Tony Cetinski nastupa 30. travnja u riječkom Centru Zamet u okviru turneje "Radijsko srce 2017." / Foto Miranda Čikotić/PIXSEL
Ako želite domaću glazbu poboljšati ili odstraniti utjecaje balkanizacije to sigurno nećete uspjeti s lošim kopijama strane takozvane urbane glazbe. Svaki glazbeni smjer treba imati svoje mjesto i bez guranja nečega na silu
Tony Cetinski, Pravila igre, Radio Luksemburg, David Temelkov i kao gost mali riječki gitarist Frano Živković nastupit će u okviru turneje »Radijsko srce 2017.« koja obuhvaća 14 gradova 30. travnja u riječkom Centru Zamet.
Tony Cetinski je prema HURIN-u, Hrvatskoj udruzi radijskih nakladnika, koja broji ukupno 113 članica, najizvođeniji domaći glazbenik u eteru proteklih godina, dobitnik brojnih radijskih priznanja i vlasnik najposjećenijih koncertnih turneja diljem regije.
Iznimnu vokalnu kvalitetu potvrdio je brojnim suradnjama sa svjetskim glazbenim imenima. Aktualni singl »Laku noć« tjednima ne silazi s vrha radijskih top lista, a Tony će na turneji sve pjesme izvoditi u acoustic/electric obliku. Tim povodom s Tonyjem razgovarali smo o svemu i svačemu, ali ponajviše o radiju.
Programski diktati
Glavna ste zvijezda koncerta »Radijsko srce 2017.«. Ajmo za početak malo o radiju. Što za vas znači radio? Koja je danas važnost radija? Radio i domaća glazba? Da imate svoj radio, kako biste ga glazbeno i programski osmislili?
– Da imam svoj radio vjerojatno bih ga napravio po ukusu ciljne skupine ili bih ga učinio slušljivim za svakoga, toliko da može biti samoodrživ i isplativ, ali ipak, ne bih miješao kruške i jabuke.
Velika je važnost radija počevši od najmanjeg lokalnog do nacionalnog, koliko god ju pokušavali umanjiti. Žanrovska podjela glazbe i radija nije problem koliko su problem programski diktati koje diktiraju ljudi koji ne žive kod nas i ne poznaju naše tržiste.
Ne možete kod nas furati neke formatizirane programske sheme koje su provodive u Njemačkoj, Austriji ili Engleskoj! O zastupljenosti domaće glazbe u eteru bi se dalo raspravljati danima.
Naravno da smo sami krivi za stanje domaće glazbe. Rijetke su radiopostaje koje se mogu pohvaliti čestim emitiranjem domaćih autora i izvođača, i smatram da bi se trebao zakonski odrediti još veći postotak domaće glazbe u eteru jer ćemo inače uskoro slušati samo strane izvođače, a to bi značilo dovesti u pitanje egzistenciju velikog broja domaćih autora i izvođača.
Odnos domaće i strane glazbe u eteru je previše u korist strane. Pa čak i strancima koji nas kao turisti posjećuju je strana glazba nešto što čuju svaki dan, nešto što se stalno ponavlja i to im je već pomalo dosadno. Puno ih više intrigira glazba iz podneblja u koji dolaze kao gosti. Naravno, ako ih uopće interesira glazba dok su na odmoru.
Kako to promijeniti?
– To je opširna tema. Teško je o svemu samo pričati i gledati kako ima svakakve glazbe, kako neki bliže ‘oltaru’, glazbeni lobiji iliti ga klanovi unatoč lošem stanju domaće glazbe ipak uspiju priskrbiti veliku imovinsku korist na račun drugih autora i građana, te još uz to gurati na silu neke loše kopije stranih pjesama i izvođača, a da na terenu ne mogu ni besplatno skupiti više od 100 ljudi na koncertima.
I to silovanje na kraju nema nikakvog smisla osim što se valjda na taj način prikrivaju neki drugi potezi u domeni podjele novca od prava, jer se valjda oni koje se forsira bez rezultata kod publike ne usude biti glasni u ukazivanju konstantnih i realnih problema jer bi tako izgubili svoje stolice i prisutnost u eteru koju im redovno priskrbljuju oni koji su ih i postavili tu gdje se nalaze.
Forsiranjem se uspjela skoro ubiti srednja struja, mainstream, koja je jedina uvijek imala i tržišnog smisla i rezultata. Mislim da se jeftino kupuje šutnja i prividna urbanizacija glazbe bez konkretnog učinka na loše utjecaje balkanizacije glazbe za koju je bio godinama zadužen veliki majstor uništenja i samouništenja.
Ništa se naravno nije postiglo. Oduvijek se zna da dobar pop rock pa i etno čini glazbu na tržištu zdravijom i da ima i kod publike većeg učinka i smisla. Ako želite domaću glazbu poboljšati ili odstraniti utjecaje balkanizacije to sigurno nećete uspjeti lošim kopijama strane takozvane urbane glazbe.
Narod ne možete mijenjati ni preodgojiti, a da se pritom nitko u publici ne osjeća da je svoj na svome. Svaki glazbeni smjer treba imati svoje mjesto i bez guranja nečega na silu, a što publika ne prihvaća u tolikoj mjeri koliko se već godinama pokušava indoktrinirati tržište. Kao što rekoh, opširna tema. Kopiramo tuđe, a gubimo sebe. Sve smo manje svoji. Dakle, tuđe možemo ali svoje ne dajemo!
