Pogled koji se pamti

Imala je Raša bogat i podzemni i nadzemni život koji je svojim uobičajenim tokom tekao sve do završetka 2. svjetskog rata nakon kojeg je Raša postala dio ondašnje Jugoslavije, te pripojena Općini Labin. S jedne strane joj je kao mrlja u postojanju pripisivano rođenje na inicijativu fašističke Italije, a s druge je strane Raša i dalje bila ono zbog čega je i nastala – nenadmašan proizvođač ugljena, te kao takva neophodna u gospodarstvu tadašnje države. I gurala je Raša na ugljani pogon, doživljavajući i svjetlije i tamnije trenutke, te dogurala do samostalne države Hrvatske u kojoj je iznova postala općina. Općina koja više ne egzistira na eksploataciji ugljena ali je rudarski život ono što ju je odredilo i ono s čime se ponosi.

Nastala na žuljevitim i crnim rudarskim i rukama, i mukama Raša živi prosječnu hrvatsku današnjicu, a budućnost trasira na razvoju ribarstva, poljoprivrede i turizma, u koji se itekako dobro uklapa bogata rudarska povijest. Uklapa se i Festival MIK jer tko bi bolje i toplije zapjevao Raši na Pulitzerovom trgu od mikovske ekipe?

– Veselimo se MIK-u. Čekali smoga 53 leta, i dočekali na naš 80. rođendan, kazala je načelnica Općine Glorija Paliska Bolterstein.

snimio Marko GRACIN

Slojevita priča

A onda smo krenuli u šetnju Rašom slušajući Gloriju koja reče:

– Raša spada u onaj mali broj općina i gradova koji točno znaju datum svog nastanka. A kad pričamo o nastanku Raše, onda pričamo priču u više dimenzija. Jedna je ona urbanistička, druga je gospodarska, a treća je socijalna. Isušiti Rašku dolinu, napraviti melioraciju terena s obuhvatnim kanalima i izgraditi grad za 4 tisuće stanovnika na razini ispod mora – to je priča o nastanku Raše, koja je naglašavala postojeće društvene slojeve. Donji dio Raše građen je za radnike – rudare, gornji dio Raše za rukovodeće tehničko osoblje, standard viši od kuća za rudare, a preko ceste elitno naselje zvano Vilete za rukovodeći tim. Glavni je trg bio središte društvenog, administrativnog i političkog života grada. U centru je crkva Sv. Barbare – zaštitnice rudara, čiji je reljef postavljen na pročelje crkve. Asocira na prevrnuti rudarski vagonet (bač), i ima jednostavne i elegantne lukove. Zvonik je ravnih crta i asocira na rudarsku lampu. U sklopu je dio izgrađen u tradiciji gradskih loža, koji je prema zamisli Pulitzera trebao biti okupljalište mještana. U suterenu se nalazi župni stan iz kojeg se ulazi u crkvu.

Iz povijesti selimo u sadašnjost. Raša, općina s 23 naselja i nešto više od tri tisuće stanovnika pokušava živjeti život u kojem niti jedna generacija neće ostati zapostavljena. Da na mladima svijet ostaje, stara je narodna izreka. E, pa ima li Raša dovoljan broj onih na čijim će leđima ostati, i imaju li oni sve potrebne uvjete za rast i razvoj?

– Raša je građena na način da zadovolji sve potrebe čovjeka, uključujući najmlađe, a to znači imati i vrtić i osnovnu školu. Jedna od prvih odluka na početku mandata bila je osigurati uvjete za boravak naših najmlađih. Tako smo uredili i opremili prostor za otvaranje prve jasličke skupine u dječjem vrtiću u Raši, čime smo riješili jedan od krucijalnih društvenih problema u našoj Općini. Najesen smo učinili i novi korak – opremili smo, te otvorili još jednu vrtićku skupinu u Raši. To nas čini ponosnima zbog činjenice da smo osigurali uvjete za boravak sve naše djece vrtićke i jasličke dobi, čime roditeljima znatno olakšavamo odgoj njihovih mališana. Uz to, obnovljena je fasada zgrade vrtića, a prethodno i krov. Što se pak osnovne škole tiče, u suradnji s Istarskom županijom zgotovljen je projekt za njezinu obnovu, koji je spreman za kandidiranje, a s ciljem osiguranja boljih uvjeta našim osnovcima. Prethodno je Općina uložila velike napore u rješavanju imovinskopravnih odnosa, koji su morali biti čisti. Što da vam kažem – donedavno je škola bila upisana u vlasništvo Comune di Arsia.

