, a audiofili tvrde i zvukovno superiorniji glazbeni proizvod.