Genijalac Frano
Hoće li vaš nastup u Centru Zamet u sklopu koncerta »Radijsko srce« biti samo još jedan u nizu ili spremate nešto posebno za ovu priliku?
– Ima iznenađenja naravno. Naprimjer, Frano, mali genijalac na gitari iz Rijeke, pojavit će se kao jedan od gostiju, kao i još neki dragi gosti koji se pojavljuju u pojedinim gradovima kao dodatak ili začin cijeloj priči. Dođite, poslušajte i sami odlučite svojom prisutnošću treba li ova ideja postati tradicionalna. Do sada se publika u ostalim gradovima itekako zabavila…
A televizija? Kakvi programi vas privlače kao gledatelja?
– Još uvijek nedostaje velikih domaćih show emisija. Ima odličnih emisija ali još uvijek ćemo radije platiti stranu licencu nego izmisliti nešto »svoje, a svjetsko«. Fali nam i recimo nedjeljni cjelodnevni tv show koji bi zakovao cijele obitelji pred tv ekranima. Da dobro ste čuli: cjelodnevni nedjeljni show!
Ulaznice po cijeni od 85 kuna mogu se kupiti u Tisak media centrima, prodavaonicama Croatia Recordsa i u prodavaonicama u sustavu Ticketshopa, kao i online.
Poznate su vaše duhovite najave na koncertima, baš kao i imitacije. Dokazani ste showman i zabavljač. Ima li u vama neka skrivena želja za vlastitim tv showom? Privlače li vas možda glumački izazovi ili stand up komika?
– Da. Jako me sve to još uvijek privlači.
Mala bara s puno aligatora
Nakon »Hrvatska traži zvijezdu« i »The Voice« sad ste ponovo u žiriju novog glazbenog talent showa »Zvijezde« koji se upravo snima za RTL televiziju. Kako se osjećate kada morate reći osobi koja nema talenta da nije prošla dalje? Kako je vama bilo na početku?
– Najteže je nekome u samom startu dati do znanja da ipak nije glazba njegov put: kad je to i više nego jasno onda je ipak poštenije to i dati do znanja kandidatu. Tržište na kojem bi trebao funkcionirati i raditi nije tako veliko, a jako je pun njih koji bi se željeli baviti ovim poslom.
Mala bara s puno aligatora. I meni je trebalo 15 godina rada na terenu, pjevanja pred 15, 20, 100 ljudi, a s jednakom energijom kao da ih je sto tisuća, da bih stigao do pozicije na kojoj sam sada! Ali, taj minuli rad na terenu je, meni osobno, ona slamka spasa kad eventualno ne pogodiš hit kako bi trebalo, pa ti se desi da malo kreneš prema dole.
Uvijek te tad izvuče publika koja pamti koncerte, koja vrijedi više od bilo kakve reklame, PR-a, plakata ili minutaže na televiziji. Tek nakon 15 godina sam mogao krenuti na samostalnu turneju ili u malo veće prostore. Pravi show počinje tek kada se ugase svjetla pozornice. Tad treba znati birati suradnike, birati pjesmu, paziti na puno detalja koji su važni, pogotovo u današnje doba kada oko nas ima svega i kad se čini da je sve ponuđeno. Vremena su druga, u gomili svega teško je isplivati.
A formula za uspjeh ne postoji koliko god se svi prave velikim znancima i vlasnicima sigurne formule za uspjeh.
Što kažete na instant »zvijezde« koje su proizašle iz raznoraznih televizijskih glazbenih talent showova? Skoro nijedna od tih »zvijezda« ne traje dugo. Tko je za to kriv?
– Mislim da je nepravedno tražiti od tih mladih ljudi pa i od nas da kandidati moraju biti odmah u topu zato što je pobijedio ili sudjelovao u takvom showu. To je samo show ili poligon. Kao u autoškoli kad učite voziti auto vježbajući na poligonu ili parkiralištu. Ne postanu kasnije svi dobri vozači, a samo rijetki postaju Formula 1 vozači. Danas se nepravedno očekuje da mladi koji prolaze kroz talent show moraju odmah imati veliki uspjeh. To je nemoguće, vjerujte mi. Pre, pre, premalo smo tržište.
Maestro Bocelli
Ostvarili ste iznimnu suradnju s Joseom Carrerasom, Michaelom Boltonom, Placidom Domingom i Montserrat Caballe, a nastupali ste i ispred Shakire i Joea Cockera. Načuo sam nešto o suradnji s Andreom Bocellijem. Jesam li dobro informiran?
– O tom potom. Naravno da bi mi ta suradnja bila »točka na i« na sve suradnje prije nje koje se nisam ni usudio sanjati, a dogodile su se. Ako se suradnja s maestrom Bocellijem izrealizira naravno da ću se ponovo potruditi opravdati dano mi povjerenje.
Je li – i koliko i zašto – stresno biti Tony Cetinski?
– Uh. Teška i opširna tema. Poznata vam je teza o dvije strane medalje…
Stalno nalazite nove formate turneja i koncerata. Izgleda da uživate u promjenama…
– Moj profesor engleskog jezika u srednjoj školi u Rovinju, profesor Medak, mi je znao često reći: no change, no life!
Što spremate u narednom razdoblju?
– Ima puno lipih stvari, ali ne smin kazat!