Podcrtano ugljenom

Raška je povijest pisana ugljenom, i to još od 1626. godine, godine iz koje seže prva, dosad poznata koncesija za vađenje ugljena u dolini Krapna. O rudarima i rudarstvu Raše mogli bi pričati i pričati, no pustimo slavnu prošlost raških ugljenokopa i okrenimo se budućnosti. A u budućnosti Raše, kaže načelnica Paliska Bolterstein, rudarska će prošlost odigrati veliku ulogu.

– Značajni koraci učinjeni su u vrednovanju našeg bogatog rudarskog naslijeđa. Zatvoreni rudnik ugljena planiramo osmisliti kao cjelogodišnji turistički proizvod, te je u tijeku izrada bazne projektne dokumentacije, a sve zbog stvaranja sigurnosnih uvjeta za turističke posjete rudniku. Tema valorizacije rudarenja poprima veliku zainteresiranost. To je potvrdio i projekt Istarske županije – Istria inspirit, u sklopu kojeg se svaki put za obilazak raškog rudnika tražila karta više.

Raša je poznata i kao sportska općina tj. u njoj djeluju brojna sportska društva, njezini sportaši bilježe zapažene rezultate, a njezine specifičnosti bazirane na prirodnim bogastvima koriste i mnogi strani sportaši, poglavito surferi. Sudeći po sportskim aktivnostima i klubovima Raša ima i zdravo tijelo, i zdrav duh.

– Kao što sam već naglasila – Raša je građena vodeći računa da zadovolji potrebe svih građana, pa je tako u samom središtu izgrađen impozantan sportski kompleks s bazenom, nogometnim igralištem, košarkaškim i rukometnim igralištem, boćalištem… Rijetke se sredine ovakve veličine mogu pohvaliti takvim sportskim centrom. Namjera nam je rekonstruirati postojeće objekte i malo ih prilagoditi današnjici, ljudima koji ih koriste, a bave se različitim sportskim aktivnostima. To naše sportske udruge, koje pratimo i za čiji smo rad ove godine osigurali gotovo pola milijuna kuna, zaslužuju. Imamo ribiče Galeba, koje je županijski savez proglasio najboljim ribolovnim društvom u Istri, svjetske prvake, imamo STK Brovinje koji igra Prvu ligu… Ma, sportska općina »sto na sto«, ponosno će Glorija.

Raška rivijera

A onda odšetasmo na rašku rivijeru. Ušće rijeke Raše oduvijek je bilo poznato po vrsnim ribarima, primjerice naselje Tunarica u svojoj povijesti ima zapisano kako su ga nekad nastanjivali vrsni tunolovci. Naselje Trget pak osim po vrsnim ribarima pamti se i kao naselje čije se stanovništvo bavilo trgetarenjem, odnosno prijevozom ljudi i robe s jednog kraja kanala na drugi, po čemu je i dobilo ime. Brojna su prirodna, povijesna i kulturna dobra dio Općine Raša, i to onaj dio na kojem može razvijati gotovo svaku vrstu turizma. Raša ima dva auto kampa – auto kamp Marinu i Auto kamp Tunaricu. Ima i velike planove u razvoju turizma.

snimio Marko GRACIN

– Velika, višemilijunska ulaganja izvršili smo u naše priobalje. Uređene su plaže, šetnice i parkirališta u Trgetu, Koromačnu, Ravnima i Sv. Marini. Našoj, gotovo 50 km dugoj obali napokon počinjemo davati izgled kakav zaslužuje, uredniji i osmišljeniji. U Trgetu imamo planove izgraditi lučicu, koja će prvenstveno rješiti pitanja komunalnih vezova važnih za naše mještane, a potom imati vezove i za nautički turizam. Velika bi na želja bila da se na našim prostorima dogode ulaganja u hotelske kapacitete. S jedne strane imamo autokampove, jedan s četiri zvjezdice u Sv. Marini, drugi u Tunarici, gdje se spremaju ulaganja za bolju kategorizaciju, pa bi bilo logično to upotpuniti hotelskim smještajem, za što ćemo u izradi prostornoplanske dokumentacije »sačuvati« mjesto, otkriva Glorija.

I tako nešto hodeć, nešto vozeć prošetasmo Rašom, najmlađim hrvatskim gradom. Zašli smo u njezino podzemlje i nadzemlje, čuli slavnu prošlost i težnje za isto takvom budućnosti. Potpis na prvu mikovsku kartulinu iz ove, po mnogočemu zanimljive i posebne općine prepustismo šarmantnoj načelinici koja reče:

– Vitalna 80-godišnjakinja poziva sve ljude dobre volje da dođu na raški trg u petak, 30. lipnja i da dožive rašku gostoljubivost uživajući u MIK-u i njegovim uspješnicama prvi put u Raši. Do tada jedno rudarsko – SRETNO.